Nova zakonska odredba prema kojoj će se milijardu eura naše mirovinske štednje morati usmjeriti u alternativni investicijski fond s državnim jamstvom donesena je zbog OECD-a. Otprilike ovako iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji socijalne politike već danima objašnjavaju razloge donošenja najnovijih zakonskih izmjena kojima se hrvatskim obveznim mirovinskim fondovima (OMF) kategorije A i B nameće prilično neobična i jedinstvena obveza investiranja. Naime, prema tim izmjenama OMF-ovi bi morali uložiti najmanje pet posto kapitala u alternativni investicijski fond s jamstvom povrata do inicijalno uloženog iznosa, pri čemu takvo jamstvo mora dati Hrvatska, članica EU-a ili OECD-a.
Prvi je problem te odredbe što takav fond, kakav su zamislili u Ministarstvu rada, još ne postoji. A drugi što OECD takvo što uopće nije preporučio Hrvatskoj, što su nam i potvrdili u toj organizaciji.
Unikatna umotvorina
– OECD općenito ne preporučuje postojanje minimalnih zahtjeva za ulaganje u bilo koju klasu imovine jer to može spriječiti fleksibilnost i razboritu diverzifikaciju ulaganja – odgovorili su iz OECD-a i tako demantirali Ministarstvo rada iz kojega su izmjene zakona pravdali OECD-ovima preporukama da se kapitalizirana štednja više usmjeri u vrijednosne papire, a ne toliko u državne obveznice.
Da je riječ o unikatnoj hrvatskoj umotvorini, a ne uobičajenom načinu ulaganja mirovinskih fondova i svakako ne OECD-ovoj preporuci, vidljivo je i iz OECD-ove godišnje publikacije o mirovinskoj regulativi u više od devedeset zemalja. Udruga članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova analizirala je spomenutu publikaciju, no nigdje nije uspjela pronaći da regulator nalaže mirovinskom fondu da mora barem pet posto imovine uložiti u AIF (alternativni investicijski fond). Obično se ograničava najveći iznos zato što je riječ o rizičnoj investiciji, ali ne propisuje se minimum koji se mora uložiti.
Suprotno OECD-ovim preporukama
– Takva legislativa, prema riječima Ministarstva, motivirana je OECD-ovim prigovorom da mirovinski fondovi imaju prevelik udjel dužničkih vrijednosnih papira (obveznica) u odnosu na vlasničke (dionice), no pretražujući preporuke te organizacije u novom izvještaju o Hrvatskoj, nigdje, nažalost, nismo uspjeli pronaći preporuku o državno jamčenom AIF-u. To se ne preporučuje ni u sažetku politike (policy briefu) Svjetske banke. Osim toga, nije sasvim jasno može li se takva vrsta jamstva smatrati nedopuštenom subvencijom. Pretpostavimo da takav državno jamčeni AIF odluči kupiti izdanje korporativnih obveznica neke tvrtke. Za glavnicu tih obveznica u tom slučaju jamči država, što znači da će, ako ta tvrtka ne isplati obveznice, to napraviti i država novcem poreznih obveznika. U tom smislu može se argumentirati da će tvrtka čije korporativne obveznice kupi takav AIF imati pristup povoljnijem financiranju i nižim kamatnim stopama u odnosu na druge tržišne aktere. Drugim riječima, takva tvrtka ne može propustiti plaćanje tih obveznica jer za njih uvijek jamči država putem AIF-a – objasnila je predsjednica Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova Vedrana Pribičević.
Iako je u Zakonu propisano da mirovinci moraju ulagati u AIF za koji jamstvo daje Hrvatska ili neka druga članica EU-a ili OECD-a, takvog fonda za sada nema nigdje na vidiku. Na naš izričit upit da nam navedu naziv barem jednoga takvog fonda u cijeloj Europskoj uniji, u Ministarstvu rada izbjegli su odgovor.
Isti upit uputili smo i dvama OMF-ovima. Iz PBZ Croatia osiguranja nije nam stigao odgovor, a iz Erste Plavoga naveli su da im za sada nije pristupio nijedan takav fond.
To je sasvim logično jer su zakonski uvjeti koji se propisuju za takav fond itekako specifični i iz odredbi je sasvim jasno da se ponajprije cilja na hrvatski AIF. Nova legislativa, naime, propisuje da taj još nepostojeći AIF mora najmanje trideset posto imovine uložiti u Hrvatskoj. Na sličan se način propisima i klauzulom o obveznoj kunskoj imovini prije prisiljavalo fondove da kupuju domaću imovinu, no nakon uvođenja eura ta je klauzula prestala vrijediti.
– Ta klauzula nije mudra sa stajališta geografske diverzifikacije za male i otvorene ekonomije poput Hrvatske. Uvođenjem eura eliminirao se i valutni rizik, pa sada nema nikakvih zapreka da mirovinci investiraju u eurozoni. Određivanjem da AIF mora investirati određeni postotak imovine u Hrvatsku suprotno je OECD-ovim preporukama koje nalažu veću geografsku diverzifikaciju, što je posebno važno u okolnostima povećanoga geostrateškog rizika. Obično fondovi za koje jamči država, a nisu AIF, poput norveškoga mirovinskog fonda, upravo zbog toga imaju zabranu ulaganja u domicilnoj zemlji – rastumačila je Pribičević, koja smatra spornim i to što mirovinski fondovi, ako ne mogu kupiti udjel u AIF-u jer nema ponude, mogu to supstituirati državnim obveznicama.
Račun poreznim obveznicima
– To bi impliciralo da državne obveznice imaju jednak rizik kao i državno jamčeni udjeli u AIF-u. Vjerojatnost da država propusti plaćanje obveznice i da AIF izgubi novac nije jednaka. Rizik koji nosi ulaganje u AIF tako se seli s imatelja udjela na državni proračun i porezne obveznike, suprotno intenciji i logici drugoga mirovinskog stupa – navela je Pribičević.
Kakva će biti pravila za alternativne investicijske fondove u koje bi se moglo sliti milijardu eura naše mirovinske štednje, trebali bismo doznati u idućih dvanaest mjeseci, dokad bi se, prema novome Zakonu o OMF-ovima, morala donijeti uredba koja će to propisati.
Što kažu u Ministarstvu rada i s kojim ciljem je zapravo zamišljen ovaj alternativni investicijski fond pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.