Oliver Kumrić savjetnik je IFC-a, člana grupacije Svjetske banke, za ulaganja u infrastrukturne projekte u Hrvatskoj, partner je i osnivač međunarodnog sajma inevsticijskih projekata Rexpo te direktor tvrtke za razvoj investicijskih projekata Decode.
Prethodno je bio pomoćnik ministra u Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture u kojem je, među ostalim, vodio završnu fazu pregovora za koncesioniranje ZLZ-a te je započeo proces izrade nove strategije prometnog razvoja RH. IFC je u Hrvatskoj do sada uložio 837 milijuna dolara u 31 projekt u različitim sektorima. Ove godine uložili su 142 milijuna, a njihov je posljednji projekt Zračna luka Zagreb. • Predstavnik ste IFC-a, člana grupacije Svjetske banke. Koja je vaša uloga?
- IFC me angažirao prije nekoliko mjeseci kada sam se vratio iz SAD-a, gdje sam kao Fulbrightov stipendist na UC Berkeleyju radio istraživanje o ulozi privatnog partnera u razvoju javne infrastrukture. Pozvali su me da im pomognem u razvoju novoga segmenta poslovanja u Hrvatskoj. Do sada se IFC u Hrvatskoj pojavljivao u pojedinačnim projektima. Jedan od njih je Zračna luka Zagreb u kojem je ta grupacija i dioničar i kreditor. Ja radim na razvoju infrastrukturnih projekata lokalnih jedinica samouprave: sustavu vodovoda i odvodnje, prometnoj infrastrukturi, javnom prijevozu, socijalnoj infrastrukturi poput škola, bolnica, muzeja, vrtića, projektima energetske učinkovitosti te energetskoj obnovi, putem tradicionalnog modela ili modela javno-privatnog partnerstva. IFC je do sada primarno ulagao u privatne projekte, a manje u lokalnu infrastrukturu.
• Javno-privatna partnerstva u Hrvatskoj imaju stigmu zbog loših projekata, kao što su Arena Zagreb, Spaladium Split i dr.
- Da, šteta je što su najistaknutiji primjeri zaista loši. A oni su posljedica neznanja i neiskustva i u javnom i u privatnom sektoru, neusklađene regulative, nedovoljnog interesa financijskog sektora itd. Sada se situacija mijenja jer se, nažalost, naučilo na pogreškama. Nisam zagovornik ni promotor JPP-a kao uvijek dobrog rješenja. Za dobar JPP treba dobro odvagnuti je li dobro rješenje.
• Kada je JPP dobro rješenje, a kada nije?
- Financijski aspekt ne smije biti glavni ni jedini razlog ulaska u takvo partnerstvo. Primjerice, jedinice lokalne samouprave u Hrvatskoj imaju granicu zaduženja od 20-ak posto ukupnih godišnjih prihoda, što je rigorozno. U tom smislu neki JPP vide kao priliku da se zaobiđe zakon. Međutim, najamnina koju javni partner dugoročno plaća u tim projektima nije ništa nego dug, samo je drukčije predstavljen. Glavni razlog JPP-a mora biti efikasnost privatnog partnera u pružanju javne usluge. Primjerice, kada privatni partner sagradi školu, on ju je dužan održavati na određenom, visokom standardu u nekom razdoblju koncesije. A grad je uzima u najam. Ideja je da standard usluge bude mnogo viši od onoga kada grad sagradi školu pa ona zbog lošeg održavanja s vremenom propada.
>>> Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Lidera.