U prošlom mjesecu se u Lideru moglo pročitati pet članaka uspješnih hrvatskih poduzetnika i ‘opinion makera‘ koji upućuju na trenutačno stanje hrvatskoga gospodarstva, odnosno poduzetništva (pažljivijeg čitatelja ti su članci mogli također potaknuti na razmišljanje).
Kolega, gost komentator Boris Vukić jasno je i smisleno obrazložio svoje uvjerenje da u Hrvatskoj, a vjerojatno i okolnim zemljama, nema (kvalitetnih) profesionalnih menadžera, što implicira da poslodavci, bio to javni sektor ili osnivači tvrtki koji polako prepuštaju posao drugoj generaciji, imaju velik problem (menadžerski: izazov), i kratkoročni i dugoročni.
Kolega kolumnist Boris Teški uvjeren je da Hrvatska nije spremna za sljedeću krizu i upozorava na potencijalne mine (osim neke buduće svjetski loše konjunkture i budućeg Brexita) specifične za naše gospodarstvo: iseljavanje i loš omjer zasposlenih u produktivnom sektoru u odnosu na ukupnu populaciju koja se smanjuje, nastavak krize u Agrokoru, učinak manjka subvencija za sektore brodogradnje i poljoprivrede.
Ekonomist i poduzetnik Vuk Vuković upozorava pak na nepredvidljivost kriza (koje naziva crnim labudovima), bilo svjetskih bilo lokalnih, koje su u srži kapitalizma, kao i na ‘mentalitet krda‘, imanentan većini profesionalaca.
Politička kolumnistica Višnja Starešina govori o problemu pojačavanja migrantske krize i sugerira da je ona planirana te da će postati golem sigurnosni problem za Hrvatsku (a posljedično i gospodarstveni, prije svega u turističkom sektoru).
Liderov glavni urednik Miodrag Šajatović provlači tezu o hrvatskom ‘ortačkom kapitalizmu‘ u kojem nema ni potpuno nevinih ni potpuno krivih, dakle više-manje cijelo društvo prešutno podupire sadašnji način funkcioniranja gospodarstva.
Ako kompiliramo teze i zaključke svih pet članaka, možemo izraditi kratku SWOT analizu sadašnjeg trenutka u Hrvatskoj koju donosimo u posebnom okviru.
Slabosti i prijetnje
- loša demografska slika
- loš omjer produktivnih zaposlenih i ukupnog stanovništva
- nepostojanje kvalitetnoga korporativnog upravljanja u većini poslovnih subjekata
- neprekinuti ‘mentalitet krda‘ većine upravljača
- prihvaćanje prosječnosti i nespremnost za osobni doprinos i rizik
- eskalacija migrantske krize
- Brexit kao okidač za krizu u EU
- ponavljanje svjetske gospodarske krize, geopolitički sukob najvećih svjetskih aktera
- iseljavanje mladih, sve veći nedostatak radne snage i transformacijskih menadžera
- nedovoljno učinkovita transformacija brodogradnje i poljoprivrede, Petrokemije i Agrokora s multiplikacijskim učincima na lokalne sredine i pripadajuće sektore
Snage i prilike
- proračunski suficit (dijelom proizročen i povećanim priljevom doznaka iz EU)
- smanjenje PDV-a za poljoprivredne i prehrambene proizvode, daljnje rasterećivanje poduzetnika
- daljnji umjereni rast potrošnje stanovništa
- uspješan nastavak transformacije velikih sustava (Agrokor, Uljanik, Petrokemija...)usredotočivanje na ljudske resurse i
- korporativno upravljanje na svim razinama, uključivanje studenata i umirovljenika na tržište rada, postavljanje najkvalitetnijih na
- odgovorna mjesta u gospodarstvu i važnim tvrtkama
- kvalitetno prenošenje upravljanja privatnim tvrtkama na drugu generaciju
- ulaganje u razvoj i posebice izvoz
- razbijanje ‘socijalističkoga‘ mentaliteta prosječnosti
Već i to što se svakodnevno raspravlja o svim temama naznačenima u ovoj SWOT analizi pokazuje da se na gotovo svim razinama društva događa kreativni sukob, diskutira se o mogućim poboljšanjima funkcioniranja društva i ekonomije. Ako preferiramo pesimističan scenarij koji bi značio da će se sve prijetnje ostvariti, a slabosti zadržati, tada našem društvu nema pomoći i oni koji su ga napustili dobro su odradili svoju SWOT analizu.
Ako smo pak (umjereni) optimisti i prihvatimo da kao ‘crni labudovi‘ ne vidimo da smo dio ‘mentaliteta krda‘ koje je trenutačno bombardirano svim vrstama strahova i praktičnih neusklađenosti, nemamo što izgubiti: moguće je i u uvjetima ograničenih resursa i znanja, u neizvjesnim svjetskim konjunkturama strpljivo činiti male pomake na svim područjima gospodarstva i, najvažnije, realno sagledavati svoje mogućnosti i sadašnji trenutak (SWOT) te ciljeve koji se mogu postići. Većina loših scenarija događa(la) se upravo zbog manjka retrospektive, nerealno postavljenih ciljeva i nerazumijevanja okružja. U psihologiji takvo ponašanje često završava ‘efektom kockara‘ koji manji gubitak pokušava nadoknaditi još većim ulogom pa na kraju izgubi sve.