S najnovijim predizbornim povećanjem plaća u javnoj i državnoj upravi, udio izdvajanja za plaće opće države povećao se s 11,5 posto BDP-a u 2023. godini na 13 posto u 2024. godini. Time smo se prema najnovijoj procjeni DG ECFIN-a (Glavne uprava za ekonomske i financijske poslove Europske komisije) po izdvajanju iz proračuna za plaće svrstali u sami vrh zemalja Europske unije, tik do Danske.
Po tom pokazatelju pretekli znatno bogatije zemlje, poput Finske, Belgije, Francuske i Švedske, te se dodatno udaljili od europskog prosjeka izdvajanja za plaće opće države, koji iznosi 10 posto BDP-a.
U svojoj analizi, temeljenoj na podacima o plaćama DZS-a i podacima o zaposlenosti HZMO-a, uzimajući u obzir samo kategorije O,P i Q kao javni sektor (javna uprava i obrana, obrazovanje, zdravstvena i socijalna djelatnost) i bez normalizacije za obrazovnu strukturu, izvršna direktorica ekonomskih istraživanja Privredne banke Zagreb, Ivana Jović, iznosi da su plaće u javnom sektoru porasle nevjerojatnih 33,2 posto na godišnjoj razini, dok je u istom razdoblju neto plaća u privatnom sektoru porasla za 11,9 posto na godišnjoj razini. Time se dodatno produbio jaz u plaćama između javnog i privatnog sektora, a koji je svojevremeno detaljno analizirala Svjetska banka u Pregledu javnih financija 2021.
- Visoka izdvajanja za plaće u javnom sektoru odražavaju i visoku razinu zaposlenosti u javnom sektoru i visoke plaće. Hrvatska zapošljava više radnika u pružanju temeljnih javnih usluga (javna uprava, obrazovanje, zdravstvo i socijalna skrb) nego što bi se očekivalo s obzirom na veličinu tržišta rada i razinu dohotka. A Hrvatska ima i jedan od najviših prosječnih troškova rada u javnom sektoru u odnosu na BDP među zemljama centralne i istočne Europe – stoji u tom izvješću.
Prosječna plaća po satu 25 posto veća
U njemu se dalje navodi da su u 2018. godini privatne tvrtke zapošljavale 64,1 posto radnika, ali i isplaćivale više od četiri petine donjih 40 posto plaća. Većina radnika s visokim plaćama (definiranih kao 40 posto najbolje plaćenih zaposlenika u zemlji) dolazi iz javnog sektora (bilo osnovnog javnog sektora ili javnih poduzeća), iako je javni sektor zapošljavao tek nešto više od jedne trećine zaposlenih. Prosječna plaća po satu bila je oko 25 posto viša u javnom sektoru nego u privatnom sektoru u 2018., godini, no kada se uzmu u obzir razlike u obrazovanju, iskustvu, spolu i regiji, prosječna plaća u javnom sektoru bila je i dalje šest posto viša u javnom nego u privatnom sektoru.
Razlika, odnosno jaz između plaća javnog i privatnog sektora smanjivao se od 2008. do 2018., za oko jedan postotni bod godišnje, no u 2020. i 2021. plaće u javnom sektoru porasle su snažnije nego u privatnom sektoru. S najnovijim povećanjima, taj jaz je dodatno produbljen. U spomenutoj analizi Svjetske banke, kada je riječ o plaćama, privatni sektor prednjačio je nad javnim samo u kategoriji ‘najplaćenijih‘. Prema toj analizi, zaposlenici u javnom sektoru s najvećim plaćama bi zarađivali više u privatnom sektoru, no preostalih 85−90 posto zaposlenika u javnom sektoru u prosjeku bi zarađivali manje da rade u privatnom.