Uz ambiciozne reforme Hrvatska bi mogla dosegnuti prosjek EU za 15 godina, a uz umjerene tek 2050. godine, zaključak je nedavno predstavljenog izvješća Svjetske banke koje je detaljno analiziralo uzroke velikog zaostajanja hrvatske produktivnosti i istaknulo na koja područja kreatori politika trebaju usmjeriti napore kako bi se to promijenilo.
O tom izvješću, produktivnosti, potrebnim reformama te drugim ekonomskim temama razgovarali smo s Josipom Fundom, glavnim ekonomistom Svjetske banke u Hrvatskoj.
Detaljno ste analizirali produktivnost u Hrvatskoj u usporedbi s drugim zemljama. Koji su ključni razlozi smanjene produktivnosti kod nas?
– Ne bih govorio o smanjenoj nego o stagnantnoj produktivnosti u odnosu na usporedive zemlje. Mnogo čimbenika na to utječe, kako na strani regulatora tako i na strani poduzeća. Primjerice, poduzeća bi trebala povećati ulaganja u istraživanje i razvoj te kontinuirano ulagati u menadžerske vještine i kompetencije svojih zaposlenika.
Međutim, u istraživanju smo se najviše bavili tržišnim mehanizmima i državnim institucijama koji utječu na produktivnost. Mnogo je radova koji pokazuju pozitivnu korelaciju između kvalitete institucija i produktivnosti gospodarstva. Iskristaliziralo se da na produktivnost utječe poslovno okružje, primjerice izdavanje dozvola, ulazak i izlazak poduzeća s tržišta, nedovoljna razina konkurencije. Nadalje, pokazalo se da se resursi ne usmjeravaju u najproduktivnije svrhe ponovno zbog neefikasnih tržišnih mehanizama i institucija.
Također, tu su i stečajni postupci koji koče izlazak poduzeća s tržišta i oslobađanje resursa prema produktivnijim poduzećima. Dakle riječ je o čitavom nizu institucionalnih ograničenja koja dovode do tržišnih neuspjeha.
Rješenje tih problema uglavnom leži na Ministarstvu gospodarstva i Ministarstvu pravosuđa?
– To su ključna područja u kojima su potrebne reforme. Trebamo pravosuđe koje brže donosi odluke, a poslovno okružje mora pružati podršku kako domaćim tako i stranim investitorima. Zanimljiv je podatak iz jednog istraživanja Svjetske banke u kojem se gledalo koji to čimbenici usmjeravaju investicije multinacionalnih kompanija u određene države. Uvijek su na prvom mjestu politička stabilnost i efikasnost pravosuđa te regulatorno okružje. Tek zatim dolaze dostupnost radne snage, porezi i sl. To također sugerira u kojim područjima trebamo napraviti najveći napredak. No jedan od čimbenika koji utječu na produktivnost svakako je i kvaliteta radne snage.
Ona odražava obrazovni sustav, ali i cjeloživotno obrazovanje, tj. koliko poduzeća dodatno ulažu u obrazovanje svojih zaposlenika. Dakle, riječ je o nacionalnim politikama, politikama vlade, jer ministarstva se spajaju i razdvajaju. Zato mislim da se moramo fokusirati na područja koja su ključna za rast, a manje je važno koje je ministarstvo trenutačno odgovorno za njihovo provođenje.
Dakle pravosuđe je na prvom mjestu...
– Pravosuđe je zasigurno jedan od reformskih prioriteta, jer ono utječe na sve procese, kako u gospodarstvu tako i u društvu.
Jedna od preporuka Svjetske banke prije nekoliko godina je bila uvođenje poreza na imovinu. Preporučujete li i dalje taj porez te koje su još porezne izmjene potrebne?
– Porezni sustav treba gledati uvijek kao cjelinu. Činjenica je da mi porez na nekretnine kao takav nemamo, imamo komunalnu naknadu, koja je drugačiji tip nameta. U teoriji, porez na nekretnine ima neke prednosti u odnosu na druge poreze jer manje nepovoljno utječe na gospodarstvo, za razliku od poreza na rad ili kapital. Isto tako moguće je uvesti jedan pravedniji sustav oporezivanja nekretnina u kojem će se više oporezivati novije i vrjednije nekretnine, a manje prva nekretnina. No taj porez na nekretnine povezan je i s porezima na nasljeđivanje, na darove, na iznajmljivanje nekretnina u dugoročnom ili dnevnom najmu. To u konačnici može utjecati i na tržište rada, jer ljudi koji iznajmljuju apartmane nemaju poticaj uključiti se u tržište rada. Porez na dnevni najam u Hrvatskoj je izrazito nizak u odnosu na druge oblike dohotka i to je područje u kojem su reforme sigurno potrebne.
Svjetska banka radi i analizu hrvatskoga mirovinskog sustava. Imate li već neke preporuke za njegovo unaprjeđenje ?
– Ta analiza još nije gotova. Sada mogu reći da su pogrešne teze da je taj financijski sustav neodrživ. On je itekako održiv, no problem je u njegovoj socijalnoj neodrživosti jer bi do 2070. te mirovine mogle biti toliko niske da bi mogle stvoriti socijalni problem. Jedno od nepopularnih, ali i boljih rješenja dulji je radni vijek. Jednostavno, ne možete očekivati visoku mirovinu uz kratak radni vijek.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog izdanja Lidera.