Gradonačelnik Grada Hvara Rikardo Novak pobijedio je Gradsko vijeće pošto je Visoki upravni sud (VUS) Republike Hrvatske na zahtjev Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije ukinuo Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o načinu upravljanja trgovačkim društvima u gradskom vlasništvu. U ovoj priči ne želimo stati niti na jednu stranu, no očito je da postoje nesporazumi između gradonačelnika (nezavisni) i većine u Gradskom vijeću kojeg čine po četiri zastupnika HDZ-a i SDP-a, dva MOST-ovca te po jedan iz HSS-a, Živog zida i predstavnika grupe birača.
Naime, Gradsko vijeće je u lipnju 2022. donijelo odluku kojom se ograničavaju ovlasti gradonačelnika. Tom je odlukom bio obavezan prilikom donošenja akata u skupštinama trgovačkih društava u kojima Grad Hvar drži dionice ili poslovne udjele priložiti pisanu suglasnost Gradskog vijeća u obliku odluke, zaključka ili naputka. Isto vrijedi i za ona trgovačka društva u kojima Grad Hvar drži sve poslovne udjele. Praktično, vijeće je na sebe preuzelo pravo da odlučuje umjesto gradonačelnika.
Ovlaš spomenut zakon
Nisam poznavatelj tamošnjih lokalnih političkih prilika, no na portalima su se mogle pročitati vijesti da je hvarski gradonačelnik postavljao na direktorske funkcije lokalnih tvrtki i članove obitelji, pa pretpostavljam da je to bio razlog zašto je većina u Gradskom vijeću željela ograničiti njegove ovlasti. No izgleda da im Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (ZOLPRS) ne ide na ruku pa je u odluci da se ograniče ovlasti gradonačelniku tek ovlaš spomenut.
Zato je Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (kao drugostupanjsko žalbeno tijelo) poništilo takvu odluku, da bi je VUS samo potvrdio. Naime, u Ministarstvu ističu da je gradonačelnik osnovano obustavio njezinu primjenu zbog nesuglasnosti s člankom 48. stavkom 1. točkom 6. ZOLPRS-a. Iz obrazloženja takve gradonačelnikove odluke proizlazi da je osporenom odlukom Gradskog vijeća povrijeđen članak 48. ZOLPRS-a, jer se ograničavaju ovlasti gradonačelnika definirane u tom zakonu. U toj odredbi ZOLPRS-a stoji da općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan, između ostalog imenuje i razrješuje predstavnike jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u tijelima javnih ustanova trgovačkih društava i drugih pravnih osoba. To isto stoji i u gradskom Statutu. No, kako sam naveo, i Gradsko vijeće se prilikom ograničavanja ovlasti gradonačelnika, uz gradski Statut i Poslovnik o radu Gradskog vijeća, pozvalo i na ZOLPRS, ali ne i na koju njegovu odredbu, što je ključno u ovoj priči.
Šutnja i nakon dva poziva
Prema ocjeni VUS-a odredbe Statuta Grada Hvara i Poslovnika o radu gradskog vijeća bez navođenja odgovarajuće odredbe zakona koja uređuje konkretno područje i koja ovlašćuje predstavničko tijelo da svojim općim aktom uredi to područje, ne predstavlja valjani pravni temelj za donošenje sporne Odluke. Stoga je Odluka Gradskog vijeća o ograničavanju ovlasti gradonačelnika u cijelosti nezakonita, budući da nije donesena na temelju valjane pravne osnove te ju je VUS ukinuo.
VUS je tražio dva puta očitovanje Gradskog vijeća na navode Ministarstva da je odluka suprotna Zakonu, no nije ga dobio. Mislim da je jasno i zbog čega, Gradsko vijeće je, gotovo sam siguran, još prilikom ograničavanja ovlasti gradonačelnika znalo da nema uporišta u Zakonu i zato je samo ZOLPRS spomenut formalno, bez navođenja konkretne odredbe, pa se na poziv VUS-a nije imalo što ni odgovoriti.
Stoga ukoliko vijećnici Gradskog vijeća i dalje smatraju da gradonačelnik ne postavlja kompetentne ljude na čelne funkcije lokalnih tvrtki, morat će se bolje potruditi da bi takve radnje spriječile. Pokušavati to riješiti mimo zakona očito se pokazalo kao uzaludno trošenje vremena.
POST SCRIPTUM
Nedavno sam pisao o problemu stvorenom nakon odluke zagrebačkog gradskog poglavarstva da se učenici XVIII gimnazije privremeno presele u Gimnaziju Tituš Brezovački. Imao sam par poziva od roditelja jedne i druge strane u kojima svatko tvrdi da je njihova strana u pravu i da nisam dobro pisao jer, pojednostavljeno, nisam stao na njihovu stranu. Ton tih ljudi jasno je pokazivao koliko su stvari otišle predaleko. Nakon svega, pogotovo sad kad je zatrovana krv među zaposlenicima i učenicima obiju gimnazija, još sam uvjereniji da sam dobro uradio što nisam stao u obranu niti jedne strane (i ne znam sve detalje oko donošenja odluke) zauzevši stav da je gradonačelnik trebao primiti predstavnike ‘Brezovačkog‘ i obrazložiti svoju odluku. To je bila moja intencija, jer da je to uradio, bile bi veće šanse da smiri duhove.