Nekad su učitelji svoje neposlušne učenike šamarali, davali packe, tjerali u kut… Onda su ostali bez tih ‘odgojnih metoda’. No, učitelji, pogotovu oni zaposleni na Učiteljskom fakultetu, uvijek se snađu. Pa je tako Damir Boras kao rektor zagrebačkog Sveučilišta nestašnog studenta Hrvatskih studija tužio zbog ‘povrede ugleda, časti, dobroga glasa i imena’ Sveučilišta. Boras od studenta Luke Kovača u to ime traži 20.000 kuna. Okidač je bila provala u studentske prostorije u kampusu Borongaj, za koju je Kovač Hini izjavio ‘da ne može sa sigurnošću reći o čemu je riječ, ali postoji mogućnost da se iza toga skriva pritisak Uprave studija na studentske udruge’. Nakon pritiska akademske zajednice, zgrožene tim činom, pa i ministrice Divjak, Boras je pristao na povlačenje tužbe – ali samo ako se student javno ispriča.
Taj bizarni događaj samo je kruna dugogodišnjeg propadanja zagrebačkog Sveučilišta, opadanja kvalitete i produciranja sve manje kompetentnih stručnjaka (čast iznimkama poput FER-a i još nekolicine fakulteta ili usamljenih odsjeka i profesora), što prate afere od lijevog do desnog sveučilišnoga krila, između Filozofskog fakulteta i Hrvatskih studija. Sve se zaoštrilo za vrijeme rektora Borasa, koji se sad sprema u osvajanje novog mandata. A tužbom protiv studenta upravo je priznao svu svoju učiteljsku i pedagošku nemoć. I nakon sjednice Senata i molbi da povuče tužbu, Boras je ostao nepokolebljiv tvrdeći da je izjava (‘koju su brojni portali prenijeli nekritički’ – podijelio je usput lekciju i novinarima) ‘nanijela veliku štetu Sveučilištu’.
A pravo je pitanje tko je nanio veću štetu Sveučilištu – student koji je iznio ‘mogućnost’ ili rektor koji je napisao sramotnu tužbu. Zamišljam situaciju u kojoj bi 36 od 70 članova Senata izglasalo zaključak da rektora Borasa tuži zbog tužbe, odnosno ‘zbog povrede ugleda, časti, dobroga glasa i imena Sveučilišta’. Rektor je, naime, Sveučilištu nanio bar deset puta veću sramotu od studenta. To bi, dakle, bila tužba od 200.000 kuna.