Biti među samo šest posto sveučilišta u svijetu od njih oko 29.000, nije uopće loš rezultat, bez obzira na to što hrvatska sveučilišta u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku na prvi pogled ne zauzimaju visoka mjesta na ljestvicama. Primjerice Quacquarelli Symonds World University Rankingsu 2024 (QS WUR) koje uključuje 1500 sveučilišta i Times Higher Education World University Rankings 2023 (THE WUR) s popisom 1799 sveučilišta, smještaju hrvatska sveučilišta obično oko sredine ili prema kraju ljestvice. Za takav poredak prema objašnjenju naših sugovornika najviše je kriva metodologija. Ipak, i u takvom okruženju možemo otprilike usporediti hrvatska sveučilišta sa slovenskim, češkim, poljskim ili bugarskim te razjasniti kako je Sveučilište u Kragujevcu THE WUR stavio na mjesto od 501. do 600. daleko ispred hrvatskih sveučilišta.
Metodološke razlike
Ako se na QS WUR 2024 ljestvici odvoje sveučilišta iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Češke, Poljske i Bugarske dobit ćemo popis od 50 sveučilišta, od kojih najviše mjesto ima Karlovo sveučilište u Pragu, 248., a najniže Sveučilište u Kragujevcu, iza 1401. mjesta, primjećuje prof. dr. sc. Senka Maćešić, prorektorica za digitalizaciju i razvoj Sveučilišta u Rijeci. Sveučilišta u glavnim gradovima: Sofija, Beograd i Zagreb nalaze se između 720. i 760. mjesta, no pri tome je Sveučilište u Sofiji ujedno i jedino sveučilište iz Bugarske na toj ljestvici te Maćešić ne bi mogla zaključiti da su bugarska sveučilišta bolja od hrvatskih na toj ljestvici. Viša mjesta, rekla je, od naših sveučilišta drže Sveučilište u Ljubljani (621.-630.) te još 10 sveučilišta isključivo iz Češke i Poljske.
- U skupini 1201-1400 u kojoj se nalaze Rijeka, Split i Osijek, još je i Niš, ali i još neka sveučilišta iz Poljske i Češke. Na THE WUR 2023 ljestvici Sveučilište u Kragujevcu je uistinu na mjestu 501.-600., među ostalim i ispred Beograda, koji je na toj ljestvici na mjestu 801. do 1000. Sveučilišta iz Češke i Poljske, dijelom i Slovenije, uistinu pokazuju bolji rezultat. To bi se najvjerojatnije moglo tumačiti ranijim ulaskom u Europsku uniju, bržim ekonomskim napretkom i bržim približavanjem europskoj sveučilišnoj zajednici. Kod slučaja Sveučilišta u Kragujevcu, analiza bodova na dvije ljestvice pokazuje da je glavno odstupanje u bodovima za citiranost: Sveučilište u Kragujevcu ima samo 3,6 bodova za citiranost na QS WUR ljestvici, a čak 96 bodova na THE WUR ljestvici. To je posljedica velike metodološke razlike u mjerenju citiranosti između te dvije ljestvice, iako je u oba slučaja namjera promatrati isto: relevantnost i utjecajnost istraživačkog rada. Naime, QS WUR ljestvica koristi kao pokazatelj broj citata po istraživaču, a THE WUR broj citata po radu – iznosi Maćešić.
Zamislimo, dodala je, dva sveučilišta s po 1000 istraživača, pri čemu prvo sveučilište ima 10 radova s po 100 citata, a drugo ima isto takve radove, ali i dodatnih 1000 radova s po jednim citatom. Prvo sveučilište, uvidjela je, u usporedbi s drugim imat će 100 citata po radu i samo jedan citat po istraživaču, a drugo će imati 1,98 citata po radu i dva citata po istraživaču.
- Posljedično prvo sveučilište će imati bitno više mjesto na THE WUR ljestvici od drugog te više nego na QS WUR ljestvici, gdje će drugo sveučilište biti bolje. Vidljiva posljedica te metodološke razlike je i ta da najviših 100 bodova za citiranost na THE WUR 2024 ljestvici drže, manje očekivano sveučilišta iz Irana, Turske, Vijetnama i Etiopije, a na QS WUR 2023 očekivano sveučilišta Harvard, Princeton, California Institute of Technology (Caltech) i MIT – kazala je Maćešić.
Ankete mjere reputaciju
Smatra da metodologije obje ljestvice sadrže mjerenje reputacije sveučilišta što se postiže anketama među sveučilišnim profesorima i poslodavcima alumnija i koje donosi 33 posto THE WUR bodova, odnosno 45 posto QS WUR bodova. Spoj reputacije, citiranosti i internacionalizacije, računa da donosi ukupno čak 70,5 posto bodova na THE WUR ljestvici, odnosno 80 posto bodova na QS WUR ljestvici.
- Dakle, mjesto na ljestvici u velikoj mjeri ovisi o tome hoće li profesor na nekom svjetskom sveučilištu u anketi koju provode THE ili QS neko drugo sveučilište u anketi izdvojiti kao izvrsno sveučilište. Isto tako ovisi o tome hoće li isti taj profesor na nekom svjetskom sveučilištu kad bude pisao svoj znanstveni članak pročitati članak s autorima s tog drugog sveučilišta te ga smatrati dovoljno relevantnim da ga i citira. I jedno i drugo prije će se dogoditi ako je drugo sveučilište svjetski poznato kao vrhunsko, ili ako profesor poznaje istraživače s tog drugog sveučilišta, ima s njima suradnju kroz internacionalne projekte, znanstvene konzorcije ili ih često susreće na internacionalnim konferencijama te poznaje i prati njihov rad – jasna je Maćešić.
Mnogo čimbenika
Često se usporedba sveučilišta iz različitih zemalja vrlo pojednostavljuje uvjeren je prof. dr. sc. Igor Jerković, prorektor za znanost i kvalitetu Sveučilište u Splitu, pa iako su liste informativne ne pružaju uvijek potpunu sliku kvalitete obrazovanja i istraživanja na određenoj instituciji. Misli da nije produktivno označavati sveučilišta kao univerzalno ‘bolja‘ ili ‘lošija‘ samo na temelju njihovih mjesta na određenoj ljestvici koja vrednuje samo pojedine aktivnosti sveučilišta. Naglasio je da na uspješnost sveučilišta utječe mnoštvo čimbenika, uključujući povijesni razvoj, financiranje, stručnost osoblja, kvaliteta nastave, istraživački fokus i sve više izražena međunarodna suradnja. Dok neka sveučilišta u susjednim zemljama trenutačno mogu biti bolje rangirana po određenim kriterijima, siguran je da to ne znači nužno da su bolja u svim aspektima obrazovanja i istraživanja.
- Sveučilište u Splitu je, primjerice, kao snažno regionalno sveučilište, integrirano u SEA-EU alijansu maritimnih sveučilišta iz devet europskih zemalja, s vrlo kvalitetnima nastavnicima i istraživačima među koje spadaju i oni među dva posto najcitiranijih u svijetu, s modernim kampusom koji studentima pruža mogućnosti kvalitetnog obrazovanja pripremajući ih za tržište rada uključujući i internacionalizaciju studijskih programa. Umjesto da se fokusiramo samo na usporedbe, Sveučilište u Splitu stavlja naglasak na identifikaciju područja za poboljšanje kvalitete svih djelatnosti i težimo kontinuiranom unapređenju nastave, istraživanja i međunarodnog angažmana. Nadalje, uz povećanje financiranja iz javnih i privatnih izvora, za potporu istraživanju, nastavi i razvoju infrastrukture, potrebno je procjenjivati relevantnost i usklađenost akademskih programa sa zahtjevima industrije i svjetskim trendovima. Ključno je poticati kvalitetno istraživanje i izdavanje u renomiranim časopisima jer rezultati istraživanja značajno utječu na rangiranje. Isto tako, trebamo poticati inovacije i interdisciplinarne projekte te jačati internacionalizaciju: poticati suradnju, zajedničke istraživačke projekte i programe razmjene studenata. Na ovaj način poboljšat ćemo ugled hrvatskih sveučilišta kod studenata, znanstvenika i poslodavaca – savjetuje Jerković.
Važno je kvalitetno obrazovanje
Prema njegovu mišljenju hrvatska sveučilišta moraju poboljšati svoju međunarodnu vidljivost i ponuditi studijske programe na engleskom jeziku. Poput sveučilišnog integriranog prijediplomskog i diplomskog studija medicine na Medicinskom fakultetu u Splitu, sveučilišnog prijediplomskog studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Splitu ili prijediplomskog stručnog studija kineziologije na Kineziološkom fakultetu u Splitu.
- Iako težnja za postizanje dobre pozicije na rangiranjima može biti poticajna, krajnji cilj sveučilišta mora biti pružanje kvalitetnog obrazovanja, adekvatnog okruženja i infrastrukture za istraživanje te doprinos razvoju društva i gospodarstva. Ova i druga rangiranja, poput primjerice The Times Higher Education Impact Ranking koje se fokusira na utjecaj sveučilišta na društvo i okoliš uzimajući u obzir kvalitetu obrazovanja, istraživanja, transfera znanja i inovacije te doprinos ostvarivanju ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda mogu pružiti vrijedne smjernice za unaprjeđenje kvalitete sveučilišta – tvrdi Jerković.
‘Stari‘ nobelovci donose bodove
Pokazatelji koji se mjere i način formiranja pozicije na pojedinim listama objektivno onemogućuju bolju poziciju sveučilišta manjih država, rekao je prof. dr. sc. Stjepan Lakušić, rektor Sveučilišta u Zagrebu. Primjer tih metodoloških prepreka mu je broj dobitnika Nobelove nagrade kao pokazatelj na
listi Academic Ranking of World Universitiesa (ARWU, Šangajska lista) ili tzv. ‘reputation survey‘ na QS WUR i THE WUR listama. Nobelove nagrade su vrlo rijetke, a u STEM području, uvidio je da su redovito povezane s materijalnom snagom pojedinoga sveučilišta, odnosno države.
- Nerealno je očekivati da neka manja država odjednom počne stvarati ili zapošljavati veći broj nobelovaca. Veći broj američkih, francuskih, britanskih ili njemačkih sveučilišta na ovoj listi dobiva bodove na temelju osoba koje su dobile Nobelovu nagradu u nekim prošlim ili čak davnim vremenima, npr. 1937., 1948. ili 1973. godine. Stoga se na listi ARWU uopće po tom parametru ne možemo boriti s tim moćnim američkim i sličnim sveučilištima te realno nemamo mogućnost svojim sadašnjim radom natjecati se za mjesta među prvih nekoliko stotina najboljih. Mjesto od 401.-500. mjesta na toj rang-listi zapravo je izuzetan uspjeh i vrlo vjerojatno predstavlja objektivan plafon za Sveučilište u Zagrebu i slična sveučilišta koja nemaju nobelovce te koja istovremeno u svojem sastavu nemaju integrirane institute i klinike. Suprotno tome, sveučilištima koja ih imaju u svom sastavu kao Sveučilište u Beogradu, donose dosta bodova u području znanstvene produkcije. Sličan plafon, odnosno realno zadovoljavajuća pozicija naših sveučilišta negdje u drugoj polovici ljestvice na QS i THE rang-listama vezana je uz veličinu naše znanstvene zajednice – objasnio je Lakušić.
Svođenje na jedan broj
Također je naveo da velik udio u konačnom broju bodova na tim listama donosi anonimni upitnik kojega administratori tih ljestvica šalju na preko 100 tisuća e-mail adresa pripadnika svjetske akademske zajednice i tako stvaraju nekakav subjektivno temeljen pokazatelj ‘akademske reputacije‘. Ako u Hrvatskoj ukupno djeluje 10-15 tisuća znanstvenika, u Njemačkoj 400 tisuća, a u SAD je riječ o milijunima znanstvenika, Lakušiću je jasno da će u tako koncipiranom subjektivnom anketnom ispitivanju ispitanici znatno češće biti američki ili njemački znanstvenici te će se najboljim sveučilištima proglašavati neka iz njihove države.
- Sva rangiranja temelje se na metodologiji kojom se rad cijeloga sveučilišta pokušava svesti na jedan broj. Na Sveučilištu u Zagrebu djeluje mnogo znanstvenika koji se nalaze u samom svjetskom vrhu u svojim područjima. No sveučilišta se razlikuju po mnogim karakteristikama, npr. organizacijskim strukturama, načinima financiranja, usmjerenosti na specifična znanstvena područja, i sl. Nadalje, u Hrvatskoj je uobičajena praksa da znanstveni instituti poput Instituta Ruđer Bošković djeluju kao samostalne institucije, dok je u mnogim zemljama uobičajeno da čine dio sveučilišne organizacijske strukture. Dodatno, posljednjih desetak godina dogodile su se značajne promjene u načinu na koji znanstvenici objavljuju radove: sve se češće objavljuju radovi koji imaju preko 1000 autora i takvi radovi imaju značajno više citata od uobičajenih radova, što se smatra indikatorom kvalitete znanstvenih članaka. Na pojedinim sveučilištima udio takvih citata doseže i do 60 posto ukupnih citata, što posljedično dovodi do odskakanja na rangiranjima. No, Sveučilište u Zagrebu je 44. na svijetu u području pomorskoga inženjerstva prema ARWU – Global Ranking of Academic Subjects (GRAS) rangiranju sveučilišta u specifičnim područjima. Na istoj rang-listi, u području prehrambenih znanosti i tehnologije pozicionirano je između 101. i 150. mjesta, dok je primjerice Sveučilište Harvard u istoj ovoj kategoriji rangirano između 201. i 300. mjesta – kazao je Lakušić.
Važna je i kvaliteta
Mjesto na ljestvici Lakušić može pripisati i relativno slabom financiranju i nedostatku infrastrukture, no važno je uzeti u obzir i glavne uloge koje sveučilište ima u svom nacionalnom kontekstu. Napominje da je Sveučilište u Zagrebu najveće je i najobuhvatnije sveučilište u Hrvatskoj čija je temeljna zadaća pružanje visokoga obrazovanja građanima, zbog čega cilj čelništva Sveučilišta nadilazi rangiranja i njihovu indikaciju kvalitete. Naglasio je da je Sveučilištu u Zagrebu i građanima važnije razvijati umjetnike, glazbenike, profesore hrvatskoga i drugih jezika te druge stručnjake, nego biti isključivo usmjereno na pomak od nekoliko mjesta na međunarodnim rang-listama. Uz to, sustav znanstvenih napredovanja osmišljen je tako da osim kvantitete produkcije, što je važno za rezultat na rangiranjima, u obzir uzima i kvalitetu.
- Također, redoviti prvak na brojnim rang-listama američko je sveučilište Harvard koje godišnje raspolaže s gotovo šest milijardi dolara, a njegovi se profesori bave sa samo sedam tisuća dodiplomskih studenata. Jedino ‘sveučilište‘ najmnogoljudnije države na svijetu, Indije, koje je bolje plasirano od Sveučilišta u Zagrebu na ARWU ljestvici je Indian institute of Science koje obrazuje samo 453 prijediplomska i 947 diplomskih studenata. I američko ‘sveučilište‘ Caltech, redovito u vrhu rang-lista sveučilišta, obrazuje izuzetno mali broj studenata, samo 900-tinjak dodiplomskih, odnosno sveukupno nešto preko dvije tisuće studenata, a godišnje troši oko 3,4 milijarde dolara. Nemoguće je oteti se dojmu kako se radi o sasvim drugačijim pričama u odnosu na npr. zagrebačko, ljubljansko i slična sveučilišta, koja uz veliku znanstvenu produkciju i trošak ispod 0,5 milijardi dolara istovremeno obrazuju 40, 50 ili 60 tisuća studenata. Ali Sveučilište je dio UNIC alijanse europskih sveučilišta, čime će se unaprijediti međunarodna suradnja, međunarodna mobilnost i omogućiti dolazak većega broja međunarodnih studenata i znanstvenika na Sveučilište u Zagrebu. Osim toga, Sveučilište će u narednih nekoliko godina intenzivirati suradnju s gospodarstvom – najavljuje Lakušić.
Cijenjene diplome
Ulaganja u visoko obrazovanje, a time i u znanost, kazao je, ovaj su tren bitno manja od svih onih koje imaju sveučilišta rangirana bolje od naših sveučilišta, ali i najvećega dijela onih kojih su lošije rangirani od hrvatskih sveučilišta. No, poručio je da možemo biti sigurni da su diplome stečene na Sveučilištu u Zagrebu priznate i cijenjenje ne samo diljem Europe, već i puno šire.
Sveučilište u Zagrebu ima preko 5.000 aktivnih istraživača koji djeluju u preko 200 znanstvenih područja, što Lakušiću ukazuje na postojanje izrazito velikog broja specijalizacija, zbog čega je ponekada vrlo teško predstaviti sva postignuća znanstvenika Sveučilišta široj javnosti. Primjerice, istraživači sa Sveučilišta u Zagrebu u prošloj su godini objavili preko 6.000 znanstvenih radova i preko 130 knjiga.