Podne je na Kninskom trgu u naselju Vrbiku u Zagrebu. Kvart je to koji se smjestio između Vukovarske i Ljubljanske avenije i premda ne možemo baš reći da je to uži centar grada, centar Vrbika neobično je užurban i vibrantan. Iako je veljača, dan nije hladan pa su umirovljenici izveli unuke u park, mame šeću s djecom u kolicima, kavica se umjesto u kafićima ispija na suncu, a pred lokalnim muškim frizerskim salonom i brijačnicom neobičan prizor: mladi momak nakon frizure puši nargilu. Nitko se ne obazire, susjedi su se navikli na taj prizor – kava i nargila, uz šišanje i brijanje, dio su uobičajene ponude u frizerskom salonu i brijačnici Ayman & the Barbers. Možda je u Hrvatskoj neuobičajeno da se uz šišanje puši nargila, ali u zemlji iz koje dolazi vlasnik salona Ayman Youssif to je sasvim normalna stvar.
Ayman je imigrant. Došao je u Hrvatsku prije šest godina i čini se da će ovdje i ostati. Teško ga je zamisliti kao nekoga tko je pješice krenuo iz Egipta da bi došao u Europu i započeo neki nov život. Dečke kojima je to životni put viđamo po kolodvorima, u autobusima... Vidimo da su umorni, da im odjeća nije prikladna za zimske uvjete, pogled im bježi kao da ne žele da ih pitate tko su, odakle dolaze i kamo idu, a nerijetko izgledaju kao da danima nisu jeli. To je bila i Aymanova priča, ali više nije. Niti je gladan niti skriva pogled, a nema ni zašto jer je Ayman u Hrvatskoj uspješan poduzetnik.
Mlad je, ima 32 godine, u Hrvatsku je došao iz Egipta. Živi u Zagrebu sa suprugom i dvoje djece i premda još ne govori savršeno hrvatski jezik, na dobrom je putu. Ne samo da ima savršenu frizuru i stiliziranu bradu, što se i očekuje od vlasnika fensi brijačnice na Vrbiku, već izgledom ne odudara od bilo kojeg vršnjaka u Zagrebu koji drži do sebe. Sportski je tip, a da voli sport, vidi se i po onome što upada u oči kad se ulazi u njegov salon – zid s uokvirenim dresovima nogometaša. Pa je tako na zidu uokviren dres s autogramom Joška Gvardiola, Danija Olma, Brune Ivanušeca, Roka Jurišića, a dojma smo kako će se taj zid popunjavati i dalje. Dovoljan je samo jedan pogled na profil salona na Instagramu da se uvjerimo kako je Ayman jako popularan među nogometašima, ali i drugim sportašima kojima je, čini se, najdraži frizer u gradu.
Hrvatska iz druge
Ayman & the Barbers, kako se službeno zove salon na Vrbiku, nije prvi Aymanov lokal. Prvi je otvorio prije, početkom 2019., kad je dobio papire. Nazvao ga je ‘Samo tu‘ jer je zamislio da se frizure kakve on osmišljava mogu raditi samo na tome mjestu u gradu. ‘Samo tu‘ nalazi se samo nekoliko metara dalje od salona u kojem je sada. Taj je manji, mrvicu neugledniji, a sadašnji je veći, moderniji, impresivniji i priča nam priču kako je Ayman stasao kao poduzetnik i poslodavac u Hrvatskoj.
– A nije bilo lako – kaže Ayman koji je, kad smo dogovarali priču, imao samo jedan uvjet: nije htio razgovarati o godini provedenoj u azilu u Hrvatskoj. Ni pod razno. Nismo ni inzistirali na tome.
Aymanov je rodni grad Al-Minya, industrijski grad na zapadnoj obali Nila, 245 km južno od Kaira. I ondje je radio kao frizer. Ondje se oženio, dobio djecu, no odlučio je potražiti sreću negdje drugdje. Supruga ga je poduprla bez previše pitanja. Nije spreman previše govoriti ni o putu u Europu, kao ni o razlozima. Htio je, kaže, samo mir i drukčiji život za sebe i svoju obitelj. Drukčiji od onoga koji je imao u mjestu u kojem i danas žive njegovi roditelji, brat i sestra. A otkako je otišao, nije se vraćao.
– Možda jednoga dana – kaže nam spuštajući pogled.
Egipat je napustio 2016. godine. Krenuo je prema zapadnoj Europi, putovao je rutom kao i izbjeglice iz Sirije. Samo se dio puta vozio, ostatak je prohodao. Prva mu je ‘postaja‘ bila Mađarska, u njoj je odlučio ostati i zatražiti azil. Zadržali su ga ondje godinu dana, čak je radio kao frizer, no nisu mu odobrili boravak i deportirali su ga onamo odakle je, kao, i došao. U Hrvatsku. Nije planirao ostati ovdje, ali tako se, kaže, dogodilo. Godinu 2017. ne spominjemo zbog azila, a već 2018. Ayman dobiva papire i počinje raditi.
– Najprije sam radio u frizerskom salonu u blizini Kvaternikova trga, učio sam jezik i snalaziti se u Hrvatskoj. Vrlo sam brzo shvatio da je ovo prilično dobro mjesto za život, da mi se ovdje sviđaju ljudi, da će i mojoj obitelji ovdje biti dobro i da je tu mir. To je bilo jedino što sam tražio – kaže Ayman.
Početak, kao i svaki, nije bio lagan. No činjenica da je na svojevrsnome stranom terenu, da nije imao pojma o funkcioniranju hrvatske administracije, kao da mu je na neki čudan način pomogla. Dok je radio za ‘gazdu‘ u frizerskome na Kvatriću, počeo se baviti mišlju kako bi bilo dobro da otvori svoj frizerski salon, da pokrene svoj obrt, pa se počeo raspitivati što mu je činiti. Pomogli su mu prijatelji iz Zagreba, ali i stranci koje je tada poznavao. No ipak je bilo administrativnih zapreka.
– Nisam ni sâm bio svjestan što me čeka i koliko će sve to povezano s otvaranjem mog biznisa biti teško i zahtjevno, koliko će trebati papirologije i potpisa, ali bio sam odlučan – prisjeća se Ayman.
Sve je trajalo nekoliko mjeseci, a, naglašava, lakše mu je kao strancu u Zagrebu bilo unajmiti poslovni prostor nego unajmiti stan kad mu se 2018. pridružila cijela obitelj: supruga Sarah, kći Marina i sin Karas.
– Ispada da je vlasnik poslovnog prostora više vjerovao u moj poduzetnički duh i ideju nego što nam je potencijalna stanodavka vjerovala kad smo trebali unajmiti stan. Jedva smo je uvjerili, i to tek kad smo najam platili za šest mjeseci unaprijed – kaže nam Ayman.
Cijelu priču o njegovoj poslovnoj avanturi u Hrvatskoj pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju tjednika Lider.