Imamo poljoprivredne vrijednosti i resurse – kaže nam magistar agronomije Ivan Kopilović dok razgovaramo o aktualnim događajima u poljoprivredi u EU-u i Hrvatskoj. Njegov obrt Agro Cibalae, s 300-godišnjom tradicijom, na 115 hektara bavi se ratarsko-stočarskom proizvodnjom, proizvodnjom povrća, različitim vrstama kultiviranog bilja te tovi 250 goveda u turnusu koristeći se tehnologijom za ekološku proizvodnju, a studenti Agronomskog fakulteta u Zagrebu ondje imaju terensku nastavu. Kopilović je autor brojnih stručnih i znanstvenih radova, sudjelovao je u izradi Nacionalnog strateškog plana poljoprivrede, velikog broja zakona... Član je udruge Baby Beef i Nadzornog odbora istoimene proizvođačke organizacije.
Rijetko novinar ima priliku razgovarati s čovjekom koji podatke ‘sipa kao iz rukava‘, ali taj stručnjak hrvatske poljoprivredne potencijale temelji na podacima o primjeni pesticida u članicama EU-a. U EU-27 (2021.) prosječna potrošnja bila je 2,2 kilograma po hektaru. U Hrvatskoj jedan kilogram, na Cipru 8,9, Nizozemskoj 5,2, Belgiji 4,1... Naša su tla očuvana, kaže, i na tome trebamo graditi svoju prepoznatljivost. U stočarskoj proizvodnji pak potrošnja antibiotika u Hrvatskoj je 63 miligrama po kilogramu tjelesne mase stoke, a prosječna potrošnja u EU-u je 97 miligrama (Španjolska troši 157, Italija 174, Poljska 175 miligrama). Mi smo zemlja slobodna od GMO-a, dodaje, i naglašava da su to naše prednosti koje moramo istaknuti. Nažalost, u svemu drugom brojevi su za hrvatsku poljoprivredu pomalo zastrašujući.
Što kažete o prosvjedima poljoprivrednika u EU-u?
– Očekivana je to reakcija zbog posljedica provedbe Zajedničke poljoprivredne politike i nacionalnih strateških planova članica EU-a. Riječ je o provedbi strategije ‘od polja do stola‘, odnosno Zelenog sporazuma, osmišljene prije svih kriza, u jednom potpuno drugačijem okružju. S obzirom na to da EU ima vrlo trom sustav, nije mogao primjereno odgovoriti na izazove koji se događaju u svijetu, a najveće su žrtve poljoprivredni proizvođači. Naime, EU s pomoću ZPP-a želi imati proizvodnju zdrave i sigurne hrane u dovoljnim količinama po prihvatljivim cijenama te je predvidio smanjenje upotrebe mineralnih gnojiva za 20 posto, primjene pesticida i antibiotika za 50 posto te ekološku poljoprivredu koja treba obuhvatiti najmanje 25 posto poljoprivrednih površina u zemljama članicama. To su dosta ambiciozni planovi u kojima, ne računajući krize koje su poslije izbile, nisu uzete u obzir katastrofalne klimatske promjene, zbog čega je ZPP totalni promašaj.
Troškovi poljoprivredne proizvodnje dosta su porasli, pogotovo nakon kriznih događaja, pa ni različite mjere potpora dohotku, tj. poticaji, te investicijske potpore kroz program Ruralnog razvoja (RR) nisu uspjele kompenzirati takve troškove, zbog čega su cijene poljoprivrednih proizvoda morale porasti. Paradoks je u tome što je istodobno omogućen uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u EU iz zemalja koje nemaju proizvodnju u tom standardu, što znači da su u startu ti uvozni proizvodi bili jeftiniji. Praktički imate pesticide koji su u EU-u zabranjeni u proizvodnji, a upotrebljavaju se u trećim zemljama iz kojih EU proizvode uvozi.
Koji je onda smisao tih mjera?!
– Svi se pitamo. Ako primjenjujemo te ekološke standarde, uvoz treba dopustiti samo iz zemalja koje ih imaju. Osim toga, također treba dopustiti uvoz proizvoda s jasno deklariranim slijedom proizvodnje. Samo će se tako tržište cjenovno regulirati. Zato su ljudi ogorčeni. Još jedan razlog za revolt je novo programsko razdoblje, tj. novi nacionalni strateški planovi članica EU-a gdje se osim svih spomenutih teškoća dodatno administrativno opterećuje poljoprivrednog proizvođača, koji mora uza svoj posao proći veliki broj edukacija, voditi kojekakve evidencije… Da nešto nije uredu s EU-ovom poljoprivrednom politikom govori podatak da je od 2005. do 2020. u njemu propalo 5,13 milijuna poljoprivrednih gospodarstava te je ukupan broj njih pao na 9,06 milijuna.
Znači, u petnaest godina nestala je trećina poljoprivrednika u EU-u.
– I to uglavnom gospodarstava koja su imala manje od pet hektara. To su tektonske promjene kao posljedica surova ZPP-a, a taj se koncept i dalje primjenjuje. EU ima 160 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, Hrvatska pak 1,5 milijuna hektara, no struktura poljoprivrednih gospodarstava (PG) razlikuje se jer u našoj zemlji čak 70,2 posto njih ima manje od pet hektara. Možemo pretpostaviti kakva će biti sudbina hrvatske poljoprivrede ne promijeni li se strukturalno. Predviđanja do 2040. godine su da će se za još pet milijuna smanjiti broj PG-ova u EU-u, a k tome naš je problem što u dobnoj strukturi imamo samo 7,2 posto poljoprivrednika mlađih od 35 godina, 31,2 posto ih je staro od 35 do 55 godina, a 61,6 posto je starijih od 55 godina.
Hoće li uspjeti prosvjedi poljoprivrednika u Europskoj uniji te zašto nismo bili spremniji za EU pročitajte u ostatku intervjua dostupnog u novom broju digitalnog i tiskanog izdanja Lidera.