Banke su uoči krize na osnovi dotadašnjih rezultata poslovanja odobravale velike kredite koji su postali nenaplativi. Danas iz istog razloga ne daju ništa
U središtu pozornosti ovih se dana našao poslovni savjetnik čiji je biznis zapao u probleme, a čije se ime često može naći u medijima te kojega je jedan novinar nazvao ekonomskom posvudušom navevši mu tzv. grijehe iz prošlosti i ostavivši dojam kako se (barem malo) naslađuje njegovim problemima. Molim takve sveprisutne i svepametne novinare da svoju rječitost i sposobnost kritike tuđega rada zamijene otkazom i otvaranjem privatne ‘butige’ te da na tržištu pokažu jesu li i koliko sposobni preživjeti sve dopuštene i nedopuštene udarce proizašle iz stalne i nesmiljene borbe za preživljavanjem. Naime, takvi članci idealan su alat za obeshrabrivanje privatne inicijative jer stigmatiziraju poslovni neuspjeh (ili ga prikazuju takvim) od onih koji vjerojatno nikad nisu imali hrabrosti pokušati u hrvatskoj žabokrečini upravljati privatnom tvrtkom, naplatiti svoje potraživanje i isplatiti naknade zaposlenicima – i ponavljati takve radnje boreći se s konkurencijom i državnom aždajom čija potrošnja i neumjerenost nesmiljeno zavlače ruke u džep privatnog poduzetnika.
Neuspjeh kao pogonsko gorivo
Većina poduzetnika iskustvo crpi i iz vlastitih promašaja, koji su sastavni dio krivulje učenja. A to vas neće učiti nitko od profesora ekonomije s televizijskog ekrana koji bi u smiraj ‘velike akademske karijere‘ možda još htjeli biti ministri jer mnogi i ne znaju kako stvar funkcionira u praksi ako se eliminiraju laboratorijski uvjeti iz prepisanih stranih udžbenika na temelju kojih pripremaju svoja predavanja. Relativno velika mogućnost propadanja vlastitog biznisa jedno je od esencijalnih pogonskih goriva i motiva za privatni sektor čija posrtanja treba promatrati s poštovanjem i nadati se da posrtanje za tog poduzetnika neće značiti i nemogućnost ponovnog ustajanja i nastavka borbe u tom ili drugom biznisu. Kao posljedica žigosanja poduzetničkih neuspjeha potiče se sektaško vjerovanje kako je zaposlenje u javnom sektoru najbolje što se u poslovnom smislu pojedincu može dogoditi. Posebno je to problematično kad vam velik dio studenata hrvatskih ekonomskih fakulteta ima takvu ambiciju.
Javni sektor — ne griješi
Stričeki i tete iz javnog sektora ne mogu ni pogriješiti ni posrnuti – jer to ne može nitko tko nije ni pokušao napraviti nešto samostalno. Poslovna mudrost stječe se iskustvom, posebno ako su problemi sastavni dio tog iskustva. Vjerojatno je i to jedan od razloga zbog kojih je manje izgledno da će objede i kritike te vrste doći iz usta poduzetnika. Pristojno je ne komentirati tuđi biznis (posebno ako je riječ o problemima) jer znamo da se sutra istovjetni problemi mogu pojaviti nama. I naposljetku, bilo kakav uspjeh biznisa u prošlosti nije jamstvo za budućnost. Jednako tako poduzetnički neuspjeh ili posrtanje nije nikakav pokazatelj nečije nesposobnosti. Štoviše, uz takvo iskustvo razumno je očekivati da će ožiljci koji su ostali uvijek poticati na dodatnu razboritost i obzirnost u sljedećim razdobljima. Zanimljiv je obrazac ponašanja, odnosno procjene atraktivnosti nekih klijenata i njihovih biznisa koje susrećem u (većini) banaka na lokalnom tržištu. Naime, pretjeranim oslanjanjem na povijesne podatke sredinom 2000-ih, tijekom kojih su gledale u krivulje rasta, vjerujući da je to dobar pokazatelj sposobnosti poduzetnika i menadžmenta da ih repliciraju u budućnosti, banke su plasirale relativno veliku količinu, poslije se pokazalo, nenaplativih kredita. Nakon nekoliko godina problema isti biznisi pokazuju krivulje pada u poslovanju, a mnogi korporativni bankari i djelatnici odjela rizika istovjetno pristupaju analizi – kakvo je bilo povijesno poslovanje – u posljednjih nekoliko godina loše. Na temelju istog načina razmišljanja (da je povijest dobar prediktor budućnosti) odlučuju ne plasirati im kredite.
Taj sindrom ‘povijesno uspješnog ili neuspješnog poduzetnika‘ sveprisutan je i izravno utječe na obrasce ponašanja dionika koji imaju interes povezan s poslovanjem tog poduzetnika. Niti su njegove povijesno dobre performance jamstvo da će takve biti i u budućnosti niti je njegovo posrtanje i zapinjanje pokazatelj potpune nesposobnosti.
Štoviše, iskustvo poslovnog ‘knockdowna‘ smatrao bih korisnijim prediktorom nečijega poslovnog rezultata od povijesno neprekinutog niza poslovnih uspjeha. Ničije znanje ne ide dalje od vlastitog iskustva, a iskustvo posrtanja neprocjenjivo je, posebno u kombinaciji sa željom i odlučnošću da se iz njega izvuku poučne poslovne lekcije.