Nekada slavno okupljalište politike, struke i biznisa, Opatija i godišnje savjetovanje Hrvatskog društva ekonomista, već dugi niz godina nikome nisu previše zanimljivi. No, nedavno izabrani novi predsjednik društva, inače profesor na zagrebačkome Ekonomskom fakultetu, Darko Tipurić, ima ambiciozne planove. I zbog pogleda na ekonomsku politiku u kojoj i dalje vidi i želi utjecaj države, posebno u vremenima golemih promjena, porazgovarali smo o znatno širim temama.
Godišnje opatijsko okupljanje održava se u vrijeme duboke jeseni kojom nas plaše svake godine. Ovoga puta strah nije iracionalan, prije svega zbog inflacije i njenog gašenja recesijom. Što ako se njemačka recesija raširi Europom?
– Posljednje je desetljeće bilo desetljeće najjeftinijega novca otkad postoje podaci. No, to je razdoblje definitivno je završilo. Inflacija je natjerala središnje banke da povećaju cijenu likvidnosti/kamatne stope i tako pokušaju ‘ohladiti’ ekonomiju. No, borba za spuštanjem inflacije nastavlja se i dalje i intervencionističkim mjerama države i tržišnim mehanizmima. Recesija se priziva i teško ju je izbjeći. Jer, inflacija nagriza realni dohodak građana, pogađajući najsiromašnije segmente stanovništva znatno teže od najbogatijih. Radi bolje zaštite ranjivih skupina i poticanja gospodarskog rasta, u javnim politikama valjalo bi povesti računa o razlikama u utjecaju inflacije na različite dohodovne razrede i posegnuti za točnijim pokazateljima kako bi se odredio stvaran trošak visokih cijena za one najsiromašnije.
Ali recesija pogađa dublje i duže.
– Kada govorimo o raširenosti i obilježjima usporavanja svi se slažu kako se očekuje kratkotrajna recesija u EU, uz našu otpornost i činitelje koji će umanjiti prelijevanje recesije na domaći teren. Oni su dobro poznati: ulasci u europodručje i Schengen te značajnije korištenje EU sredstava koji mogu ublažiti recesijske pritiske u idućoj godini u Hrvatskoj.
No, pitanje je koliko će ublažiti s obzirom na to da EU, kao naš glavni trgovinski partner, nema problema samo s recesijom nego i sve izrazitijim zaostajanjem za svijetom.
– Točno, EU ozbiljno zaostaje za drugim vodećim industrijskim silama, ponajprije u odnosu na SAD, Kinu, Južnu Koreju i Japan. Prosječni je ekonomski rast u Europskoj uniji niži od njihova rasta, a ukupna je produktivnost manja za četvrtinu od produktivnosti SAD-a. Osim toga, ako bi se trend deindustrijalizacije nastavio, Europa bi u idućih trideset godina izgubila polovicu sadašnje industrijske zaposlenosti. Europska industrija također pokazuje znakove zaostajanja za globalnim konkurentima u umjetnoj inteligenciji i u ulaganjima u nove tehnologije. Europa stoga treba nastaviti jačati svoju poziciju kao globalni lider u bitnim područjima poput zelene ekonomije, digitalne transformacije i socijalnih vrijednosti. Standardni će se trgovinski obrasci sigurno promijeniti, ali ne samo kao rezultat rata u Ukrajini već i zbog sve manjeg oslanjanja zapadnih zemalja na trgovinsku razmjenu s Kinom te uspona gospodarskih blokova kao što je Asocijacija zemalja jugoistočne Azije (ASEAN). Trgovinska razmjena između EU i Rusije naglo će se smanjiti, budući da Europa nastoji smanjiti svoju ovisnost o ruskoj nafti i plinu. U svakom slučaju, ključno je da Europa osigura vlastitu konkurentnost, jača političku stabilnost, podržava inovacije, investira u obrazovanje i istraživanje te osnaži veze sa svojim partnerima diljem svijeta.
To je proces koji traje, a Hrvatska je i ekonomski potpuno vezana uz EU. Gdje nas to ekonomski smješta?
– Hrvatska treba iskoristiti ovu situaciju za strukturne reforme u javnom i privatnom sektoru, stvoriti poticajni kontekst za ulaganje u nove, znanjem intenzivne industrije, posebno u IT sektoru, iskoristiti prilike za strateško repozicioniranje turizma i poljoprivrede te probati povećati efikasnost države na svim razinama u funkciji podizanja nacionalne konkurentnosti. Treba nam tranzicija nacionalnoga modela industrijske tranzicije prema pametnoj, održivoj i zelenoj industriji i to što prije, jer financijska potpora EU kohezijskim procesima prestaje 2030. Nemamo previše vremena ako se želimo priključiti najboljima u konkurentskom pozicioniranju na globalnoj sceni. Hrvatska se mora orijentirati internacionalizaciji, jer jedino izvozno orijentirana ekonomija, na temelju novih znanja i tehnologija, može maloj zemlji jamčiti nacionalne konkurentske prednosti, dugoročno održiv gospodarski rast, ekonomsku stabilnost i stvoriti nova radna mjesta.
Iako se čini da u ovoj krizi dobro plivamo, s obzirom na sve navedeno, kakva nam je dugoročna gospodarska pozicija?
– Nije teško identificirati tri problema koja moramo riješiti. Institucije u Hrvatskoj još uvijek nisu dovoljno razvijene. Drugo, nema jasne vizije i dugoročne nacionalne ekonomske strategije niti su postavljeni strateški ciljevi. Treće, političko uplitanje u sve aspekte usporava, čak i hibernizira društveni razvitak. Dodajmo i duboko usidrenu rentijersku ekonomiju. Treba nam meritokracija koja podrazumijeva sustav društvene organizacije u kojem su položaji zasnovani na sposobnosti, a ne na bogatstvu, političkoj pripadnosti, obiteljskim vezama ili socijalnoj klasi.
Kako se nositi s globalnim promjenama, kamo ide kapitalizam i još štošta drugo pročitajte u novome broju digitalnog i tiskanog Lidera.