Najava Europske komisije da će se, kako je objavio Večernji list, privatni smještaj uskoro oporezivati po istoj poreznoj stopi kao i ostali oblici smještaja, poput hotela i kampova, zvuči kao početak kraja poreznog raja u Hrvatskoj. Međutim, rentijeri se ne moraju previše brinuti jer, kako saznajemo, za privatne iznajmljivače neće se puno toga promijeniti. Barem ne na gore.
Prema riječima Martine Nimac Kalcine iz Zajednice obiteljskog turizma u Hrvatskoj gospodarskoj komori, porezni limit do 300 tisuća kuna u Hrvatskoj jednak je za privatne i fizičke osobe i malo je privatnih iznajmljivača koji premašuju taj iznos i ulaze u sustav PDV-a. Većina ih plaća porez na dohodak, odnosno paušalni porez koji iznosi simboličnih od 300 do 1.500 kuna po krevetu godišnje, ovisno o odluci lokalnih vlasti. Iznajmljivači koji imaju u vlasništvu veći broj nekretnina na atraktivnim lokacijama i pređu 300 tisuća kuna limita najčešće svoju djelatnost registriraju kao trgovačko društvo.
– Za većinu iznajmljivača ništa se ne bi trebalo mijenjati ako država ne smanji poreznu granicu PDV-a, recimo sa 300 na 50 tisuća kuna. U tom bi slučaju iznajmljivači plaćali i PDV i porez na dohodak. Međutim država je oslobodila iznajmljivače od takvih davanja upravo kroz dizanje poreznog limita i ne vjerujem da će ga mijenjati – smatra Nimac Kalcina, dodajući da je u ovom trenutku najava poreznih promjena iz Bruxellesa samo na razini prijedloga te da predstoji još dosta koraka do konačnog usuglašenja.
Prema njezinom mišljenju glavna namjera Europske komisije je da se na razini Europe pokušaju izjednačiti porezne regulative jer zemlje članice imaju različite sustave oporezivanje privatnog smještaja. Posebno su na meti online putničke agencije (OTA) koje pružaju usluge online bukinga poput Airbnb-a, Booking.com-a, Tripadvisora i sl.
Takve agencije se ograđuju već dugi niz godina od plaćanja poreza i njihovo je poslovanje fokusirano isključivo na usluge posredovanja. Tako da im mnogi iznajmljivači u Hrvatskoj plaćaju proviziju i onda na tu proviziju posebno PDV u državni proračun. Prema prijedlogu EK, sada bi, piše Večernji list, PDV u ime i za račun država morale obračunavati i isplaćivati spomenute globalne agencije. Na taj način mnogi iznajmljivači će zapravo lakše poslovati jer će sva davanja plaćati kroz jednu fakturu.
– Iznajmljivači se ne trebaju bojati. Ova bi nam odluka zapravo pomogla u operativnom smislu, a i ako postanemo zakonski platiše, neće nam se povećati financijske obveze – zaključuje Nimac Kalcina.
Omiljeni ‘biznis sa strane‘
Porezna stopa u djelatnosti pružanja smještaja u Hrvatskoj iznosi 13 posto i jedna je od većih u Europi. Po toj stopi porez plaća property management agencija Irundo koja se bavi kompletnim upravljanjem nekretninama u turističke svrhe, od bukinga, prodaje, najma, naplate, do čišćenja i održavanja stanova u središtima gradova. Suvlasnik agencije Igor Kordić smatra da oni koji imaju manji porezni prag trebaju plaćati veću poreznu stopu i imati veći nadzor nego do sada.
– Ono za što se mi zalažemo je profesionalizacija struke. Mnogi iznajmljivači rade u sivoj zoni, ne zadovoljavaju zakonske standarde i za njih je Hrvatska porezna oaza. Takvi pojedinci koriste val od dva mjeseca sumanute potražnje su nam nelojalna konkurencija i posluju na razne načine. Zato i imamo najveći negativni omjer privatnog smještaja i hotela u Europi – kaže Kordić.
Problematična smještajna struktura u Hrvatskoj postaje sve problematičnija. Osim što nam skoro 60 posto svih kapaciteta leži u zimmer freiju, udio privatnog smještaja u ukupnom smještaju i dalje raste, dok se udio hotela, hostela i kampova smanjuje. Prema studiji Ekonomskog instituta, u 10 godina broj postelja po stanovniku se povećao za 38,3 posto, što je najveći porast koncentracije smještajnih kapaciteta među mediteranskim zemljama.
Studija koju je izradila konzultantska kuća BlueRock Consulting pokazala je kako u usporedbi s turističkim poduzećem, obiteljski smještaj u Hrvatskoj plaća 400 posto manje davanja državi.
Dodatno, s obzirom da nema poreza na imovinu u skladu s europskim praksama, nekretnine predstavljaju svojevrsnu štednju s višestrukim negativnim efektima na makroekonomskoj razini (neprilagođene cijene nekretnina s obzirom na manjak prometa, privlačenje stranog kapitala u proizvode niže dodane vrijednosti, odseljavanje domaćeg stanovništva, poticanje kulture ‘bankarenja‘ nekretninama umjesto stvaranja dodane vrijednosti itd.). Ono što dodatno zabrinjava u njihovoj Studiji je da od 2011. godine broj novih hotelskih smještajnih jedinica predstavlja tek 0,4 posto nove izgradnje, kampova 4,3 posto, a privatnog smještaja čak 66 posto.
U Hrvatskoj se o povlaštenom i nepravednom sustavu oporezivanja privatnih iznajmljivača u odnosu na hotele i kampove priča već desetljećima no tome je tako iz prilično očitih razloga. Osim što je mnogim stanovnicima Lijepe naše to jedini ili glavni izvor prihoda, mnogim akterima političke i poslovne scene to je također omiljeni ‘biznis sa strane‘. Stoga ne čudi da, poput poreza na nekretnine,ova tema ima svoje mjesto pod tepihom.