Dosad je već bilo mnogo pokušaja zakonodavca da administrativnim mjerama smanji broj parnica, ali bez pravog uspjeha. I unutar materije parničnoga procesnog prava postoji mnogo problema, a jedan od najvećih pitanje je revizije kao izvanrednoga pravnog lijeka
Dakle, parnica pravomoćno završava na razini županijskih sudova, koji rješavaju žalbe kao redovne pravne lijekove protiv odluka sudova prvog stupnja (to su općinski sudovi, za razliku od kaznenih postupaka, kod kojih u prvom stupnju može postupati i općinski i županijski sud, ovisno o tome o kojem je kaznenom djelu riječ). Kada odluka postane pravomoćna, dosljedno se primjenjuje staro pravno načelo ‘res iudicata pro veritate habetur‘ (u slobodnom prijevodu: presuđena stvar je zakon za stranke) i tu načelno parničenje prestaje. No, kao i u stranim pravima, postoje i izvanredni pravni lijekovi, dakle baš pravni lijekovi koji se primjenjuju protiv pravomoćnih sudskih odluka i među tim pravnim lijekovima najvažniji, najpoznatiji i najčešće rabljeni baš je revizija.
Slovenski model
I u vezi s revizijom bilo je mnogo ‘lutanja‘, još od bivše države pa sve do danas. Mijenjao se tako novčani cenzus određen vrijednošću spora, što je posebno loše bilo za tzv. dugogodišnje sporove kod kojih ne samo da je vrijednost spora određivana u vrijeme utuženja i u vjeri da će spor razmjerno brzo biti završen nego i u vjeri da neće biti devalvacije i uopće gubitka vrijednosti domaće valute i kako se zakonodavac neće odlučiti na promjene koje u biti imaju povratni učinak zato jer nema mogućnosti mijenjati vrijednost predmeta spora kada se jednom odredi.
Na opisani su način mnogi koji su smatrali da su s obzirom na vrijednost predmeta spora sebi osigurali pravo na reviziju naknadno došli u poziciju, a to pravo nemaju. Samo da je htjela, država je to mogla lako riješiti, npr. tako da se pravo na reviziju uvijek utvrđuje s obzirom na stanje u vrijeme utuženja. Međutim, nije htjela. Uz veliku pompu i pohvale da je riječ o pravoj maloj revoluciji koja će pomoći onima koji inače ne bi imali pravo na reviziju uvedena je tzv. izvanredna revizija neovisna o vrsti spora i vrijednosti predmeta spora. Kao što to često biva, opet se dogodio biran propust. Naime, jedan od uvjeta za tu reviziju je da postoji različita praksa županijskih sudova, a vrlo često prakse uopće nema i baš tada kada je najvažnije da spisi i problem dođu do Vrhovnog suda RH te mogućnosti nema.
Sada je aktualna ideja o potpunoj promjeni sustava revizije na način koji je već prihvaćen u susjednoj Sloveniji i tamo se pokazao prilično dobar. Riječ je o tome da nijedan predmet unaprijed nema jamstvo da će dobiti mogućnost revizije, ali jednako tako ni u jednom predmetu to neće biti unaprijed isključeno. To će jako mnogo dati na važnosti županijskim sudovima, koji sada tu važnost ipak nemaju u sporovima gdje je revizija uvijek dopuštena (npr. radni sporovi), posebno ako je zakonom zajamčeno hitno postupanje. To će jednako tako omogućiti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da napokon počne raditi ono što mu je Ustav dao kao pravo i obvezu (ujednačavanje sudske prakse), ali bez ikakve mogućnosti da to i radi (kako ujednačiti praksu npr. u posjedovnim postupcima koji nikada ne mogu doći do tog suda?).
Važno pravno pitanje
Rješenje koje se priprema i koje se očekuje do kraja tekuće godine svodi se na to da pred najviši sud može doći samo ono što je važno pravno pitanje i baš ništa drugo. Svaka revizija u kojoj stranka tvrdi da je riječ o takvom pitanju koje je niži sud krivo protumačio najprije će biti testirana pred jednim sudskim vijećem najvišeg suda koje će se baviti samo pitanjem je li riječ ili nije o takvom pravnom pitanju. U slučaju pozitivne odluke (dakle riječ je o važnom pravnom pitanju) spis će biti proslijeđen drugom vijeću toga istog najvišeg suda, koje će onda u pravom smislu te riječi suditi u konkretnom spisu i odrediti koja od stranaka ima pravo.
Sadašnje stanje nije dobro i promjena je sigurno potrebna. Ako je riječ o isprobanom rješenju (izgleda da je tako, makar je to praksa druge države) i ako struka (prije svih suci Vrhovnog suda RH) da zeleno svjetlo, za očekivati je (napokon) jednu novelu Zakona o parničnom postupku koja će biti potpuno ‘pogođena‘. Savjet za sve koji sumnjaju hoće li im prema sadašnjem stanju zakona revizija biti dopuštena ili ne je da odugovlače s postupkom koliko mogu (u prvom stupnju mogu mnogo, u drugom gotovo ništa) i doći će u situaciju da se o njihovoj reviziji odlučuje prema novim pravilima.