Novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu (ZPP) mogao bi ‘pokazati zube‘ krajem ove godine te početkom 2024. godine s obzirom na to da se na njegovim temeljima raspisuju novi natječaji za zakup poljoprivrednog zemljišta. Nadležnost za raspolaganje poljoprivrednim zemljištem prenosi se na jedinice lokalne samouprave (JLS), koje već sada hrabro limitiraju maksimalnu površinu zemlje u zakupu na tek 25 hektara. To je i najveća novost koju definira zakonsko rješenje, stoji u HUP-ovoj analizi Fokus tjedna.
Najjači udar pritom trpe proizvođači s proizvodnjom organiziranom na stotinama hektara ili oni koji koriste više od tisuću hektara, a koji na ključni resurs računaju u koncesijama na 20 godina te su uložili velika sredstva u moderne agrotehnološke sustave te ratarsku i stočarsku proizvodnju.
Nisu samo veliki proizvođači na udaru već i mnogi OPG-ovi različite veličine kojima potpora iz EU fondova ovisi o ukupnom proizvodnom potencijalu. Zakon ne samo da nije u funkciji poticanja uspješnih poljoprivrednika, koji su temeljem ranijih zakupa ozbiljno investirali, značajno podigli produktivnost, poboljšali konkurentnost te zaposlili stanovništvo u ruralnim krajevima, već prijeti ‘prekonoćnom’ isključenju investitora iz poslovanja.
U međuvremenu lokalna država će u praktički u neograničenoj diskreciji dobiti mogućnost dodjeljivanja zemljišta novim i malim OPG-ovima u lovu na poticaje EU, koji su ponekad i u vlasništvu članova tijela JLS-a, što je klasični sukob interesa, poručuju iz HUP-a.
Ako dođe do arbitrarnog, netržišnog usitnjavanja posjeda, očekujemo negativan utjecaj na produktivnost, što može rezultirati gašenjem neisplative proizvodnje, povećanim oslanjanjem na uvoz te pogoršanjem poljoprivredne trgovinske bilance (uključujući šumarstvo), koja je u posljednje tri godine u suficitu.
Zakon je neprimjeren u kontekstu geopolitičkih tenzija i ubrzanih nepovoljnih klimatskih promjena. Posljednje godine, obilježene zatvaranjem granica zbog pandemije te energetskim šokom, pokazale su da je osiguravanje snažne domaće poljoprivredne proizvodnje od presudne važnosti. Hrvatski poljoprivrednici su i sada uglavnom vrlo mali jer čak 70 posto njih obrađuje manje od pet hektara poljoprivrednog zemljišta u fragmentiranoj proizvodnji niske vrijednosti te kratkih vrijednosnih lanaca.
Kakvi su trendovi u hrvatskoj poljoprivrednoj proizvodnji?
Ukupni prihodi hrvatskih poljoprivrednika su od 2015. do 2022. godine porasli malo više od dva puta na 3,7 milijardi eura, a izvoz je istovremeno utrostručen na oko 600 milijuna eura. Hrvatska poljoprivreda od 2015. bilježi malo snažniji realni rast produktivnosti po radnom satu u odnosu na prosjek EU, a u posljednje tri godine prosječni rast produktivnosti je još brži (+32,6 posto prema 13 posto u EU). Napokon, ovaj sektor značajno je smanjio zaduženost promatrano kroz pad omjera neto zaduženosti teoperativne dobiti (EBITDA) s maksimalnih 3,90x u 2016. na 1,34x u 2022. godini.
U svojoj logici, ZPP je u koliziji s proklamiranim okrupnjavanjem zemljišta kao jednim od ciljeva svih strategija poljoprivrede unazad 20 godina. Okrupnjavanje zemljišta je prema ocjeni Ustavnog suda legitiman cilj. Napokon, Zakon je potpuno neprimjeren u vremenima geopolitičkih tenzija, ubrzanim nepovoljnim klimatskim promjenama zbog čega je uvoz brojnih poljoprivrednih kultura ne samo znatno poskupio već svjedočimo kontinuiranoj neizvjesnosti u kanalima opskrbe te dostupnosti dovoljnih količina.
Unatoč pozitivnim financijskim trendovima, mogli bi se, međutim, zabrinuti jer u posljednje tri godine fizički obujam poljoprivredne proizvodnje bilježi prosječan godišnji pad od oko 2,7 posto, a prema zadnjim procjenama urod pšenice i ječma je zbog vremenskih neprilika niži do 20 posto u odnosu na 2022. godinu. Investicije sektora u dugotrajnu imovinu unutar pet godina su na prosječnoj razini od svega 75 milijuna eura i upola su niže u odnosu na ulaganja od 2008. do 2015. godine.
- HUP stoga traži donošenje mjera, koje će barem privremeno onemogućiti pravo raspolaganja poljoprivrednim zemljištem za koje postoje koncesijski odnos. Inzistiramo na pravu prvenstva postojećim koncesionarima s obzirom na to da se na organiziranoj proizvodnji temelji sav, ne samo dosadašnji, nego i budući razvoj hrvatske poljoprivrede - zaključuju u analizi.