‘;
S najmanjom izlaznošću na europarlamentarne izbore u EU, samo 21,34 posto, Hrvati su još jednom potvrdili skučenost svjetonazora i potpuno nerazumijevanje važnosti trenutka održavanja izbora. Ovakve prijelomne trenutke povijest je zabilježila 1914. i 1939., no 78,66 posto birača odlučilo se hladiti uz kućnu klimu.
Ostatak je članica (osim Litve, koja uz Hrvatsku jedina bilježi manje od 30 posto izlaznosti) prilično revnosno odlučio dati glas ponešto drukčijoj skupini ljudi. Ako i nije izašla na izbore većina sigurno zna da je Europski parlament malo skrenuo u desno. Nimalo neočekivano, jer se cjelokupna europska politika svela na agendu zelene tranzicije u neizvedivim rokovima koja urušava i ono malo nepojedene konkurentnosti.
Hoće li se s novim sazivom europarlamenta priča promijeniti? Odgovor ovisi i o tome hoće li Ursula von der Leyen zadržati voljenu fotelju i idućih pet godina. Prva plenarna sjednica novoga saziva na rasporedu je od 16. do 19. srpnja kada će
zastupnici izglasati novog predsjednika/cu (kandidata treba podržati najmanje polovica plus jedan zastupnik).
– Nije se dogodio velik trijumf desnice kojim su plašili birače. Radikalna desnica poput ECR-a, stranke Europskih konzervativaca
i reformista ili njemačkog AfD-a (koji je osvojio 16 posto njemačkih zastupničkih mjesta) ipak nisu isto što i EPP, Europska pučka stranka desnog centra. Liberali, socijalisti, demokrati i pučani imaju više od 400 mjesta od ukupnih 720, dakle u novome je sazivu centristička većina, no pitanje je hoće li to von der Leyen biti dovoljno. Naime, u parlamentu nema takve discipline koja bi jamčila da će svi pučani glasati ‘po partijskoj liniji‘, dakle, ona nema komotnu većinu i drugi joj mandat visi u zraku – procjenjuje Kristijan Kotarski s Fakulteta političkih znanosti dodajući kako su dva ključna pitanja kojima se novo vodstvo mora pozabaviti: problem imigranata na čemu je desnica ponajviše rasla i zelena tranzicija koja je postala ideološkim konstruktom, a ne pragmatičnom ekonomskom politikom.
Kaže kako bi von der Leyen rado smanjila ovisnost o Kini, no ni ona ni korporativni sektor nisu svjesni koliko je Kina kompetitivna i koliko je malo vremena za prilagodbu. Zelena tranzicija nije odgovor, jer EU ima tri problema koji se svode na motor Europe: njemački se izvoz u Kinu rapidno smanjuje, što zatvara radna mjesta u Njemačkoj koja je stalno na rubu recesije; uz to, Kina istiskuje njemačke proizvođače s tržišta trećih zemalja; najveći proizvođač automobila VW godinama gubi pozicije na kineskome tržištu. Sve to negativno djeluje na kapacitet i snagu njemačke ekonomije, posredno i cijele EU. Vremena je malo, a EU nema odgovor na to. Kao ni na problem imigranata koji urušava plaće, ruši pregovaračku moć sindikata i diže cijene nekretnina u nebo.
Je li novo vodstvo sposobno iznijeti rješenja za potopljenu europsku konkurentnost i hrpu drugih problema pročitajte u novome tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.