Šest rundi sankcija Rusiji, a Rusija zasad samo briše prašinu s revera. Zbilja ne čudi što se sve češće i sve glasnije provlači pitanje smislenosti sankcija koje uglavnom pogađaju – Europu! Posljedično i Hrvatsku, čije ekonomske performanse već 30 godina ukazuju na to da nemamo nikakav, ponajmanje robustan kišobran za bilo kakvo ekonomsko nevrijeme. Popis analitičara raznih profila kojima je to posve jasno sve je duži.
Među njima su i oni koji otvoreno tvrde kako šesti krug sankcija (koji uključuje i zabranu uvoza ruske nafte) više pogađa one koji ih uvode nego Rusiju. Koja se očito pripremila za takvu situaciju. Analitičari uvjeravaju da jedno duže vrijeme sankcije neće imati neke veće posljedice dok istodobno EU uopće nije pripremljena na mjere koje je sama donijela. Osim što se uvozi više ruske nafte nego prije rata (normalno, stvaraju se zalihe, još normalnije, upravo ruske nafte), Rusija već stvara drugo tržište za svoje energente, Kinu i Indiju.
Slične se misli počinju verbalizirati i na usnama inozemnih analitičara, recimo, Carlo Masala, politolog i vojni stručnjak sa Sveučilišta Bundeswehr u Münchenu, tvrdi da Putin trenutno nema razloga za glavobolju, jer je sve jasnije da nastavkom rata više dobiva nego što gubi.
Domaći ekonomski analitičari ipak nisu toliko jedinstveni. Davor Štern jedan je od rijetkih koji otpočetka savjetuje da Hrvatska treba tražiti izuzeća za sve (zasad smo zatražili samo za vakuumski plin), jer je među najsiromašnijim članicama EU. Upozorava kako ćemo pravu dubinu posljedica osjetiti tek na jesen kada počinje sezona grijanja i sjetve poljoprivrednih kultura. Poljoprivreda bez umjetnih gnojiva praktički ne postoji, a cijena je umjetnog gnojiva s 200 dolara po toni narasla na nevjerojatnih 1200 dolara!
Sankcije nisu sprint nego utrka na srednje pruge
No, dio ekonomista cijelu priču ipak gleda drukčijom dioptrijom. Kristijan Kotarski sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti misli da je potrebno razdvojiti koncept sankcija od načina njihove primjene.
- To što EU trenutačno poprilično traljavo i neuvjerljivo provodi takvu politiku ne umanjuje važnost inzistiranja na primjeni sankcija. Još prije više od mjesec dana istaknuo sam da EU treba pronaći srednji put između embarga i nastavka statusa quo. Srednji se put definitivno ne sastoji u razvodnjenom embargu s brojnim izuzećima (koja podrivaju kredibilitet EU), već u formiranju kartela kupaca i uvođenju visokih carina na rusku naftu. Osim toga, dodatni je adut sankcioniranje pomorskih kompanija, banaka i osiguravajućih društava koja facilitiraju trgovinu ruskom naftom. Visoke carine dovele bi do rekonfiguracije globalne trgovine naftom, što bi ujedno značilo i energetsko razdvajanje Europe i Rusije, ali to je više politički nego ekonomski problem s obzirom na intenzivne veze europskih korporacijskih lobija s protagonistima ruskih energetskih interesa – tumači Kotarski
Ni financijski analitičar Velimir Šonje ne misli da su sankcije promašene, odnosno da pogađaju pogrešnu metu, Europsku uniju.
– Nitko ozbiljan nije ni zamišljao da sankcije mogu zaustaviti Rusiju. Njihova je svrha na srednji i dugi rok oslabiti totalitarni režim koji je odlučio rušiti međunarodni pravni poredak, umanjiti mu potencijale za jaču i širu agresiju. Stoga je preuranjeno govoriti o neuspjehu sankcija. Ovo nije sprint na stotinu metara, nego utrka na srednje pruge. Ovogodišnja jesen i iduća godina tek će pokazati koliko je Rusija gospodarski ranjena i koliko se brzo, i uz koji trošak, Europa može odmaknuti od strateške ovisnosti o ruskim energentima
Koliko sankcije imaju smisla, može li Europa ublažiti bumerang udarce sankcija pročitajte u novome tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.