Prosječna stopa poreza na dodanu vrijednost u Hrvatskoj danas je niža nego 1998., kad je prvi put uveden PDV, po stopi od 22 posto. Proizlazi to, naime, iz studije koju je provela Služba za europska parlamentarna istraživanja. U njoj se navodi da bi se stopa PDV-a u Hrvatskoj mogla smanjiti za šest postotnih bodova kad bi postojala samo jedna stopa poreza na dodanu vrijednost.
Ukidanjem niže stope oporezivanja za niz proizvoda i usluga na koje se primjenjuju stope od pet i 13 posto i uz slijevanje istog iznosa od poreza u državni proračun standardna stopa PDV-a mogla bi iznositi samo 19 posto. Budući da su od trenutka kad je provedeno istraživanje (2019.) snižene stope poreza na dodanu vrijednost počele primjenjivati na još mnogo proizvoda i usluga, PDV bi, vjerojatno, mogao biti i niži od navedenog iznosa.
S tim se slaže Hrvoje Šimović, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu koji je s Milanom Deskarom-Škrbićem u jednoj studiji za razdoblje do 2014. procijenio da bi se ukidanje sniženih stopa moglo kompenzirati smanjenjem opće stope na 20-ak posto.
– Bez obzira na to što se snižene stope često izmjenjuju, vjerujem da bi situacija bila slična i danas, odnosno da bi ukidanjem sniženih stopa opća stopa PDV-a mogla biti između 18 i 20 posto. No tu tezu treba provjeriti studijom – kaže Šimović.
Svi jedu sarmu
Slijedom navedenoga, prosječni je PDV koji Hrvati danas plaćaju oko 19 posto. No, kao i u slučaju drugih statistika, riječ je o prosječnoj veličini, pa se može primijeniti analogija iz narodne izreke u kojoj svi u prosjeku jedu sarmu, s tim da neki jedu meso, a neki kupus. Kad je riječ o PDV-u, meso iz te sarme konzumiraju tvrtke koje svoje proizvode i usluge mogu oporezovati po nižim stopama, a na 'biljnoj prehrani' su ostali koji posluju u skladu s PDV-om od 25 posto.
Istraživanje Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW Berlin) pokazalo je da se od ukupne porezne baze u Hrvatskoj na 68 posto porezne baze plaća opća porezna stopa PDV-a, a na 32 posto plaća se niži PDV.
– Snižene stope PDV-a izrazito su selektivne naravi, daju prednost pojedinim djelatnostima u odnosu na ostale. Selektivna primjena sniženih stopa izaziva gubitak proračunskih prihoda koji se nadoknađuje visokom općom stopom PDV-a, što je nepravedno prema djelatnostima koje nisu obuhvaćene sniženim stopama – kaže Antonija Buljan, asistentica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu koja je doktorirala na temu utjecaja promjena stopa poreza na dodanu vrijednost na potrošačke cijene u Hrvatskoj.
Potrošači već iskustveno znaju za asimetriju u prijenosu PDV-a na cijene: kad se snižava PDV, cijene se ne spuštaju za iznos smanjenog PDV-a, a u slučaju povećanja ta razlika u pravilu se ugrađuje u novu cijenu za potrošača.
– Mnoga istraživanja pokazala su da je prijenos sniženih stopa PDV-a na potrošačke cijene nepotpun, odnosno da od njih korist imaju prije svega prodavatelji, ali i pojedinci s visokim dohocima koji nisu ciljana skupina. Prednost sniženih stopa PDV-a svakako je brzina odgovora i administrativna jednostavnost, a nedostatak je nedovoljna fokusiranost i učinkovitost u ostvarivanju socijalnih ciljeva. Redistribucijski ciljevi mogli bi se učinkovitije ostvariti izvan sustava PDV-a s bolje fokusiranim mjerama u sklopu sustava poreza na dohodak ili socijalnih transfera – navodi Buljan.
Nije dobro ni za proračun
Osim za potrošače, uvođenje sniženih stopa PDV-a ili proširenje proizvoda i usluga na koje se primjenjuju snižene stope nije najbolje rješenje ni za proračun. Selektivna primjena sniženih stopa PDV-a izaziva gubitak proračunskih prihoda koji se kompenzira rastom opće stope PDV-a, što je nepravedno u odnosu na djelatnosti koje nisu obuhvaćene sniženim stopama PDV-a.
U jednoj od svojih preporuka Institut za javne financije naveo je da je uvođenje novih sniženih stopa 2013. smanjilo prihode od PDV-a u za 1,65 milijardi kuna.
Jedna porezna stopa, ona PDV-a, svakako bi mogla biti niža. Pitanje je samo ima li političke volje za uvođenje jedinstvene stope tog poreza.
Cijeli tekst možete pročitati u tiskanom i digitalnom izdanju LIdera.