U Slovačkoj se ovih dana najviše govori o najnovijoj investiciji kineske tvrtke koja proizvodi dijelove interijera za automobile, Jiangsu Xinquan Automotive Trim, koja će u trećem najvećem gradu u toj zemlji, Prešovu, otvoriti svoj pogon na gotovo 18 tisuća kvadrata. Kinezi nisu kupili zemljište, pogon će smjestiti u već izgrađen i unajmljen logistički centar u vlasništvu najvećeg europskog developera takvih nekretnina, CTP-a, a prema pisanju slovačkih medija radi se o najnovijem uspjehu slovačke Agencije za razvoj ulaganja i trgovine (SARIO) koja itekako iskorištava trend nearshoringa.
Naime, ističe se na stranicama Agencije, multinacionalne kompanije sve više baziraju svoju proizvodnju bliže mjestu gdje se nalaze njihovi kupci, što je i odgovor na poremećaje globalnog opskrbnog lanca kao i na promjenjive geopolitičke trendove, a ovo je samo jedan od uspjeha slovačke administracije koja je svjetske trendove prepoznala i iskoristila u korist svog gospodarskog rasta. SARIO tako jasno naglašava da se regija srednje i istočne Europe, posebno Slovačka, Češka i Mađarska, čvrsto etablirala kao središte automobilske proizvodnje, toliko da su zemlje nadmašile Njemačku u nominalnoj proizvodnji automobila 2022. godine.
Slovaci, Česi i Mađari premašili Njemačku
Najnovija kineska investicija u Slovačkoj će otvoriti stotine novih radnih mjesta i donijeti modernu tehnologiju u regiju, a za lokalne tvrtke ulaganje Xinquana predstavlja priliku za suradnju, koja će pridonijeti daljnjem razvoju lanca lokalnih dobavljača u automobilskom sektoru.
Nije ta kineska investicija jedina, zahvaljujući nearshoringu slovačka agencija za privlačenje investicija pomogla je da se u njihovoj zemlji realiziraju i druge investicije poput one južnokorejske iza koje stoji Hyundai Wia Corporation group, njemačke investicije Lichtgitter FRP i talijanske Meta System. To su samo najave koje su objavljene posljednjih nekoliko mjeseci. Ako je vjerovati Robertu Šimončiču, direktor SARIO-a, ta je agencija u prošloj godini zaključila 25 investicijskih projekata u iznosu od 1,23 milijarde eura i s potencijalom za otvaranje gotovo 4400 novih izravnih radnih mjesta.
Mi ugasili AIK
Hrvatska takvu administraciju koja potiče investicije može samo sanjati, pogotovo otkad je ugašena Agencija za investicije i konkurentnost. No, čak i da takva institucija postoji, to ne znači da bi kvalitetnije koristili trend nearshoringa, koji se kod nas, premda smo možda logistički pristupačniji od Slovačke, događa po inerciji.
U posljednjih godinu dana jedina konkretnija investicija koja se dogodila zahvaljujući trendu nearshoringa je Jabil, američka investicija u Osijeku, a premda postoje najave da i pojedini kineski investitori traže idealno mjesto za pokretanje vlastitog pogona u našoj zemlji, dalje od tih neslužbenih najava ništa nije "iscurilo".
Da je Zapadni Balkan, pa i Hrvatska, idealan za nearshoring spominjalo se otkad se taj pojam uvriježio u svjetskom biznisu, nakon pandemije i nakon pucanja dobavnih lanaca. Hrvatska je logistički idealna za cijelu jugoistočnu Europu, ima ne jednu, nego čak dvije luke, ima neiskorištenog potencijala. Nismo ni najjeftiniji, a nismo ni najskuplji, a s radnom snagom imamo problema kao i ostali. Osim toga, dio smo EU što je i za pojedine investitore i dealbreaker i dobitna kombinacija. No, to je sve ostalo na papiru. Dok druge zemlje aktivno traže investitore i čine sve da bi im se svidjeli, kod nas ekonomska diplomacija, čini se, ne postoji.
No, ako pitate Ministarstvo gospodarstva, to nije tako. Oni, poručuju u svom odgovoru, poduzimaju niz mjera s ciljem privlačenja stranih investicija i integracije hrvatskih poduzeća u globalne lance vrijednosti. Ove aktivnosti obuhvaćaju, naglašavaju, sve oblike ulaganja, a nisu fokusirane isključivo na nearshoring, poput pojednostavljenja administrativnih postupaka kroz akcijske planove za administrativno rasterećenje gospodarstva, ulaganja u infrastrukturu, uključujući modernizaciju prometne infrastrukture, energetske mreže i digitalne infrastrukture, pružanja poticaja za ulaganja putem Zakona o poticanju ulaganja i drugo.
Traže konkurentnije?
- Kada govorimo baš o nearshoringu, treba imati na umu da, prema nekim pokazateljima, dosta kompanija u slučaju nearshoringa i dalje ulaže u geografski bliže zemlje izvan EU, a koje su troškovno konkurentnije, odnosno imaju niži trošak radne snage, kao što su npr. Egipat, Maroko, Turska itd - poručili su iz Ministarstva gospodarstva koji u ovom sazivu Vlade ‘drži‘ (barem zasad) Domovinski pokret, a na čijem je čelu Ante Šušnjar. Osim toga, navode, aktivnosti Ministarstva usmjerene su k‘a poticanju ulaganja ne razlikuju nova ulaganja, nearshoring, reshoring, friendshoring i slična ulaganja‘, pa im je stoga teško je izdvojiti primjere koji su rezultat nearshoringa.
- Investitori često ne iznose motive svojih ulaganja, pa je izazovno precizno pratiti ovu vrstu ulaganja - stoji u njihovom odgovoru u kojem spominju i podatke fDi Intelligencea prema kojima je Hrvatska u 2023., a u odnosu na godinu prije, zabilježila rast od 62 posto u broju greenfield investicijskih projekata, 16 postotni rast u broju kapitalnih izdataka i 44 postotni rast u broju radnih mjesta u odnosu na 2022. godinu. Osim toga, postoje dokumenti koji su dostupni investitorima, pa nas upućuju na Nacionalni plan industrijskog razvoja i poduzetništva do 2030. kao i na Nacionalni plan za poticanje ulaganja za razdoblje od 2024. do 2030.
Marija Vukelić iz Centra za internacionalizaciju poslovanja HGK na sličnom je tragu i u svom odgovoru navodi da ‘mnogi strani ulagači prepoznali prednosti Hrvatske kao lokacije za ulaganja te širili svoje poslovanje realizirajući investicije upravo na području Hrvatske‘.
- Ako pogledamo statistiku izravnih stranih ulaganja, ona su se u posljednje tri godine kretala na razini oko tri milijarde eura, a samo u prvom kvartalu ove godine iznosila su više od milijardu eura. Također, ono što ohrabruje je podatak UNTAD-a o vrijednosti najavljenih greenfield projekata koji je posljednje 4 godine u stalnom porastu - podsjeća Vukelić i dodaje da mjere koje Vlada RH i Ministarstvo gospodarstva poduzimaju za privlačenje stranih kompanija za preseljenje svojih proizvodnih kapaciteta u Hrvatsku ocjenjuje pozitivnim i korakom u pravom smjeru. Te mjere između ostalog uključuju i brojne olakšice za investitore, razna administrativna rasterećenja gospodarstva te pojednostavljene administrativne procese, navela je.
- Hrvatska se u kontekstu privlačenja nearshoring investicija natječe s drugim zemljama u regiji, te svaka od ovih zemalja ima svoje prednosti i izazove. Kao glavne konkurentne mogli bismo izdvojiti zemlje koje su, uz Hrvatsku, često na tzv. short listi, poput Poljske, Češke, Mađarske, Slovačke i Rumunjske. Prije svega, Hrvatska ima značajan potencijal za privlačenje nearshoring investicija zahvaljujući svom strateškom položaju, članstvu u EU, kvalificiranoj radnoj snazi i razvijenoj infrastrukturi. Međutim, kako bi bila konkurentnija u odnosu na susjedne zemlje, potrebno je nastaviti s reformama koje će dodatno poboljšati ulagačko i poslovno okruženje - napominje Vukelić.
Ako se maknemo od općih fraza i ogolimo nearshoring na strategiju, valja se podsjetiti na da je Hrvatska 20. na listi zemalja prema nearshoring indeksu koji je osmislio ekonomski think tank Savills. Slovačka je, i to treba naglasiti na 21. mjestu. Taj indeks procijenjuje nekoliko čimbenika, a to su otpornost koju karakterizira stabilnost i blizina lokalnim tržištima, ekonomija prvenstveno vođena cijenom rada te poslovno okruženje potkrijepljeno lakoćom poslovanja, kvalitetom infrastrukture i nepostojanjem trgovinskih barijera.
Za Ljubu Jurčića, ekonomskog stručnjaka s podosta političkog iskustva, situacija nije ni optimistična niti je čaša polupuna. Hrvatska se još jednom, na ničije iznenađenje, kaže, propustila brendirati kao zemlja koja može privući investitore. Zemlje koje imaju razvijenije ekonomije, a i koje imaju skuplju radnu snagu, naprosto su se tome posvetile više i bolje, a mi smo, još jednom, dokazali da je jedino što nas zanima, ističe Jurčić, turizam i novac iz EU fondova.
- A to je naravno kriva premisa. Da smo bolje odigrali, imali bi industrijsku politiku koja precizno privlači investitore, no kako je ekonomija unutar europskih integracija isključio u ingerenciji nacionalne politike, Bruxelles se u to ne petlja, a državi koja živi od doznaka od turizma i EU fondova to daje prostora da se ne bavi privlačenjem investicija niti da se nameće u globalnim lancim vrijednosti - rekao je Jurčić koji smatra da smo, kada je nearshoring u pitanju trebali učiniti više jer, zaključuje, tko zna kad ćemo opet imati ovakvu priliku.
I to je možda i najbolji zaključak ove priče, mogli smo i trebali bolje, jer nastavi li se trend coolcationa i turisti doista zamijene naše plaže sa šetnjama na sjeveru, pitanje je od čega ćemo i kako živjeti, kao što tada postoji mogućnost da umjesto u Njemačkoj poslove tražimo u Slovačkoj.