Ribu će od hrvatskog veletrgovca najčešće otkupiti Friulpesca, jedna od najvećih talijanskih trgovačkih tvrtki u sektoru ribarstva i najveći uvoznik svježe ribe ulovljene u hrvatskim teritorijalnim vodama. Za kilogram svježeg oslića prve klase hrvatskom će veletrgovcu ta tvrtka iz okolice Udina, ali i drugi manji talijanski veletrgovci ribom platiti maksimalno pet i pol eura. Za kilogram tog istog svježeg oslića prve klase na slobodnom tržištu Europske unije, na kojemu nominalno vrijede ista pravila za sve, talijanskom će ribaru, ovisno o razdoblju godine odnosno većoj ili manjoj potražnji, platiti više, i to ne simbolično, nego će dobiti između devet i dvanaest eura.
Jedan od najvećih talijanskih trgovaca ribom sjajno iskorištava situaciju u kojoj veletrgovina ribom u posljednjih 30-ak godina u Hrvatskoj nije evoluirala ni za dlaku i ‘de facto‘ nema ovdje gotovo nikakvu konkurenciju. Za ono što talijanskim ribarima plaća deset eura hrvatski se moraju zadovoljiti s četiri.
Kako to? Kako je moguće da veliko trgovačko poduzeće sa sjevera Italije diktira hrvatskim veletrgovcima ribom, a oni slijedom te zakulisne tržišne igre hrvatskim ribarima, cijene koje su dvostruko, za pojedine vrste i trostruko niže od onih koje za istu ribu plaćaju talijanskim ribarima? Najkraći i najtočniji odgovor bio bi – zato što mogu.
Zašto se godinama na ovakav ‘podcjenjujuć‘ način veletrguje hrvatskom ribom čitajte već danas u digitalnom izdanju Lidera, a od sutra potražite tiskani primjerak na svim kioscima Tiska i iNovina.