Investicije u energetiku su veoma složene i traju, što pokazuje domaći LNG terminal a sada i ista iskustva imaju i u BIH
Infrastrukturne investicije u energetiku u pravilu su među najsloženijim investicijama i potrebno je vremena da se dovrše. Poznato je takvo iskustvo Hrvatske s izgradnjom LNG terminala, a Bosna i Hercegovina upravo proživljava sličnu priču s projektom Južne interkonekcije koja bi trebala povezati plinovode Hrvatske i BiH u Hercegovini te osloboditi susjednu zemlju od ovisnosti o ruskom plinu. Na inzistiranje Amerikanaca, ovog je mjeseca u Zastupničkom domu parlamenta BiH izglasan Zakon o Južnoj interkonekciji, ali još nisu polomljene sve političke poluge i nije još posve jasno hoće li projekt već 2025. godine ući u fazu izgradnje.
Južna interkonekcija Hrvatske i BiH osigurava novi opskrbni pravac za BiH koji će omogućiti diverzificiranu opskrbu prirodnim plinom potrošača u toj zemlji tako što će osigurati dotok plina iz LNG-a na Krku, iz Slovenije te iz Mađarske. Potencijal ukupne investicije procjenjuje se na 270 milijuna eura, a glavni je spor tko će kontrolirati ventil. To, naime, odgovara na pitanje i tko bi ga i kome mogao zatvoriti, a uz to i tko će točno u toj tvrtki i raditi.
HDZ BiH nije glasao za navedeni zakon, jer nije usvojeno njihovo traženje da projektom i samom interkonekcijom upravlja tvrtka sa sjedištem u Mostaru umjesto tvrtke BH Gas, a što su tražili jer je BH Gas pod kontrolom Bošnjaka. Na tome HDZ BiH inzistira već neko vrijeme, a iako se u proces približavanja suprostavljenih interesa uključio i SAD, pomirljivog rezultata nije bilo. Štoviše, američke je predstavnike iznerviralo što Dragan Čović stalno pronalazi nove zamjerke prijedlozima za usuglašavanje interesa, pa su uoči same sjednice Zastupničkog doma parlamenta prozvali Čovića da laže te da samovoljno blokira projekt ne vodeći računa o interesima Hrvata u BiH.
Podrška iz Hrvatske
Potom se veleposlanik SAD-a Michael Murphy izravno uključio u sjednicu Zastupničkog doma kako bi uvjerio zastupnike da prihvate prijedlog četiri manje hrvatske stranke predvođene HDZ-om 1990 vezan uz analizu poslovanja i rekonstrukciju BH Gasa. Usputni apsurd nalazi se u činjenici da za zakon na kraju nije glasao HDZ 1990, iako je parlament usvojio ovaj njihov prijedlog. HDZ-u BiH preostaje mogućnost da se u Domu naroda parlamenta BiH pozove na tzv. zaštitu vitalnog nacionalnog interesa i tako barem privremeno blokira njegovo stupanju na snagu, dok Ustavni sud Federacije BiH ne ocijeni bi li njime doista bili ugroženi interesi hrvatskog naroda.
S ove strane granice, stvari su nešto jasnije. Hrvatska je spremna za realizaciju investicije, ali premijer Andrej Plenković barem načelno podržava Hrvate u nastojanju da se izbore za upravljanje ventilom i plinovodom.
- Ako je Hrvatska ta koja BiH dovodi plin s južne strane, ne bi li onda trebalo voditi računa i o interesima hrvatskog naroda u BiH na način koji je razuman, pragmatičan. Mislim da to nije u redu, to je tema o kojoj treba postići konsenzus, da Hrvatska koja je susjed i prijatelj pomogne BiH, a da u kontekstu plinofikacije interesi hrvatskog kao konstitutivnog naroda budu namireni, poručio je Plenković pred novinarima, nakon božićnog domjenka vladajuće stranke.
Za izgradnju hrvatskog dijela plinovoda, Dugopolje-Zagvozd te Zagvozd-Imotski-granica BiH, Plinacro planira utrošiti 169 milijuna eura, dok se vrijednost BiH dijela investicije u izgradnju plinovodnih pravaca Zagvozd-Posušje-Tomislavgrad-Šuica-Kupres-Bugojno-Novi Travnik/Travnik s krakom za Mostar, procjenjuje na još 100 milijuna eura. Za obje dionice s hrvatske strane, duge ukupno 74 kilometra, već je ishođena građevinska dozvola, pa je Hrvatska sprema realizirati investiciju čim se iznađu sredstva, odnosno definira nositelj projekta u BiH i potpišu potrebni ugovori.
Konkretni dogovori o razvoju interkonekcija s BiH formalno su započeli 2006. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s jednim od operatora plinskog transportnog sustava u BiH. Nakon toga potpisano je više memoranduma i pisama namjere kojima je dogovorena suradnja na zajedničkom razvoju spojnih plinovoda Slobodnica-Brod (sjeverna interkonekcija), Rakovica-Bihać (zapadna interkonekcija) i Zagvozd-Imotski-Posušje (južna interkonekcija). Iz Plinacra su podsjetili da je zadnji memorandum potpisan 2020. godine na razdoblje od tri godine.