U sjeni plinske afere, oko Banskih dvora ovog je tjedna vladala neuobičajena zavjera šutnje. Čak su i obično razgovorljivi koalicijski partneri bili zakopčani pred novinarima na pitanja o paketu energetskih mjera, koji im je u obrisima predstavljen u utorak. U srijedu se taj dokument još brusilo na užem kabinetu, da bi u četvrtak napokon mogao ugledati svjetlo dana na sjednici Vlade. Očito, unatoč samouvjerenim izjavama u stilu ‘imamo rješenje za sve‘ koje slušamo posljednja tri tjedna, postoji niz dvojbi otvorenih do zadnjeg časa. Većina mjera vrti se oko subvencija, ograničavanja cijena energenata, novih tarifira za obračun električne energije te poreznih mjera – između famoznog poreza na ekstraprofit i u zadnji čas najavljene mogućnosti poreznih rasterećenja.
Navodno će se ograničiti cijene mlijeka, šećera, ulja i mljevenog mesa, a izdašne poticaje mogli bi dobiti i poljoprivrednici.
Iako je prema prvim najavama cijena struje poduzetnicima trebala biti izjednačena s cijenom za kućanstva, neće biti tako. Kućanstva će od listopada plaćati nešto veću cijenu, ali navodno neće biti drastična poskupljenja, a uz to se najavljuju i energetski vaučeri za umirovljenike i socijalu. U sljedećoj tarifnoj kategoriji bit će javni sektor (škole, bolnice, vrtići…), a poduzetnici će i dalje plaćati najskuplju struju, ali ne više pet puta skuplju od kućanstava. I s time bi trebali biti zadovoljni.
Cijeli paket trebao bi biti državu stajati od šest do deset milijardi kuna, ali samo bi HEP, prema procjenama u medijima, trebao platiti ceh od oko 15 milijardi kuna!
Nakon hrvatskog paketa, dan poslije raspravljat će se o zajedničkim elementima europske energetske politike. Ni tu nema jedinstva. Spominje se plan da se EU podijeli na crvenu i zelenu zonu, prema stupnju pogođenosti energetskom krizom, pa bi se u cijeloj Uniji, ili samo u ‘crvenim‘ državama srednje i istočne Europe, ograničile cijene ruskog plina, kojeg od ovog tjedna više i nema jer je Putin zatvorio pipu. Ursula von der Leyen tvitala je ograničenje cijene struje iz neplinskih termoelektrana te ‘pomoć ranjivim potrošačima i biznisu s prihodima od energetskog sektora‘. Iza toga se krije ideja o oporezivanju ekstraprofita energetskog sektora. Istodobno se u Hrvatskoj pod tom mjerom (za koju je još neizvjesno hoće li biti usvojena) podrazumijeva porezni udar na trgovce i proizvođače ‘koji ostvaruju visoke marže nakon smanjenja PDV-a‘.
No bilo bi svakako zanimljivo vidjeti kako bi Hrvatska oporezivala ekstraprofit za energetičare. Primjerice, samo je Ina u prvih šest mjeseci povećala poslovne prihode 70 posto, ukupne prihode 68 posto, a dobit čak 223 posto. Od tih 1,94 milijuna kuna dobiti, poreznici u proračun odmah knjiže 345 tisuća kuna, a od ostatka teškog 1,6 milijardi 44,84 posto, odnosno 714 milijuna pripada izravno državi kao suvlasniku. Stoga bih se kladio da se energetski ekstraprofit neće oporezivati, na radost i Ininih mađarskih suvlasnika, ali i ostalih velikih energetskih igrača: PPD-a, Petrola, Tifona, Lukoila…