Prehrambena kriza, odnosno prijetnje glađu nerijetko pronalaze svoj prostor u javnom diskursu otkad se svijetom proširila pandemija koronavirusa, a ratna zbivanja u Ukrajini dodatno su ih potpirila. Samodostatnost, državne zalihe, izvozne politike, sve je to pod lupom otkako je Ukrajina, žitnica Europe, pod ruskim napadom. Budući da Rusija i Ukrajina čine 29 posto globalnog izvoza pšenice i 19 posto kukuruza, obustava i smanjenje isporuka izazvale su strelovit rast tih žitarica, a države su počele gomilati zalihe. Mađarska je već početkom ožujka poduzela korake i zabranila izvoz pšenice, raži, ječma, zobi, kukuruza, soje i sjemena suncokreta. Čak i prije nje zabranu izvoza pšenice, kukuruza i šećera na 60 dana uvela je i Moldavija. Kritike zbog neiskazivanja solidarnosti i pojačavanju izgleda za prehrambenu krizu nisu ih nimalo odvratile od zabrana. Takve reakcije snažno utječu na proizvođače koji ovise o uvozu tih sirovina. Osiguravanje zaliha ključni je preduvjet za poslovanja proizvođača stočne hrane Fanon koji je već 2020. imao gorko iskustvo s poremećajima u nabavi i nerazumijevanjem financijskih institucija o tome koliko im je ulaganje u zalihe važno.
- U vrijeme pandemije bilo je ključno stvaranje zaliha žitarica i uljarica, svaka se država borila da si osigura čim veću količinu i da si, kad dođe do ovakvih situacija s rastom cijena na tržištu, može zamrznuti cijene. Ako nemaš vlastitu zalihu sirovina u dvorištu, ne možeš utjecati na cijenu. Prošle smo godine imali velikih problema u lancu opskrbe, ali uspjeli smo se opskrbiti za šest mjeseci. Bankama je to, kada gledaju financijske izvještaje, trn u oku, no jedino tako možemo ispunjavati narudžbe u roku i ponuditi konkurentnu cijenu. Mislim da je jako važno da institucije u Hrvatskoj prepoznaju važnost zaliha sirovina kroz državna jamstva ili neke druge mjere. Poslovne banke u obzir uzimaju samo kratkoročni dug, zalihe ih uopće ne zanimaju, a one su nam ključne za poslovanje – kaže Mario Jarnjak, direktor Fanona iz Petrijanca pokraj Varaždina, koji sa strepnjom iščekuje hoće li Mađarska odluku proširiti i na izvoz uljarica. Ako se to dogodi, ističe, bit ćemo gladni.
Napominje kako je reguliranjem uvoza sirovina iz Mađarske cijela prehrambena industrija osjetila što znači kada se na strateškim, pa čak sirovinama od životne važnosti, strepi hoće li se imati sa čime proizvoditi. – Bogu hvala sve te resurse imamo u Hrvatskoj, samo ih trebamo znati cijeniti i zadržati, kao i radnu snagu. Iako EU treba djelovati kao jedna cjelina, na nekim proizvodima je to nemoguće s obzirom na minimalne zalihe – smatra Jarnjak.
Kao najveći komercijalni proizvođač stočne hrane u Hrvatskoj Fanon godišnje proizvede oko 120 tisuća tona robe, a 99 posto proizvoda im je po narudžbi. U tom segmentu imaju oko 35 posto udjela na hrvatskom tržištu, ako se izuzmu integratori kao što su Belje, Žito, Koka ili Vindija. U Hrvatskoj robu prodaju preko svog maloprodajnog lanca od 19 trgovina, Cibo centara, ili izravno farmerima. Najveći klijenti u Hrvatskoj su im vodeće tvrtke u proizvodnji mlijeka, svinjogojstvu i proizvodnji peradi. Što se tiče izvoza, lani su bili prisutni na 13 europskih tržišta, na koja izvoze preko distributera i trgovaca te kroz robne marke. Najveća su im izvozna tržišta Njemačka, Mađarska i BiH gdje su prošle godine otvorili prvi Cibo centar. Nakon otvaranja tog centra u Bužimu, nastavit će širenje svog specijaliziranog maloprodajnog lanca u regiji, tako da se ove godine pripremaju otvoriti centar i u Sloveniji. Izvozna ekspanzija ide i mnogo šire od regije. Prošle su godine počeli izvoziti u Italiju i Poljsku, a ove na još dva nova tržišta – Kosovo i Kubu. Prvi posao na Kubi, svom prvom neeuropskom tržištu odradili su u veljači nakon šest mjeseci pregovora, a dok ovo pišemo u Fanonu se pripremaju i za drugu isporuku u tu daleku zemlju.
- Proizvodnja stočne hrane ne trpi prevelike transporte, ali s obzirom na to da mi ne radimo samo standardnu, commodity stočnu hranu, nego proizvodimo i specijalitete, stočnu hranu koja nema GMO ni palmino ulje, nemamo puno konkurencije i ona je tražena posvuda. Na primjer, za proizvod koji ne sadrži palmino nemamo konkurenta u krugu od dvije do tri tisuće kilometara, pronašli smo svoju nišu – ponosan je Jarnjak. Cilj im je ove godine doseći 50 posto izvoza, a u tome će im od pomoći biti i uljara kojoj su prošle godine investicijom od dva milijuna eura za sto posto podigli kapacitet. Prema trenutnim kretanjima cijena ta uljara, u kojoj proizvode jedan od najtraženijih proizvoda na policama trgovina - ulje i alternativne izvore proteina iz suncokreta i repice kao zamjenu za soju i palmino ulje, trebala bi im u ovoj godini donijeti 80 milijuna kuna prihoda.
Prošlu su godinu zaključili s 320 milijuna kuna prihoda, što je bio značajan rast s obzirom na 2020. kada su ostvarili prihode od 254 milijuna kuna. – Malo nas je poljuljala 2020., u prvom nam je kvartalu zbog pandemijskih uvjeta poslovanja izvoz pao za pet posto, ali smo u 2021. opet ostvarili puni potencijal, nismo rasli samo zbog rasta cijena nego i zbog 15-postotnog rasta proizvodnje. Uspjeli smo povećati izvoz za skoro sedam posto i on je činio 39,7 posto prihoda – navodi Jarnjak.
Rezultati u ovoj godini ovisit će uz dobavu sirovina i o daljnjem kretanju njihovih cijena, kao i o cijenama energenata. Fanonu je plin poskupio za 121 posto, a struja za čak 281 posto, što će na godišnjoj razini biti dodatan trošak od 25 do 30 milijuna kuna.
– Mi smo u prošloj godini osam puta mijenjali cijene, prije toga nismo mijenjali 3,5 godine. To je bio prevelik udar na farmera koji nije imao kome prebaciti taj uteg rasta cijena. Tu je možda i država trebala puno bolje reagirati. U prosincu smo svjedočili zatvaranju tri-četiri srednje farme od Đakova do Like. Nastavak je to negativnog trenda, 2008. bilo je 26.000 proizvođača mlijeka u Hrvatskoj, prošle godine bilo ih je 3800. U loš položaj farmere su doveli i trgovački lobiji koji jednostavno nisu prihvaćali višu otkupnu cijenu jer 'mogu nabaviti jeftinije iz Austrije ili Češke'. Na robnim markama u deklaracijama stoji samo 'Proizvedeno u EU', tako da nitko ne obvezuje trgovce da kupe od hrvatskih dobavljača – opisuje probleme svojih kupaca Jarnjak koji je obiteljski posao preuzeo od svojih roditelja. Iako su glatko proveli upravljačku tranziciju, prva generacija još je itekako aktivna u firmi. Mariov otac Mladen vodi proizvodnju, R&D i održavanje, a majka Snježana zadužena je za peradarsku proizvodnju. U tvrtki radi i njegova sestra Kristina koja upravlja kontrolingom.
Fanon zapošljava 152 ljudi, osim proizvodnih pogona u Petrijancu, u Ludbregu ima Cibo centar, ratarski centar i sirovinski centar. Tamo unajmljuju sedam skladišta koja bi u dogledno vrijeme željeli zamijeniti vlastitima, a planiraju se širiti i s proizvodnjom budući da su kapaciteti u Petrijancu već poprilično zapunjeni. Jarnjak kaže uz osmijeh da im jako dobro dođe što imaju 26 kamiona u svom vlasništvu jer im ponekad oni posluže kao skladišta na kotačima, a s obzirom na to koliko je transport poskupio, našlo bi se i mnogo drugih prednosti vlastite flote. U ovom mjesecu kreću i s izgradnjom podnih skladišta za žitarice i uljarice kapaciteta 20 tisuća tona u Petrijancu i Ludbregu za koju su prošle godine po mjeri 4.2.1. dobili natječaj. Taj projekt pokušavaju realizirati od 2015. i za projektnu dokumentaciju već su izdvojili milijun i 120 tisuća kuna, no dvaput nisu prošli na natječajima EU fondova jer su bili u prerazvijenom području. Ove će godine i u izgradnju solarne elektrane, investiciju vrijednu 2,5 milijuna kuna koja će im donijeti 18 posto ušteda godišnje na troškovima za struju, a budući da nakon proširenja kapaciteta uljare mogu obrađivati 30 tisuća tona uljarica godišnje, plan im je da se još više specijaliziraju u obradi ulja.
Ne bi li imali više sredstava za investiranje u Fanonu su imali i nekoliko sastanaka s M&A agencijama, a 2017. su prošli kroz jedan dugi due diligence, ali na kraju bez dogovora. Ostaju otvoreni za strateške partnere, ali s obzirom na potražnju, trenutne nedovoljne kapacitete i know how i za preuzimanje. – Ima tvrtki u Hrvatskoj koje gube ritam u stočarskoj proizvodnji i kojima bi dobro došao zaokret. Mi nismo tipična tvornica stočne hrane jer smo se okrenuli alternativnim izvorima proteina, uljanoj repici i suncokretu. Mi smo GMO free proizvođač i pratimo trendove koje nameće tržište i krajnji potrošači. Europsko tržište posebno traži takve proizvode i prepoznaje našu kvalitetu, stoga mislim da možemo i hrvatskom tržištu ponuditi konkurentnu i održivu proizvodnju te smo otvoreni za širenje – poručuje direktor Fanona.