Pri budžetiranju javlja se mnogo izazova koji su krivi za nerealne brojke ili propuštanje prilika. Nerealno budžetiranje većinom proizlazi iz nerealnih ciljeva koje si organizacija može postaviti.
Primjerice, tvrtkini su prihodi rasli za 10 posto. Vlasnik želi rast prihoda u sljedećoj godini od 15 posto, a šef odjela prognozirat će rast od pet posto, pa ako taj rast na kraju bude 10 posto, dobro su prošla obojica. Međutim, nije baš realno ako je rast prihoda bio 10 posto, a tvrtkin vlasnik želi stopostotni rast i pritom ga temelji na istim resursima.
O ovoj temismo ranije pisali u tjedniku Lider, a sada vam predstavljamo tipične izazove u budžetiranju ali i najčešće primjere nerealnog budžetiranja.
Tipični izazovi u budžetiranju
• Predsjednik uprave koji ne preuzima odgovornost za strategiju, nego sve poslove povezane s njom prebacuje na odjel za strategiju.• Predsjednik uprave koji smatra da je planiranje proces koji je u domeni financija i da je njegov posao tek na kraju odobriti plan.• Slab i kratkovidan direktor prodaje koji ne želi preuzeti odgovornost i koji isključivo razmišlja o svom bonusu u sljedećem kvartalu.• Financijski direktor koji je budžetiranje prepustio svome podređenom koji se bavi ‘popunjavanjem tablica’ i kojega direktori prodaje uobičajeno ignoriraju.• Nejasna ili nerealna strategija ili nedostatak bilo kakve strategije.• Preambiciozni ciljevi dani na načelu ‘top-down’ na početku planiranja koji u startu obeshrabruju prodajnu silu.• Previše projekata za iduću godinu, što se na kraju svede na niz malih, nevažnih projekata s malim proračunima.• Iizrada proračuna isključivo na temelju ostvarenih rezultata prethodne i tekuće godine, bez strateškog razmatranja koje uzima u obzir tvrtkinu strategiju i promjene u okolini.• Zatvaranje očiju pred projekcijom rezultata tekuće godine koje završava preambicioznim planom za sljedeću godinu.(Izvor: Nataša Ćurić Martinčević, Sense Consulting)
Najčešći primjeri nerealnog budžetiranja
• Realno postavljeni ciljevi, ali preoptimistično prognoziranje prihoda – u skladu s time predvide se i viši troškovi (zaposli više ljudi, naruči više sirovina ili robe za prodaju), a u stvarnosti izbije kriza i prihodi budu mnogo manji od očekivanih. Budući da se razina troškova sporije i teže smanjuje nego što se može smanjiti razina prihoda, organizacije zapadaju u velike probleme.• Nedovoljno dobro planirani troškovi unutar organizacije – neki odjeli uspijevaju osigurati nerealno visoke proračune (pa imaju previše zaposlenih, prave nepotrebne troškove samo da se iskoriste proračuni itd.), a neki odjeli oskudijevaju u resursima (pa se javlja manjak zaposlenika, zbog čega ima previše prekovremenog rada, velike fluktuacije ljudi, nezadovoljstva itd.)• Namjerno podcjenjivanje troškova – kako bi pojedini direktori ipak dobivali odobrenje za ulaske u projekte u kojima se osobni interesi stavljaju ispred interesa organizacije.(Izvor: Kristijan Tole, ovlašteni revizor i predavač u Institutu za menadžment)