Hrvati u BiH dobili su priliku u sljedećem razdoblju izmjenom izbornoga zakonodavstva obraniti poziciju konstitutivnog naroda. No cijeli je hrvatski politički projekt u BiH već godinama usmjeren na osiguranje monopola vlasti HDZ-a BiH i na osobne koristi koje iz toga proizlaze
Nije novost da je politički Bošnjak djelomično hrvatskog podrijetla Željko Komšić izabran kao predstavnik Hrvata u tročlano Predsjedništvo BiH. Dogodilo se to već četvrti put. Pritom nije Komšić glavni problem u političkom predstavljanju Hrvata u BiH. Problem je što zbog (dekretima OHR-a) degeneriranoga izbornog sustava i demografske inferiornosti Hrvata (i) u Federaciji BiH Bošnjaci mogu izabrati Hrvatima njihova predstavnika (i) u Predsjedništvo, svaki put kad to njihovo vodstvo poželi.
Ne samo Željka, danas već, zatreba li, mogu pronaći i bošnjačkoga građanina Hrvoja koji će bošnjačkim glasovima osvojiti hrvatsko predstavničko mjesto. No dok imaju Željka Komšića, za bošnjačkim građaninom Hrvojem nema potrebe.
Željko je dovoljno politički sirov, svadljiv i iritantan da uzorno obavi zadaću – da stalno pokazuje Hrvatima kako za njih kao politički narod u BiH nema mjesta. A i idealan je sparing-partner domoljubno razbuđenom hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću. No stvarna politička moć nije u Predsjedništvu i pridavanje (pre)velike pozornosti Komšićevu (četvrtom) izboru samo je odvlačenje pozornosti od odnosa snaga u parlamentu i budućoj izvršnoj vlasti.
Porasle geopolitičke dionice Hrvatske
Međutim, na ovim izborima u BiH ipak su se dogodile neke važne novosti. Najvažnija je to što je OHR Christian Schmidt u izbornoj noći posegnuo za svojim tzv. bonskim ovlastima i dekretom promijenio izborni zakon u segmentu Doma naroda u Parlamentu Federacije BiH. Cilj je tih interventnih izmjena spriječiti bošnjačko preuzimanje Doma naroda korištenjem raznih komšića, ali i spriječiti HDZ BiH u blokiranju odluka Parlamenta.
I to je odmah, s razlogom, prepoznato kao povratak izravnih intervencija međunarodne zajednice u političko ustrojstvo BiH. Druga važna novost prošla je gotovo neprimjetno. Nakon što je u izborima za bošnjačkog člana Predsjedništva Bakir Izetbegović izgubio od Denisa Bećirovića (SDP), Bošnjaci u Predsjedništvu imaju dva predstavnika tzv. građanske opcije: Komšića i Bećirovića. To je prvi put od konstituiranja dejtonske BiH da Bošnjake u Predsjedništvu ne predstavlja član stranke s izričito nacionalnim bošnjačkim predznakom.
Te dvije novosti međusobno su povezane. Naime, kako je najavio u izbornoj noći OHR Schmidt, njegove intervencije u izborni zakon samo su uvod u širu izmjenu izbornog zakonodavstva nakon izbora. OHR je pokazao da se pritom neće libiti upotrijebiti bonske ovlasti. Pitanje je zašto sad. Odgovor kao i obično leži u geopolitičkim okolnostima, a ne u nekom uzvišenom osjećaju za pravdu.
U trenutku kad postoji realna opasnost da Rusija u suradnji s Republikom Srpskom i Srbijom u BiH otvori destabilizacijski proces porasle su na zapadnim političkim ‘burzama‘ geopolitičke dionice Hrvatske kao članice NATO-a i EU i Hrvata u BiH kao mogućega stabilizacijskog faktora. U tom je trenutku Zapad pristao čuti upozorenja hrvatske strane i ‘primijetiti‘ bošnjački izborni inženjering nad Hrvatima u BiH, koji je sâm sukreirao. Schmidtova intervencija rezultat je te promjene. Hrvati iz BiH dobili su priliku u sljedećem razdoblju izmjenama izbornog zakonodavstva obraniti poziciju konstitutivnog naroda, nasuprot velikobošnjačkoj paradigmi ‘građanske države‘.
Izetbegović isprovocirao svoj poraz
Međutim, velikobošnjački politički projekt u tu etapu ulazi očito pripremljen, sa širokim političkim rasterom. U Predsjedništvu su dva velikobošnjačka predstavnika s građanskom etiketom. Izetbegovićev SDA ostaje pak najjača stranka i ostat će glavni nositelj izvršne vlasti. Radikaliziranom predizbornom retorikom Izetbegović je praktički isprovocirao svoj poraz u izboru za Predsjedništvo BiH i pozicionirao stranku kao otvoreno velikobošnjačku, spremnu na prijetnje. Osim toga, imaju niz NGO-ovih aktivista spremnih prosvjedovati protiv OHR-a ne prihvati li njihove ‘građanske zahtjeve‘.
Zato je pitanje imaju li Hrvati u BiH danas politički kapacitet da iskoriste tu priliku i obrane status političkog naroda. Naime, cijeli je hrvatski politički projekt u BiH već godinama usmjeren na osiguranje monopola vlasti HDZ-a BiH, Dragana Čovića kao doživotnog šefa stranke i na osobne koristi koje proizlaze iz toga stranačkog monopola.
Osim toga, geopolitički su se prejako i predugo svrstavali uz Rusiju. Iz pozicije te jedine političke opcije Hrvati u BiH teško će moći parirati bošnjačkim ‘građanima‘ i njihovu nacionalnom projektu preuzimanja Federacije BiH. Osobito kad ‘građani‘ počnu prosvjedovati ispred Ureda OHR-a. A Izetbegović počne prijetiti ratom.