Kao i dosta drugih hrvatskih poduzetnika kada im hrvatsko tržište postane pretijesno za daljnji rast, Tokić, vodeći domaći lanac trgovina dijelovima i opremom za automobile, prije nekoliko je godina razmišljao o širenju u BiH. No nakon ispitivanja tog tržišta odustao je od te namjere i okrenuo se prema Sloveniji, Austriji i Mađarskoj. U Sloveniji je prije četiri godine akvirirao tvrtku Bartog, koja je tada raspolagala s 36 trgovina autodijelovima i imala usku suradnju s većim brojem servisa u Sloveniji. U Austriji i Mađarskoj pak Tokić ima partnersku mrežu koju opskrbljuje dijelovima i opremom za automobile.
– Od BiH smo odustali zato što je to neuređeno tržište na kojem se više od trideset posto prometa ostvaruje u sivoj zoni, što ne želimo. Po uređenosti BiH kasni za Hrvatskom od petnaest do dvadeset godina i to će tržište biti tako neuređeno sve dok zemlja ne uđe u EU. Zato smo se odlučili širiti na uređena zapadna tržišta, na kojima nema pravne nesigurnosti, a koja su nam u krugu od 500 kilometara, odnosno do kojih je moguće organizirati noćnu dostavu. To znači da navečer možemo u kamione upakirati svu robu koju su tijekom dana naši partneri zatražili od nas i do ujutro im sve to isporučiti – govori nam Ilija Tokić, suosnivač i suvlasnik Tokića, dodajući da će tvrtka upravo zbog takve organizacije uskoro u Sesvetama graditi veliki logistički centar.
Od pedesetak milijardi eura stranih ulaganja, koliko je u Hrvatsku ušlo od 1993. godine, otkako Hrvatska narodna banka o tome vodi statistiku, pa do kraja rujna prošle godine, daleko ispred svih, s ukupno 6,6 milijardi eura, prednjače Austrijanci. Da ne nabrajamo što su sve austrijski preuzimatelji i ulagači u Hrvatskoj osvojili, dovoljno je reći da je u vlasništvu Austrijanaca tridesetak kompanija s rang-liste 500 najvećih u Hrvatskoj, od maloprodajnog lanca Spara i telekomunikacijske kompanije A1 Hrvatska, do vodećeg hotelijerskog poduzeća Valamara, nekoliko velikih banaka, osiguravatelja, raznih proizvodnih kompanija itd.
Strani ulagači
Među pet najvećih stranih ulagača u Hrvatsku je i Slovenija, iz koje je došlo gotovo četiri milijarde eura u proteklih trideset godina. Slovenci su današnji vlasnici petnaestak kompanija s liste 500 najvećih u Hrvatskoj, a također i niza manjih poduzeća. Ne zaostaju mnogo ni Mađari. Oni su u Hrvatsku uložili gotovo 3,2 milijarde eura, najviše u energetski sektor (Ina, MVM, Tifon). Nakon ulaska Hrvatske u EU s preuzimanjima u našoj zemlji snažno su se aktivirali i Česi, a iza njih i Slovaci.
Podatke kakva je ulagačka situacija u obrnutom pravcu, iz Hrvatske u najbliže nam zemlje srednje Europe, nismo uspjeli pronaći. Prije nekih godinu i pol obratili smo se hrvatskim veleposlanstvima u tim zemljama, nadajući se da barem ona znaju nešto više, ali najkonkretniji odgovor dobili smo od veleposlanstva u Bratislavi, koje nas je izvijestilo da su ‘prema postojećim podacima slovačka ulaganja u Hrvatsku višestruko veća nego ulaganja iz Hrvatske u Slovačku. Veleposlanstvo nam je ljubazno nabrojilo konkretna slovačka ulaganja u Hrvatsku, a od hrvatskih ulaganja u Slovačku istaknulo je samo slovačku podružnicu Podravke u gradu Zvolenu.
Većina hrvatskih kompanija koje su se poslovno i vlasnički dosad probijale na druga tržišta činila je to u smjeru jugoistoka Europe, kolokvijalno rečeno ‘regije‘. Iako mnogo siromašnija tržišta od srednjoeuropskih (primjerice, BDP po stanovniku u Srbiji, najbogatijoj od regionalnih zemalja, u prošloj je godini iznosio 6430 eura, naspram Mađarske, najsiromašnije od pet bliskih nam srednjoeuropskih zemalja, u kojoj je iznosio 14.360 eura, tek nešto manje nego u Hrvatskoj), regionalna su tržišta za širenje bila mnogo lakše osvojiva za hrvatske tvrtke. No s ulaskom Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije, a napose s ulaskom u eurozonu i šengenski prostor, sazrelo je vrijeme da hrvatske kompanije naprave i odlučan iskorak prema osvajanju srednjoeuropskog prostora. To, naravno, ne znači da se zbog iskoraka na Zapad treba odreći Istoka.
Cijeli članak možete pročitati novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.