Važno je da tvrtke u prijelaznom razdoblju bez plaćanja do kraja 2025. budu svjesne svojih obveza i pravovremeno se prilagode zahtjevima mehanizma CBAM kako bi izbjegli potencijalne negativne učinke na poslovanje
Mehanizam za ugljičnu prilagodbu (CBAM) novi je instrument EU s ciljem smanjenja neto emisija ugljika i poticanja ‘čišće’ industrije. U punoj primjeni od 2026. godine, CBAM obuhvaća proizvode s visokim rizikom istjecanja ugljika: cement, željezo, čelik, aluminij, gnojiva i električnu energiju. Ovaj mehanizam funkcionirat će paralelno s europskim sustavom za trgovanjem emisijama (ETS) kojim se energetski-intenzivne kompanije potiče na smanjenje emisija.
Kako u ovotjednom osvrtu Hrvatske udruga poslodavaca na ekonomska zbivanja navode Sanja Ostroški, direktorica HUP-a Varaždin te HUP-Udruge metalne i elektroindustrije, i Hrvoje Stojić, glavni ekonomist HUP-a, CBAM donosi niz administrativnih obveza i troškova povezanih s uvozom ključnih materijala. Time donosi i rizik od negativnih učinaka na poslovanje poput porast troškova ključnih proizvodnih materijala poput čelika i aluminija što će dodatno otežati poslovanje i konkurentnost tehnoloških proizvođača iz EU, kao i viših uvoznih cijena sirovina i sekundarne robe, koja uključuje komponente obuhvaćene CBAM-om.
Minimalni prag primjene CBAM-a od 150 eura mnogim tvrtkama stvara nerazmjerno administrativno opterećenje, osobito za proizvode s vrlo niskim ugrađenim emisijama čije osnovno poslovanje nije izravno povezano s robom obuhvaćeno CBAM-om. S obzirom na to da su europski tehnološki proizvođači iz EU uvođenjem CBAM-a prisiljeni znato brže doprinijeti klimatskoj neutralnosti nego njihovi konkurenti iz trećih zemalja prije pune primjene instrumenta, a koja se planira 2026. godine, ključni cilj treba biti drastično smanjenje regulatornog i administrativnog opterećenja.
Članice HUP-a iz tehnološke industrije predlažu da se obveznicima CBAM-a omogući neograničeno korištenje zadanih vrijednosti tijekom cijelog prijelaznog razdoblja i nakon njegova završetka jer po istraživanjima samo mali broj europskih tehnoloških tvrtki uspijeva pribaviti stvarne podatke o emisijama svojih dobavljača.
Predlažu i smanjenje učestalosti izvještavanja na polugodišnju dinamiku umjesto kvartalne te produljenje roka za podnošenje izvještaja na dva mjeseca nakon završetka svakog izvještajnog razdoblja. Važno je i povećati prag de minimis vrijednosti od 150 eura, što je posebno opterećujuće za uvoznike proizvoda s niskim ugrađenim emisijama, kako bi se smanjio administrativni teret za poduzeća koja uvoze manje količine tih proizvoda te smanjiti tehničke zahtjeve.
Treba provesti i temeljitu procjenu spremnosti za prelazak na punu implementaciju CBAM-a prije kraja prijelaznog razdoblja na temelju realnih podataka kompanija uvoznica te ekonomskih i razvojnih izazova pojedinih članica EU kako bi se izbjegli poremećaji u lancima vrijednosti.
Kao što Draghijevo izvješće i brojna stajališta politike EU-a pokazuju, postoje izazovi strukturne dekarbonizacije većeg dijela industrije sa sjedištem u EU-u koje moraju prijeći na neto nulte emisije brže od mnogih konkurenata iz trećih zemalja. Brži prijelaz na tehnologije s nultim emisijama često zahtijeva vrlo visoka, neizvjesna i skupa početna ulaganja koja možda neće odmah odražavati tržišne cijene za zelene proizvode. Zato je nužna ciljana potpora ulaganjima putem javnih jamstava banaka i specifičnih instrumenata za podjelu rizika koji podupiru kapitalne i operativne izdatke tvrtki koje ulažu u nove tehnologije, zaključuju u HUP-u.