Zakon o lobiranju među posljednjim je dokumentima koji se izglasavaju u ovome sazivu Sabora. O tome što će donijeti društvu, lobistima i lobiranju, koje se dosad najčešće povezivalo s korupcijom, razgovarali smo s predsjednikom Hrvatskog društva lobista Ivanom Žužulom, suvlasnikom i direktorom ZBT Consultinga, koji radije spominje poslovne referencije od obiteljskih iako je njegov stric Miomir Žužul jedan od najjačih hrvatskih međunarodnih lobista.
U HDL-u je samo 47 članova, a šezdesetak lobista iz Hrvatske registrirano je u tijelima EU-a, što upućuje na znatno više lobista u odnosu na broj HDL-ovih članova. Prema procjenama, lobiranjem se u Hrvatskoj, službeno ili ‘ispod žita‘, bavi i više od tisuću ljudi. Mnogi od njih trebali bi ući u novi zakonski okvir. O tome govori i naš sugovornik u intervjuu iz kojeg ovdje donosimo izvode, a cijeli je objavljen u novom digitalnom i tiskanom izdanju Lidera:
– Zakon o lobiranju snažna je poruka i da se jasno raščisti i makne stigma s industrije te da se pojam ‘lobiranje‘ uvede u zakon i prestane upotrebljavati u negativnom kontekstu. Prema istraživanjima, riječ ‘lobiranje‘, nažalost, u devedeset je posto slučajeva korištena pogrešno, s negativnom konotacijom, što je loše za samu industriju, a i, na kraju krajeva, ako gledate u širem kontekstu, za način donošenja javnih politika.
Registar lobista možda je i ključni dio Zakona, ali bilo je dosta primjedaba s više strana da je preusko postavljen u kontekstu raščišćavanja svih nedoumica i asocijacija o korupciji.
– Društvo lobista upozoravalo je da bi bilo bolje da se Registar lobista nazove Registar transparentnosti kako bi se obuhvatile sve osobe koje lobiraju, a da nisu nužno profesionalni lobisti, kako bi imali potrebu registrirati se. U širem smislu, takav registar obuhvatio bi sve one koji svoj i tuđi interes zagovaraju pred donositeljima odluka, bez obzira na to nazivaju li se lobistima ili to rade u različitim tržišnim oblicima.
Na primjer?
– Imate lobističke kuće, agencije za odnose s javnošću, odvjetničke urede, poslovne udruge i poduzeća, pa čak i sportske saveze, koji su ipak obuhvaćeni Zakonom… Tu su čak i sindikati i HUP iako oni imaju drukčiju poziciju u sklopu socijalnog dijaloga i partnerstva. Međutim, neupitno je da bi svaki oblik zagovaranja trebao biti transparentno iskazan. U tom smislu, možda se neki neće prepoznati u nazivu Registar lobista. Što se tiče sadržaja, Zakon bi trebao stupiti na snagu 1. listopada, a dva mjeseca poslije trebala bi početi izrada pravilnika koji će detaljno definirati sadržaj i postupke Registra.
A tko je lobist – onaj tko zagovara svoj ili klijentov interes?
– Lobisti dolaze u različitim modelima i formama. U profesionalnom smislu postoje interni lobisti, koji su zaposleni u tvrtkama i aktivno analiziraju javne politike, kreiraju pozicije i stajališta prema tim javnim politikama te osmišljavaju i provode lobističke kampanje kako bi adresirali i istaknuli svoja stajališta i očekivali promjene. Drugi je oblik konzultantski, kad isti pojedinci, kompanije i udruge u zajedničkoj suradnji sa svojim lobističkim znanjima kroz proces lobiranja vode svoje klijente. Treći je oblik lobiranje s pomoću poslovnih udruga u kojem se zajednički iznose stajališta i očekivanja te s više mišića nastupa prema donositeljima odluka. Osim nabrojenih, imate sve ostale oblike koji će također biti razmjerno vidljivi i prepoznatljivi u podacima koje ćemo dobiti u Registru. Dakle, lobisti nisu samo konzultanti i ne bi bilo nikako dobro da ovaj zakon bude usmjeren samo na njih i da služi kao nekakav lov na vještice. Profesionalni lobisti žele biti registrirani. Nije zabilježen nijedan skandal s lobistima iz Europskog registra transparentnosti. Ključno je usredotočiti se na one koji se ne smatraju lobistima ili ne poznaju osnovna načela industrije, zbog čega se odbijaju registrirati.