Ruske vlasti pokušavaju iskoristiti zlato za stabilizaciju lokalne valute. U tome su djelomično uspješni. No, aktualna situacija mogla bi imati suprotne posljedice od onih koje Rusi očekuju
Može li Rusija stvoriti novi zlatni standard, pitanje je koje se u medijima provlači nakon najava ruskih vlasti kako će nacionalnu valutu stabilizirati i prodajom zlatnih rezervi koje je ova država nagomilala u proteklim godinama. Rusija trenutačno drži gotovo 3.000 tona zlatnih rezervi, vrijednih oko 140 milijardi dolara, što je peta najveća „zlatna zaliha“ u svijetu.
Zapadne države uključile su trgovinu zlatom i plemenitim metalima u popis sankcija nametnutih Rusiji. Jedan je to od razloga – uz već ranije poremećaje u logističkim lancima izazvane pandemijom koronavirusa – zbog kojih je u prvom kvartalu ove godine na europskom tržištu došlo do zastoja u opskrbi investicijskim zlatom. Dodatni razlog je i povećana potražnja za plemenitim metalima, kao očekivana posljedica političkih i gospodarskih nestablinosti. U kriznim situacijama, naime, zlato dobiva na vrijednosti jer se smatra najsigurnijim ulaganjem i dugoročnim „čuvarom“ vrijednosti. To je pokazala i situacija u Rusiji, gdje su građani pohrlili svoju imovinu iz rublji koje su ubrzano gubile kupovnu moć prebaciti u zlatne poluge i zlatnike. Prema izvještaju Sberbanka, kupovina plemenitih metala učetverostručila se u ožujku.
Prema izvještajima obavještajnih agencija, postojale su naznake kako Rusija koristi svoje zlatne rezerve kao sredstvo zaobilaženja sankcija. Zbog toga je američka nacionalna riznica (U. S. Treasury) izdala i službenu obavijest kako zabrana trgovina s Rusijom uključuje i zlato, pozvavši se na izvršnu odluku koju je potpisao predsjednik Joe Biden. Isti „recept“, kako bi onemogućile Putinov režim u stabilizaciji rublja, iskoristile su i druge zapadne ekonomije. To, naravno, ne isključuje mogućnost da Rusija zaobiđe sankcije trgujući s Kinom ili bliskoistočnim državama, no takav scenarij teško da će dovesti do uvođenja novog „zlatnog standarda“ u svijetu, smatraju analitičari Auro Domusa, najpoznatije hrvatske kompanije specijalizirane za trgovinu plemenitim metalima.
- Štoviše, čini se da Rusija, koja je drugi najveći proizvođač zlata u svijetu, ima poteškoća s prodajom investicijskog zlata. Godišnje, ruske kompanije eksploatiraju iz rudnika oko 340 tona zlata, vrijednog oko 20 milijardi dolara, koje teško mogu prodati usprkos povećanoj kupnji unutar zemlje. Kako bi pokušala riješiti taj problem, u razdoblju od početka travnja do 30. lipnja, Rusija je definirala fiksnu cijenu zlata na razini oko 5.000 rubalja, što je oko 25 posto ispod aktualne tržišne vrijednosti ovog metala. Upravo to „fiksiranje“ vrijednosti podsjeća na situaciju u SAD-u od 1879. do 1914. godine kada je cijena zlata bila postavljena tako da jedna unca ima vrijednost 21 dolar. Kasnije, ta je vrijednost povećana na 35 dolara za uncu, što je vrijedilo do 1971. godine kada je Nixon onemogućio konvertibilnost dolara u zlato, da bi 1973. godine zlatni standard bio ukinut. Upravo zbog ove sličnosti, dio ekonomista vjeruje kako Rusija pokušava postaviti vlastiti zlatni standard, no iako se takva opcija može uspostaviti unutar zemlje dekretom vlasti, teško je vjerovati da on može zaživjeti na globalnoj razini, rekao je Slaven Sviličić, direktor sektora investicijskog zlata u Auro Domusu.
Ipak, smatraju analitičari hrvatske tvrtke, ovaj potez Rusije mogao bi odigrati ulogu u zaustavljanju deprecijacije ruske valute, koja bi bila izravno vezana uz cijenu zlata. U tome je Rusija bila i djelomično uspješna, jer rubalj je povratio značajan dio izgubljene vrijednosti. Kako bi pojačala značaj ovih operacija, Rusija je najavila i mogućnost plaćanja plina u zlatu.
- Ako „neprijateljske“ zemlje žele kupovati od nas, neka plate u „čvrstoj valuti“, kojom smatramo zlato, ili našoj nacionalnoj valuti, kazao je prošlog tjedna na tiskovnoj konferenciji predsjednik energetskog vijeća Dume Pavel Zavalny.
Međutim, aktualna situacija u Rusiji mogla bi imati suprotne posljedice od onih koje Rusi očekuju.
- Iako je ruska valuta povratila dio izgubljene vrijednosti u odnosu prema dolaru, međunarodna cijena zlata i dalje je načelno veća od one koju je ruska vlast postavila kao fiksnu. Ako uzmemo u obzir povećanu potražnju koja je posljedica globalnih nesigurnosti, kao i situaciju zabrane trgovanja ruskim zlatom koje čini oko 10 posto godišnje svjetske proizvodnje, logično je u okvirima povećane potrošnje i smanjene ponude očekivati dodatni skok cijena plemenitih metala. U takvom makroekonomskom okruženju, pojavljivat će se sve veći raskorak između fiksne cijene u Rusiji i cijene zlata na međunarodnim burzama, zbog čega će se priča o novom 'zlatnom standardu' pokazati neodrživom, smatra Sviličić.
Dodatno, u odnosu na početak sedamdesetih godina, kada je vrijednost zlata bila fiksirana na 35 dolara, sada je ona oko 1.930 dolara, što je 55 puta više. Novo vezivanje zlata uz nacionalne valute oduzelo bi plemenitim metalima ključnu ulogu „osigurača“ koju je imalo u proteklih pola stoljeća, što su još dva dodatna razloga zbog kojih se ideja o 'zlatnom standardu' doima neprovedivom na globalnoj razini.