Mjesecima smo gledali igrokaze o plaćama u javnom sektoru. Scenarij je bio ustaljen: najprije sindikat zatraži povišicu, onda mjerodavni ministar nešto kao pregovara, a zapravo samo kupuje vrijeme i stvara privid tenzije. Onda sindikalci zaprijete štrajkom pa sve završi upozoravanjem superjunaka koji dobrostivo pristane na sve sindikalne zahtjeve, a katkad im doda još i malo pride.
Tako su oko Banskih dvora i lokalnih vlasti obigravali državni službenici i namještenici, liječnici, medicinske sestre, suci, smetlari, cestari… I sa svima se pregovara pojedinačno, daju se jednokratne apanaže, dodaci, krpaju se postojeća pravila igre. Uredba o plaćama iz 2013. dosad se mijenjala, prekrajala i dopunjavala 75 puta. Jedinstveno rješenje u sklopu novoga Zakona o državnim službenicima ubačeno je u Nacionalni plan za oporavak i otpornost, za što se planira povući 6,8 milijuna eura. Jedino je sad ubrzana procedura. Novi zakon trebao je stupiti na snagu 2025., ali nacrt dokumenta upućen je u javno savjetovanje već prošloga petka.
Crv socijalističkog egalitarizma
Za to vrijeme u proračunu, koji se financira od PDV-a nabildanoga rastom cijena, ima za sve. Tako je država postala jedan od ključnih igrača u podupiranju inflacijske spirale, o čemu smo već pisali. Naime, plaće su od 2019. do 2022. u javnoj upravi porasle za 19,9 posto, u obrazovanju za 20,7 posto, u zdravstvu za čak 24,5 posto, a povećanje u ostalim sektorima, koji se većinski sastoje od privatnih tvrtki, iznosilo je 17,7 posto. Za to vrijeme inflacija je bila 18,4 posto.
Međutim, nije to jedini aktualni grijeh vladajućih struktura. Iza svih povišica odobrenih u posljednje vrijeme (na državnoj i lokalnoj razini) pod krinkom socijalne osjetljivosti skriva se crv egalitarizma (odnosno uravnilovke, ako vam je ruska varijanta bliža od francuske). U pravilu bi svaki put namještenici s najmanjim plaćama dobili najveću povišicu, zbog čega je raspon plaća sve manji – kao da se nakon više od trideset godina vraćamo u socijalizam.
Ispod prosjeka više od 70 posto
To se ne vidi na osnovi prosječnih primanja, nego tek kad se plaće promatraju prema decilima. Decilne mjesečne neto i bruto plaće izračunavaju se podjelom plaća zaposlenih na deset jednakih dijelova nakon rangiranja od najniže do najviše. U prvom decilu zaposleni su koji imaju najniže mjesečne plaće i pokazuje da 10 posto zaposlenih prima plaću u iznosu jednakom ili manjem od prvoga decila, a 90% zaposlenih prima plaću jednaku ili veću od tog iznosa. Tako se u desetom decilu nalazi deset posto zaposlenih s najvišim plaćama. Prema toj logici može se utvrditi da je polovina zaposlenih (koji spadaju u prvih pet decila) u ožujku primilo plaću manju ili jednaku 946 eura, a prosječna plaća bila je u sedmom decilu i iznosila je 1130 eura. To znači da više od 70 posto zaposlenih prima plaću manju od prosjeka.
No ta metoda ilustrira i raspon plaća. Prema podacima za ožujak, deset posto zaposlenih u prvome decilu primilo je neto plaću manju od 632 eura (a veću od minimalca koji iznosi 560 eura), a deset posto iz desetog decila dobilo je više od 1715 eura. To znači da su najniže plaće najvišeg ranga bile 3,06 puta veće od minimalca. Taj je raspon u jesen 2016., kad je Andrej Plenković počeo svoj prvi premijerski mandat, bio 3,8 puta.
Očito je riječ o drastičnim promjenama. Da je zadržan raspon od prije šest godina, 3,6 puta, plaća iz gornjeg decila bila bi veća za 413 eura i iznosila bi 2128, a ne 1715 eura! Minimalna plaća u tom je razdoblju povećana za 61 posto, a zaposlenicima u prvom decilu za 65 posto. Svi ostali dobili su povišicu manju od 50 posto, oni s najvišim primanjima od 35 do 36 posto. Prosjek je za to vrijeme narastao za 41 posto, uz inflaciju šestogodišnjeg razdoblja od 23,4 posto. U igri egalitarizma su i aktualne porezne promjene, koje će najviše osjetiti oni s najnižim plaćama. Tako će se raspon smanjiti za još 0,2 postotna boda i pasti s 3,06 na 2,86 puta.
Vlada radi za Nepalce
Što to znači za tržište rada? Na Zavodu za zapošljavanje ostalo je manje od sto tisuća ‘nezaposlenih‘, odnosno kontingent u kojem većina zapravo ne želi raditi ili je praktički nezapošljiva. I dok radnike iz prvog decila nadoknađujemo uvozom iz Nepala, Indije, s Filipina – i njima (odnosno njihovim agentima) najviše povećavamo primanja – s ostalima je kompliciranije. Svakodnevna jadikovka o nedostatku programera, developera i svih drugih iz IT sektora proširila se na cijeli realni sektor. Ne samo da nedostaje visokoobrazovanih kadrova, na tržištu nema ni stručnih radnika, od već opjevanih varilaca do onih koji mogu upravljati CNC strojem. Kao da je danas manji problem nabaviti robota nego naći čovjeka koji će mu ‘šefovati‘.
A takvi su kadrovi u gornjem dijelu decilske sheme, u kojem se rast plaća natječe s inflacijom. Upozorenje je to i za Vladu. Hrvatsko gospodarstvo neće propasti zbog nedostatka smetlara, dostavljača i spremačica. Doduše, većina glasača dolazi iz donjih decila, o kojima politika vodi najviše računa, ali hrvatsko gospodarstvo moglo bi pasti na nedostatku onih drugih, kojima prijeti gubitak motivacije, pa bi i oni na sljedećim izborima mogli glasati nogama.
Između socijale i uravnilovke
Liječnici
Podignuti su koeficijenti specijalizantima i još nekim skupinama i izjednačeni koeficijenti specijalista i užih specijalista te liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti s bolničkima.
Medicinske sestre i tehničari
Zadovoljni su onim što su dobili zaposlenici s najmanjim plaćama, ali ne i zbog onih s višim koeficijentima, koji nisu dobili ništa.
Udruga sudaca
Tražili su povećanje plaća prvostupanjskim sucima za 600 eura, država pristala na 513. Nakon sastanka suci su rekli da su njihovi zahtjevi prihvaćeni, bez elaboracije o čemu je točno riječ.
Javne i državne službe
Vlada je u ožujku podignula do pet posto koeficijente za izračun plaća za najslabije plaćena radna mjesta, a sindikati su sada za 219.000 zaposlenika izborili rast plaća do 100 eura za one s najmanjim plaćama (do 20 posto).
Pravosudni policajci i sudski službenici
Pravosudni policajci prekinuli štrajk, zadovoljni sa sto eura za sve državne zaposlenike, ali sudski službenici iz drugog sindikata i dalje štrajkaju – traže dodatak od još 300 eura za najmanje plaće.
Porezne promjene
Plaće rastu najviše najviše onima s najmanjim primanjima (43 eura), a najveće plaće rast će samo sedam eura.
Zagrebačka Čistoća
Najveći stalni dodatak na plaću (40 eura) za one s najmanjim primanjima, a svima dodaci u sklopu obveznih nagrada, regresa, božićnice i uskrsnice penju se na 12.000 kuna na godinu (160 eura na mjesec).
Splitska Čistoća
Stalni dodatak od 100 eura