Postoji u Hrvatskoj tema koju možemo nazvati novim glagolskim vremenom – trajnim prezentom. Nije to ni uhljebljivanje, ni zakonodavni apsurdistan, ni korupcija, ni nespremnost na reforme. Nije najveći problem ni u visokim porezima, ni u slabašnom izvozu.
Glavni problem u Hrvatskoj oduvijek su – ljudi.
Još u ‘ono doba‘ tražila se podobnost. No u osamdesetima je svaki stručnjak mogao dobiti posao i bez partijske knjižice. A onda smo dobili državu i nova vlast najprije se suočila s kadrovskim deficitom. Angažiralo se novopodobne i tu se za stručnost nije pitalo.
Uslijedio je veliki val umirovljenja ekipe koja je preko noći postala nepodobna. Taj potez uzrokovao je kolektivnu traumu s viškom ljudi i manjkom novca u Mirovinskom fondu. A poslije rata – novi val umirovljenja branitelja (i svih onih koji su se takvima predstavljali). Umjesto da im država osigura posao, stvorila je novu kastu koja je dodatno opteretila proračun.
I tako smo više od dvadeset godina živjeli s viškom ljudi u mirovini, ali i na burzi rada, jer se nijedna vlast nije pretrgla otvaranjem mogućnosti za nova radna mjesta (osim u državnoj službi).
Još donedavno ljudi su visjeli besciljno na Zavodu za zapošljavanje, letargično pisali molbe za posao na koje nisu dobivali ni odgovore. A onda, praktički preko noći, Hrvatska je ušla u EU, mladi obrazovani zapalili su preko granice, na to se nadovezao ekonomski rast koji je iznenadio čak i Vladu i – nema više živog čovjeka za rad u turizmu, građevini, IT-u… Privatni, a pogotovu državni stručnjaci za ljudske resurse nisu pravo naučili što će s kadrovskim viškovima, a sad tek ne znaju što će s kadrovskim manjkom.
Uzalud vapaji iz struke o tome da je baš sad vrijeme za reformu prevelikog državnog aparata. Naš ‘dečko s Princetona‘ Dejan Kovač logično objašnjava da bi višak iz državne službe sad bez većih problema našao posao u privatnom sektoru. Na bazen državnih službenika upozorava i naš ‘opinion maker‘ Danko Sučević. Jedino nedostaje državnička odluka. Vlast se opire čak i povećanju kvota (ili ukidanju, što predlaže šef HGK Luka Burilović).
Zato, u kontekstu skorašnjih predsjedničkih i parlamentarnih izbora nećemo ni dočekati impuls koji će vratiti nove emigrante ili pokrenuti državne ‘uhljebe‘ na tržište rada.