Jutarnji list pronašao je čovjeka koji je (ili je bio) direktor 353 tvrtke. Doduše, novinari znaju pretjerati; izvjesni 'Mario B.' povezan je sa 'samo' 174 tvrtke (među kojima je u 61 u aktivnoj funkciji). Čini se da je taj 'biznis' ('potencijalno najveća porezna utaja', kako to naziva Jutarnji) isplivao tragom kupnje Munisa, nekadašnje tvrtke Ranka Predovića koja je za Bandića gradila zagrebačku žičaru, a nakon nekoliko vlasničkih promjena likvidirana je s nenaplaćenim poreznim dugom od 50-ak milijuna kuna.
No 'Mario B.', kako ga danas nazivaju, bio je jedan od glavnih junaka Liderove priče iz studenoga 2018. u sklopu istraživanja u kojem smo u suradnji s Bisnodeom (današnji D&B) otkrili sto menadžera s najviše direktorskih funkcija. Popis je predvodio čelnik Camea Vladimir Minovski, koji je tada bio upisan kao direktor ili jedini član uprave u 403 tvrtke, mahom taksija, prema logici – svako vozilo, jedan j. d. o. o. Drugi je tada bio Julian Dietz, koji je formalno bio upisan na kao direktor 49 tvrtki 'Novog Agrokora', odnosno Aislea. Treći na rang-listi serijskih direktora bio je današnji 'Mario B'. Kolegica Željka Laslavić tada je o njemu napisala i ovo:
'Najmisteriozniji direktor kojeg smo uočili na listi je Mario Babić, za kojeg je čulo vrlo malo ljudi u poslovnoj zajednici. S 30 tvrtki u kojima je vlasnik i direktor i 43 bivše funkcije potpuno udovoljava pojmu serijskog direktora. Babić je sve tvrtke iz raznih sektora (promet, građevinarstvo, pekarstvo, ugostiteljstvo, marketing) kupio unatrag dvije godine, a njih 15 danas je u blokadi, pet ih nema aktivnih žiroračuna, a u tri su otvoreni stečajni postupci. Većina tvrtki registrirana je na njegovoj zagrebačkoj adresi, međutim nismo ga uspjeli dobiti ni na jedan objavljeni broj telefona. Babić cilja solventne male tvrtke koje imaju nešto više od milijun kuna prihoda i dobar bonitet. Neke od njih našao je u oglasniku Njuškalu, a neke je i sâm na taj način prodavao za 100 kuna. Uspjeli smo pronaći nekoliko bivših vlasnika koji su mu prodali svoje tvrtke, a jedan od njih, koji se bavi građevinarstvom, rekao je da Babića nije dobro poznavao, ali da mu je za tvrtku ponudio iznos koji nije mogao odbiti. – Moji klijenti ionako su vezani uz moje ime, a ne ime tvrtke, tako da sam nastavio biznis s drugom tvrtkom – ispričao nam je anonimni građevinac.
Drugi je pak istaknuo da se tvrtke želio riješiti oglasom na Njuškalu jer se više nije želio baviti tom djelatnošću. Babić se javio na oglas i na kraju njegovu tvrtku dobio na dar. Tvrtka je, navodno, bila u solventnom stanju kad ju je Babić kupio, a sada je u blokadi. Čime se i kako Babić bavi, možemo samo nagađati, ali može se pretpostaviti da mu trebaju biznisi s čistim računima putem kojih može ispostaviti fakture. A onda ih pretvoriti u povijest.'
Zašto navodim ovaj stari tekst iz Lidera? Država je već 2018. mogla zaustaviti takav i slične 'biznise'. Samo da je htjela, mogla je odavno zatvoriti takve porezne ventile – za otpis milijuna kuna poreznih dugova.