https://www.youtube.com/watch?v=ZfKMq-rYtnc
Ljudi se rađaju sa sposobnošću nesputanog kreativnog razmišljanja, no obrazovni sustav svojim čvrstim postulatima kažnjavanja nepodobnog načina razmišljanja vrlo brzo kreativne genije u nama ‘zatoči u tamnicu‘. Međutim, obrazovanje ne može trajno oduzeti sposobnost kreativnog razmišljanja, tako postoje i načini kako vratiti taj za većinu ljudi davno izgubljeni djelić sebe. Dio je to zanimljivog nastupa osnivača instituta za proučavanje kreativnih procesa dr. Georgea Landa na TED Tucksonu koji svoje izlaganje temelji na šokantnim rezultatima NASA-inog testa kreativnosti provedenog na djeci školske dobi, piše IdeaPod.
NASA je angažirala dr. Landa i njegovu kolegicu Beth Jarman da osmisle visokospecijalizirani test kojim bi se učinkovito mogao mjeriti kreativni potencijal NASA-inih znanstvenika i inženjera. Nakon što su zadatak uspješno izvršili, ti su stručnjaci imali potrebu doznati odgovore na pitanja poput - odakle kreativnost dolazi, može li se naučili, je li riječ o urođenoj sposobnosti ili može nastati temeljem iskustva? Naravno, tu priča postaje zanimljiva.
>>> Komisija: Hrvatski obrazovni sustav nazadan i među lošijima u EU
Znatiželja ih je potaknula da testiraju djecu u dobi između četiri i pet godina. Rezultati tog testiranja u kojem je sudjelovalo 1600 djece potpuno su ih zatekli. Sposobnost da stvore nove, drugačije, inovativne ideje i rješenja problema pokazalo je 98 posto ispitanika.
Želja da zagrebu dublje odvela ih je do toga da na svom uzorku istraživanje ponove pet godina kasnije. Longitudinalno istraživanje pokazalo je da su u dobi od deset ispitanici dramatično izgubili vizionarstvo. Svega 30 posto djece moglo se kategorizirati kao kreativni geniji. U dobi od 15 godina tim se darom moglo pohvaliti samo 12 posto ispitanika. Među odraslima je taj skor još i bolniji - neznatnih dva posto odraslih sačuvalo je kreativnost.
Skeptičnima koji čitajući ovo razmišljaju kako se definitivno radi o podcjenjivanju i netočnim rezultatima kao dokaz da su u krivu može poslužiti činjenica kako je to istraživanje ponovljeno više od milijun puta.
Gavin Nascimento koji je o tome napisao izvještaj ukazuje na to da rezultati zorno pokazuju da obrazovni sustav zaglupljuje kreativni duh. Povijesno gledano, škola je institucija koja služi vladajućoj klasi. Tako da djecu ispiranjem mozga i zaglupljivanjem uvodi u ustrojstvo u kojem će bespogovorno služiti elitama, tumači on.
Land objašnjava da se zatiranje kreativnosti događa stoga što se u obrazovnim institucijama tjera djecu da istovremeno razmišljaju na divergentan i konvergentan način. Budući da se divergentan način koristi za smišljanje novih ideja i maštu, a konvergentni za prosudbe, odluke, evaluaciju, njihovo istovremeno korištenje nužno ide u smjeru zapostavljanja jednog načina. U školi se uči da se sulude kreativne ideje odbacuju - to je glupo, to su već probali prije, to ne bi funkcioniralo.
- Kada pogledamo što se u tim trenutcima događa u mozgu, vidimo da se neuroni međusobno bore i zapravo smanjuju moć mozga jer misli podliježu neprestanom osuđivanju, kritiziranju i cenzuriranju, tumači Land koji dodaje: - Kada smo opasani strahom, koristimo manji dio mozga, a kada razmišljamo kreativno mozak cijeli zasvjetluca.
Land predlaže da se vratimo petogodišnjacima u sebi jer sposobnosti koje smo tada imali nikada zapravo nisu nestale. Usprkos tome, kako bi ih ponovno koristili, moramo vježbati i neprestano se naprezati u osmišljanju novih ideja, novih načina za korištenje nečeg svakodnevnog i slične vježbe, tvrdi Land.