Posljednje velike pustinje u svijetu nestaju i to alarmantnom stopom. U zadnja dva desetljeća 10 posto pustinja je nestalo zbog ljudske ruke što je otkriveno zahvaljujući istraživanju Sveučilišta u Queenslandu, javlja Guardian. Tijekom ljudske povijesti, glavni razlog je bila degradacija 52 posto Zemljinog ekosustava, dok se preostalih 48 posto sada smanjuje.
>>> BBC Earth: Ultimativni test preživljavanja u pustinji
Od 1992. godine kada su Ujedinjeni narodi potpisali konvenciju iz Ria o biološkoj raznolikosti, tri milijuna kvadratnih kilometara pustinje je izgubljeno.
Stručnjaci ističu da ako se stopa uništavanja nastavi, nestat će sva divljina u idućih 50 godina. Takva degradacija pustinje ugrožava biološku raznolikost, kao i ciklus vode, dušika i zagađenje. Osim toga, nakon što pustinje nestanu, nema nikakvih znanstvenih dokaza da bi se degradirani ekosustavi ikada mogli vratiti u prvobitno stanje. Netaknuta divlja mjesta čine pustinje središnje Australije, Amazonsku prašumu u Južnoj Americi, Afriku, tibetanski dio središnje Azije, te sjeverne šume Kanade i Rusije.
[caption id="attachment_311973" align="aligncenter" width="750"]
Foto: UQ School of Earth and Environmental Sciences[/caption]
Eksploatacija nafe i plina, rudarsvo, izgradnja cesta i poljoprivreda samo su neki od uzročnika devastacije. Gubitak pustinje utjecat će na mnoge migratorne vrste koje ovise o velikim netaknutim divljinama, kao i velike zvijeri poput lavova koji ne mogu svoj životni prostor dijeliti s ljudima.
>>>‘One Planet Summit’ – Svjetski čelnici o financiranju borbe protiv klimatskih promjena
Australija mora pod hitno eliminirati glavne uzročnike gubitka staništa, invazivne vrste i požarne sustave. Istraživanje je pokazalo da su napori za očuvanje pustinja usporeni zbog globalnog rasta stanovništva i pratećeg gospodarskog rasta koji zahtjevaju više prirodnih resursa.
[caption id="attachment_311974" align="aligncenter" width="750"]
Foto: UQ School of Earth and Environmental Sciences[/caption]
Netaknuto funkcioniranje ekosustava ključno je ne samo za bioraznolikost, već i za ogromne količine vodika koje oni pohranjuju i odvajaju. Oni izravno brane svijet od opasnosti oluja, poplava, požara i ciklona, te su najučinkovitija obrana protiv klimatskih promjena. Trenutačno samo 20 posto Zemljine površine čine pustinje, a u roku od jednog stoljeća i to bi moglo nestati.
>>>Čovječanstvu prijeti ‘ekološki armagedon’ ako ne očuva leteće insekte
Prošle je godine biolog James Watson sa svojim timom predstavio kartu koja prikazuje globalni ljudski otisak koju su stvorili koristeći podatke o cestama, poljoprivredi, ispaši, gustoći stanovništva, urbanizaciji i plovnim putevima.
[caption id="attachment_311975" align="aligncenter" width="750"]
Trećina Amazonske regije nestala je od 1992. Foto: UQ School of Earth and Environmental Sciences[/caption]
Ljudski otisak je, prema karti, jako velik, a Watson tvrdi da u doba kada ljudski otisak mijenja mnoge sustave na Zemlji, područja divljine služe kao prirodni opservatorij za proučavanje ekoloških i evolucijskih utjecaja globalne promjene. Ističe da će istraživanja utjecati na globalnu politiku, te da će osvijestiti vlasti diljem svijeta, uključujući i UN.
>>> Sve smo vještiji u ‘stvaranju’ vode iz zraka
Stručnjaci ističu da ono što je u ovom trenutku potrebno jesu jaki zakoni o zaštiti okoliša, te velike investicije od strane vlasti i privatnog sektora, u protivnom će pustinje zauvijek nestati.