Da su se parlamentarni izbori 5. srpnja 2020. održali prema novoj arhitekturi izbornih jedinica, to bi HDZ-u (s HSLS-om i HDS-om) donijelo jedan dodatni mandat (64 umjesto 63 zastupnička mjesta). No najveći dobitnik bio bi – SDP (odnosno njegova Restart koalicija) – s dvadodatna mandata (43 zastupnička mjesta). S druge strane, Domovinski pokret s partnerima bio bi ‘kraći‘ za dva mandata pa bi ostao na 14umjesto na 16 zastupnika, a svoje mjesto u Saboru ne bi osvojio Radimir Čačić, zbog čega čega bi njegovi Reformisti ostali izvan parlamenta.
Ovo je rezultat Liderove simulacije izbornih rezultata iz 2020. s aktualnim, prekrojenim izbornim jedinicama. HDZ-ov prijedlog posljedica je odluke Ustavnog suda od 7. veljače kojom je ukinut izborni zakon sa zahtjevom da se do 1. listopada donese novi koji će osigurati jednaku težinu svakoga glasa, s odstupanjima manjim od pet posto, i koji će što više pratiti administrativne granice.
Frankensteinov mlađi brat
HDZ-ova varijanta izbornih jedinica – koja se temelji na prijedlogu geografa Nenada Pokosa – dobila je, naravno, Vladin blagoslov i upućena je na javno savjetovanje. Kao što se najavljivalo, vladajući su se odlučili na najmanje moguće promjene. To je logično, jer ne treba mijenjati dobitnu kombinaciju. Vladajući nisu dopustili da u prvoj fazi sudjeluje oporba, a podalje su držali čak i nezavisne stručnjake. Zato su dobili pregršt kritika. Arsen Bauk nazvao je ovo prekrajanje Hrvatske frankeštajnovskim iako je i dosadašnji također neprirodan pa je, zapravo hrvatski izborni Frankenstein na kojeg smo se već naviknuli tek dobio mlađeg brata. Dalija Orešković sve je pak nazvala plenkymanderingom, referirajući se na gerrymandering, kovanicu nastalu križanjem prezimena Elbridgea Gerryja i vodozemca salamandera (daždevnjaka). Taj je pojam prvi put upotrijebljen da se opiše nepravilan oblik izbornih jedinica u Massachusettsu, koje je 1812. uspostavio guverner Gerry.
Hrvatskom Gerryju ipak bi znatno više od predloženog odgovarao sustav s 21 izbornom jedinicom, koje se poklapaju s granicama županija. Nakon prošlih izbora simulirali smo rezultate po toj logici – uz određivanju boja zastupnika u svakoj jedinici/županiji prema broju birača. HDZ bi prema tome modelu dobio čak šest dodatnih mandata – ukupno 69. No problem je što tako ne bi bio ispunjen zahtjev Ustavnog suda o jednakoj vrijednosti svakoga glasa.
HDZ ipak protiv Ustavnog suda
Treba spomenuti i treći ozbiljan prijedlog prekrajanja izborne Hrvatske. Gong je iznio model sa šest izbornih jedinica. Tu bi među gubitnicima bio i HDZ (s deficitom od jednog mandata). Po jedan mandat izgubili bi i HNS i Reformisti, zbog čega bi ispali iz Sabora, a grupacija oko Stranke s imenom i prezimenom (SSIP) ostala bi bez dvaju mandata (onih od Pametnog i Fokusa), pa bi zadržala tek jedno saborsko mjesto. S druge strane, dobitnici Gongova modela bili bi SDP (tri dodatna mandata) te Možemo! i Most (po jedan mandat).
Za razliku od Gonga, koji je naprosto spajao županije, HDZ nije poštovao odredbu Ustavnog suda o držanju administrativnih granica, i najviše je u tome izobličena Slavonija, čije su dvije izborne jedinice produžene na zapad, do Legada, odnosno Hrvatske Dubice.
Pouka gerymanderinga
Premda je kolega Tomislav Blagaić izradio simulacije izbornih rezultata iz 2020., treba reći da se u protekle tri godine situacija u Saboru poprilično promijenila. Restart koalicija više ne postoji. Davor Bernardić napustio je čelnu poziciju u SDP-u, koji se rascijepio i oslabio. Peđa Grbin ima još samo 12 članova svog zastupničkog kluba, a odcijepljeni Socijaldemokrati imaju 17 mandata, ali su u javnosti neprepoznatljivi. I Domovinski pokret ostao je bez svog lidera, Miroslava Škore, te je prepolovljen na šest mandata.
Upravo slabljenje DP-a, možda pomalo paradoksalno, odgovara HDZ-u, koji računa na njegove mandate, i više mu odgovaraju ‘žetončići‘ nego jaki partneri. A u tom kontekstu upravo će se najneizvjesnija izborna bitka voditi u DP-ovoj matičnoj regiji, Slavoniji. Ipak, HDZ-ovu pobjedu, prema sadašnjim procjenama, postojeća oporba teško će dovesti u pitanje, a još je neizvjesnije profiliranje dovoljno jake nove političke snage.
Ipak, na kraju valja podsjetiti na pouku gerrymanderinga. Nakon što je promiješao izborne jedinice u Massachusettsu, tadašnji guverner Gerry izgubio je izbore od svoga protukandidata Caleba Stronga.