Automobilski su pogoni uobičajena slika diljem Europe, od susjedne Slovenije do Srbije, pa i do drugih istočnoeuropskih zemalja poput Mađarske, Češke, Slovačke i Rumunjske, koje su unatrag dvadeset godina privukle dosta investitora iz zapadnoeuropske industrije zbog niskih plaća i malih poreza. No takvih su pogona pune i Njemačka, Francuska, Španjolska, Švedska, koje su oduvijek imale svoju autoindustriju. Postrojenja iz tih zemalja nisu otišla. U takvim pogonima, koji su nerijetko veći od pojedinih zagrebačkih kvartova, rade tisuće ljudi, a multiplikativni učinci pričaju priču za sebe. Hrvatska ne samo da nije imala svoju autoindustriju nego nije imala ni sreće ni umješnosti privući takve investitore. Ili smo imali visoke poreze ili previsoke plaće ili nikakve poticaje pa smo se zadovoljili tvrtkama koje su radile pomoćne poslove za autoindustriju, poput proizvodnje stakala, gume, plastike, ali i dijelova proizvodnih linija. Sada hrvatska ima know-how ali nam nedostaju nam nove tvornice. O domaćoj autoindustriji u temi tjedna piše Ksenija Puškarić.
Rast prodaje automobila za 39 posto, pad nezaposlenih ispod magičnog broja od sto tisuća, povećanje prosječne plaće u tri mjeseca za 84 eura, skok na ljestvici atraktivnosti ulaganja u regiju CEE-a tek su dio pozitivnih vijesti koje su zaredale u posljednje vrijeme. Ovogodišnji optimistični pokazatelji rezultirali su i revidiranim prognozama mnogih svjetskih institucija, pa tako i Europske komisije i Svjetske banke, koje predviđaju veći rast hrvatskoga gospodarstva od prvotnih prognoza. Kako stvari sada stoje, recesija se definitivno više ne ‘nosi‘ iako je proteklo razdoblje pokazalo svu raskoš pojma ‘nepredvidljivost‘. Ipak, približavanje polovine godine sve snažnije pokazuje da se ozbiljnijeg pada ekonomske aktivnosti ne treba bojati. Naprotiv, ozračje je vrlo optimistično i može se očekivati produljeno razdoblje ekonomskog uzleta. E veselim ekonomskim prognozama piše Antonija Knežević.
Regionalnim se tiskarskim tržištem prije nekog vremena pronijela informacija da vlasnici najmodernije makedonske tiskare Kiro Dandaro razmišljaju o prodaji tvrtke. Informacija je došla i do Hrvatske pa tako i do zabočkog poduzetnika Ratka Habusa, vlasnika tvrtke Sato, jedne od vodećih tiskara samoljepivih etiketa u regiji, koju istodobno oblijeću razni equity-fondovi ne bi li ga nagovorili na prodaju. Kompanijama koje su na domaćem tržištu dostigle svoj maksimum, a kapitalno su odlično ‘potkovane‘, rast putem akvizicija na vanjskim tržištima uglavnom je najbolja opcija, kojom se u pravilu najbrže postižu željeni efekti. No, iako imamo sjajnih primjera toga, Hrvatske tvrtke češće su lovina nego lovci. O domaćim preuzimanjima u inozemstvu piše Manuela Tašler.
Najveće svjetske tvrtke za fosilna goriva u tišini planiraju desetke naftnih i plinskih projekata koje su aktivisti već prozvali karbonskim bombama. Njihova golema ulaganja u novu proizvodnju fosilnih goriva mogla bi se isplatiti samo ako zemlje ne uspiju brzo smanjiti emisije ugljika, što je vitalno, kažu znanstvenici. Čini se da se tvorci novih možebitnih klimatskih prijetnji ne zamaraju takvim trivijalnostima. U svijetu je trenutno 195 ugljikovih bombi koje prijete na svakom koraku o čemu piše Jozo Knez.
Uz novi broj stiže i poseban prilog Tržište farmacije i medicine.