Deutsche Telekom, Dell, Kuehne + Negel, About you, Nanobit. Te su kompanije ove godine za potrebe svojih evenata zakupile Obonjan, jedini privatni otok na Jadranu u predivnom dijelu šibenskog arhipelaga. Može se reći da je Obonjan postao nova MICE hit destinacija, rezervacije se brzo pune zahvaljujući novom konceptu nove vlasničke strukture otoka i tvrtke Obonjan Rivijera, u čijem je vlasništvu Obonjan Island Resort.
Dio je to poslovne strategije novog vlasnika Željka Perekovića, inače vlasnika Spaza, druge po veličini tvrtke koja se bavi samoposlužnim aparatima i lani je ostvarila 44 milijuna eura prihoda, dok su ti prihodi tijekom pandemije nadmašivali 100 milijuna eura. No Pereković je turistički biznis prepustio svojim sinovima, Mislavu i Domagoju.
Od kad je Grad Šibenik 2008. godine nekadašnji Otok mladosti koji je pripadao Savezu izviđača, otok dao u koncesiju na 50 godina, Obonjan je desetljećima išao iz ruke u ruku u potrazi za nekim identitetom i nekom konkretnom vizijom što napraviti s tom prirodnom ljepotom.
Tako je otok bio u rukama propale Orco grupe koja je kupila Sunčani Hvar, zatim ga je preuzelo šaroliko društvo Slovenaca, Hrvata i Britanaca (britanski organizator koncerata Sound Concerts te manjinski hrvatski Gratiosus i slovenska turistička agencija CMT) koje je imalo viziju party otoka, ali ne baš previše sposobnosti da to naprave kako treba, što je na vidjelo došlo u pandemiji kada više nisu mogli financijski podržavati projekt te su ga prodali obitelji Pereković kojoj je samim time pripala i koncesija.
Po prvi puta su na taj otok pozvani novinari i to njih 30-ak iz Hrvatske i Slovenije, kako bi se demistificarala njegova sudbina te javnost upoznala s čarima otoka i planovima novog vlasnika.
Vrlo malo ljudi je ikada bilo na Obonjanu, štoviše tko nije iz južnijih krajeva teško da je i čuo za njega ili ga pak krivo izgovara. Nitko ni od nas prisutnih novinara nije ranije bio na otoku pa nismo uopće znali što možemo očekivati od Obonjan Island Resorta. Većini ljudi pojam resorta budi asocijaciju na luksuz pa su i naša očekivanja išla u smjeru vrhunske top klase smještaja i usluge. Međutim, trebalo nam je malo vremena da shvatimo da smo došli na vrlo specifično mjesto na kojem valja zaboraviti dosadašnje turističke koncepte na koje smo navikli.
Otvoren za sve
Iako na žalost na predstavljanju nije bio prisutan vlasnik niti jedan od njegovih sinova, vrlo susretljivi izvršni direktor Slobodan Bursać, uveo nas je u specifičnosti lokacije i planove kojih je mnogo, ali ih nije želio najavljivati grandiozno jer je za svaki poduhvat na otoku potrebna suglasnost i dogovor s Gradom Šibenikom koji se mora složiti s njihovim poslovnim konceptom.
Prva razlika od dosadašnjih poslovnih politika je ta da što je Obonjan sada otvoren za sve posjetitelje, ne samo one koji na otoku koriste uslugu smještaja. Ukoliko gosti ne koriste brod koji vozi dva puta dnevno na otok iz Šibenika, na Obonjan je moguće doći isključivo vlastitim plovilom. Trajektna linija staje na otoku svega tri puta tjedno, što je malo s obzirom na potrebe opskrbe.
Druga velika stvar bila je kupnja desalinizatora koji je omogućio opskrbu pitkom vodom na cijelom otoku.
Tvrtka je lani povećala prihode za 35 posto, ostvarivši oko šest milijuna eura prihoda u odnosu na 2021. te dobit od oko 460 tisuća eura.
Obitelji Pereković ovo inače nije prva turistička investicija. Nekadašnji su vlasnici kampa Straško koji je danas u vlasništvu Želimira Kodrića te sadašnji vlasnici Olivia Green Campinga u Tisnom. Sada je na projektu Obonjan sastavljena nova ekipa, a jedan dio službi poput marketinga, prodaje i nabave iz Zagreba radi na oba projekta.
Iako je u turističkim krugovima relativno nepoznat, Bursać ima iskustva u turističkim projektima, sudjelovao je u realizaciji glamping projekta na Zrću, u Pakoštanima je vodio poznati Paradise Beach te je radio u Termama Tuhelj u vrijeme preuzimanje toplica od strane slovenskih Termi Olimija.
- Kad sam vidio ovaj projekt na Obonjanu znao sam da će to biti veliki izazov i da je baš po mojoj mjeri. Tu ima puno posla, a glavnina se, poput krčenja šuma ili protupožarne zaštite, niti ne vidi na površini. Obonjan je imao puno pokušaja no samim time što su ga vlasnici preuzeli, znači da su ozbiljni – rekao je Bursać.
Smještaj na otoku se reklamira kao glamping iako ima tri kategorije smještaja: mobilne kućice, glamping i obični, tzv. O-tent šatori. Ukupni kapacitet je oko 900 smještajnih jedinica, s time da su prošle godine na tržište izbacili 200 novih kreveta, 50 mobilnih kućica sa svom infrastrukturom. Kućice i glamping šatori opremljeni su klimom i vlastitim kupaonicama, sa mogućnošću smještaja dvije do četiri osobe. Resort se sastoji od tri restorana, Green bara, welness centra, bazena sa slanom vodom tik do restorana, amfiteatra kojeg su sagradili izviđači za razna događanja te natkriven prostor za razna okupljanja, konferencije, koncerte, radionice, animacijske programe i sl.
Od sadržaja posjetiteljima su na raspolaganju besplatni animacijski programi poput vožnje kajaka u suton, joge i fitnessa na otvorenom uz plažu, noćno promatranje neba teleskopom, a dodatno se mogu iznajmiti i jet ski vozila i kajaci za dulje vožnje. Na otoku je prisutna 24-satna liječnička pomoć, a postoje i dva heliodroma.
Bursać je objasnio da na Obonjanu trenutno postoje dvije sezone.
- U onoj glavnoj su individualni gosti i napravili smo zaokret na način da je otok sada otvoren za sve posjetitelje, ali i njihove kućne ljubimce. Lani smo imali dobru popunjenost, oko 40 tisuća gostiju i ova godina ide u dobrom smjeru. U pred i posezoni orijentirani smo na B2B goste i razne evente, za koje se može otok kompletno zakupiti ili samo njegov dio – kaže Bursać.
Osim što postoji dovoljno kapaciteta za službene dijelove programa (na eventu Deutcshe Telekoma je bilo 900 gostiju), za sudionike postoje odlične lokacije za večernja druženja i večere tik uz more na plaži ili uz bazen.
Obonjan je dugačak 1.300 metara, širok oko 400 metara, a za obilazak cijelog otoka od 3,5 kilometara dovoljno je oko 45 minuta.
U sezoni je zaposleno 120 ljudi, uglavnom iz cijele regije i zemalja bivše Jugoslavije, tako da su konobari uglavnom iz Srbije, dva kuhara su iz Makedonije, a upoznali smo i jednu mladu Albanku koja priča engleski. Izvan sezone ih je 30-ak. No, kaže Bursać, i oni su morali potegnuti za nekoliko radnika ‘preko oceana‘ pa tako već tri mjeseca čekaju vize za Nepalce, Filipince i Indijce. Oko 50 posto gostiju su obitelji s djecom, a ostatak uglavnom parovi. Dosta posjetitelja je iz Hrvatske, ali i sa tradicionalnih tržišta poput Njemačke, Austrije, Italije, Skandinavije, Velike Britanije.
Od nekih budućih planova uspjeli smo iz Bursaća ‘izvući‘ prenamjenu 52 stara objekta u moderne vile s bazenima kao najluksuzniju ponudu smještaja u budućnosti te gradnju mini marine sa 30 do 60 vezova no svi ti planovi podrazumijevaju suglasnost lokalne zajednice i financijska sredstva. Obonjan Rivijera prijavila je projekte na NPOO natječaj te čeka rezultate kako bi planirala nastavak financiranja investicija.
No Bursać je istaknuo kako je neka dugoročna vizija razvoja otoka smjer ekologije i samoodrživosti jer je najveći adut destinacije upravo priroda, a ne forsiranje luksuza prekomjernom infrastrukturom. Planiraju i instalaciju solarnih panela na svakom rekonstruiranom objektu za smanjenje ovisnosti o tradicionalnim izvorima energije i negativnog utjecaja na okoliš, ali i za smanjenje troškova energije i dugoročno osiguranje stabilnog i održivog izvora energije za operacije na otoku. Uspostavili su suradnju s lokalnim dobavljačima, što ima pozitivan utjecaj i na lokalnu zajednicu i okoliš jer pruža priliku i za zapošljavanje lokalnog stanovništva, poticanje gospodarskog razvoja u regiji i održive potrošnje.
Pristupačne cijene
Prema trenutnom cjeniku, prosječna cijena smještaja po osobi iznosi oko 80 eura po osobi sa uključenim doručkom. Na stranicama Booking.coma tjedan dana na Obonjanu za dvije osobe košta oko tisuću eura u glamping šatorima. S obzirom na to da na otoku nema objekta u kojima se može samostalno kuhati, gosti se hrane u ugostiteljskim objektima, gdje su cijene trenutno sigurno pristupačnije od ostatka obale pa i od Zagreba. Tako je cijena ručka između 13 i 15 eura, a pizze šest eura, što je teško pronaći bilo gdje, dok je kava oko dva eura. Neki glavni gastronomski smjer je upravo hrvatska kuhinja pa se tako na meniju mogu naći i razna riblja jela, pohanci, tjestenina, janjetina i sl.
Trebalo je manje od 24 sata da shvatimo da je nabava na otoku vrlo složen logistički proces i da ne treba ‘grintati‘ ukoliko vrlo ukusna salata od hobotnice bude poslužena i kao dio ručka i dio večere. Da nije problem pitati ako vam nešto u smještaju nedostaje jer je osoblje vrlo ljubazno, opušteno i uslužno i zapravo je poseban doživljaj to što ih stalno susrećete i formalno i neformalno jer nitko sa otoka ne ide nigdje. Da valja cijeniti što u ovo vrijeme gužvi na obali na Obonjanu vladaju mir, tišina i potpuna intima. Čak i kada se na otoku nađu grupa od 900 ljudi, on je dovoljno prostran da ako želite, izbjegnete bliske susrete.
Zrikavci, savršeno čisto more i zanimljive male šljunčane plaže među stijenama, lagani vjetrić, reggae glazba, mlado i lijepo osoblje, potpuna relaksacija daleko od hrpe turista na ulicama i plažama danas su rijetkost koja se cijeni više od luksuza. Tako smo i mi ‘okrenuli‘ ploču u svojim glavama i čekajući nevoljko brod da nas vrati u civilizaciju, svojim domaćinima od srca poručili da se ne mijenjaju i ne kreću u luksuz jer je, ovako kako je, sasvim dobro i dovoljno.