Osnivač i direktor vukovarske tvrtke Mistral Mario Mlinarić - koji s poznatijim rođakom Markom ne dijeli samo prezime, nego i ljubav prema nogometu i nogometnu karijeru koju je ostvario igrajući u Prvoj HNL za HNK Vukovar 1991 – voli reći da je Mistral jedina tvrtka u Hrvatskoj koja u svom portfelju ima sve komplementarne usluge iz područja zaštite na radu, prema modelu 'sve pod istim krovom'.
Mistral se bavi veleprodajom i proizvodnjom radne i zaštitne odjeće, inženjeringom (obavljanjem poslova zaštite na radu i zaštite od požara), te servisiranjem i prodajom vatrogasnih aparata.
Premda prodaja i proizvodnja donose više od 90 posto prihoda, izrada procjena rizika, stručna osposobljavanja, izdavanje uvjerenja iz zaštite na radu i zaštite od požara, te servisiranje vatrogasnih aparata logično nadopunjuju paletu usluga.
Mistral oko 40 posto prihoda ostvaruje proizvodnjom radne odjeće kako za primarni i sekundarni tako i za tercijarni sektor djelatnosti (industrija, logistika, trgovina, zdravstvene ustanove… ).
Nikad nije prihvaćao lohn poslove, čak ni u teškim vremenima, uvijek se radi samo za krajnjeg kupca. Svaki proizvod Mistral može personalizirati prema zahtjevima kupca kojem, kako kaže Mlinarić, 'možemo ponuditi sve':
- Osim same proizvodnje, imamo vlastitu pripremu i razvoj novih proizvoda pa prema posebnim zahtjevima naručitelja možemo kreirati odjeću specifičnih svojstava, antistatik, vjetrootpornu ili vodoodbojnu odjeću. Takav je oblik proizvodnje iznimno zahtjevan, a ponajviše zbog ovisnosti o ljudskom faktoru. Tako smo početkom godine, u jeku posljednjeg vala pandemije koronavirusa, imali čak 110 dana bolovanja. Osim toga, od narudžbe do naplate prođe i do šest mjeseci, pa bez veleprodaje, koja nam daje brzi obrtaj novca, ne bismo mogli opstati – objašnjava Mlinarić, ali i naglašava da su isključivo distributeri iz 'prve ruke', te da rade samo s poznatim europskim tvrtkama, poput Uvexa, Payperweara, Grisporta i Heckela…
I nije slučajno u istu rečenicu stavio činjenicu da je on 'dijete kože, gume i obuće iz Borova', i da s Kinom nikad nije radio budući da poznaje način proizvodnje i kvalitetu ugrađenih materijala. Mistral oko 75 posto proizvodnje radi za privatne poduzetnike, a ostatak su poslovi dobiveni na natječajima javnog sektora.
Sličnosti i razlike? – S privatnicima se radi jednostavnije i brže, odgovara - ali javni sektor ponekad ima veće narudžbe.
Mlinarić je 'rastegnut' na putu od 300-tinjak kilometara između sjedišta s proizvodnjom u Vukovaru (gdje radi 50 od ukupno 60 zaposlenih) i Zagreba, odnosno predstavništva u Rakitju, gdje provodi nekoliko dana u tjednu. Tu je još osmero zaposlenih, a po jedan komercijalni predstavnik je u Rijeci i Splitu
I tvrtka u Vukovaru dislocirana je na četiri lokacije, jedva su pronašli lokaciju za novi poslovni prostor, u koji su investirali iz obrtnih sredstava, zbog čega je prošle godine unatoč rastu prihoda od osam posto (22 milijuna kuna) iskazana znatno manja dobit (323 tisuće kuna). Još uvijek čekaju natječaje i poticaje iz EU i HAMAG-BICRO-a kako bi mogli na krov postaviti solarne panele, čime bi pokrili svoje potrebe za električnom energijom i time postigli potpunu energetsku neovisnost.
Trenutno je najveći problem poslovanja to što nedostaje kvalificirane radne snage. Nažalost, u Vukovaru ne postoji smjer za tekstilne djelatnike u vukovarskoj strukovnoj školi. Većina djelatnika je iz prigradskih naselja koja gravitiraju Vukovaru, što je dodatna komplikacija zbog loše prometne povezanosti. Natječaj je na HZZ-u stalno otvoren, ali prijava je malo. Nedostaje obučene radne snage pa su često primorani obučavati nekvalificirane ali zainteresirane kadrove o vlastitom trošku.
Upravo iz tog su razloga u Mistralu sve svjesniji da će se i oni morati okrenuti uvozu radne snage. Sad rade u dvije smjene, i kapaciteti su im popunjeni, ali nakon preseljenja na novu lokaciju i nabavom novih proizvodnih linija šivaćih strojeva moći će organizirati jednosmjenski rad pa vjeruju da će biti i više zainteresiranih.
Direktor Mlinarić i dalje planira ulagati u kadrove, pa će ove godine zaposliti još dva komercijalista u Zagrebu. U srednjoročnom planu je proširiti djelatnosti, održati poslovanje stabilnim i u idućih pet godina povećati prihode za 60-ak posto.
A kakva je dugoročna sudbina tvrtke? Prerano je ocijeniti hoće li je preuzeti djeca. Zasad Mlinarić razmišlja o tome da motivira zaposlenike, te da one zainteresirane i stručne, koji su na ključnim pozicijama, veže suvlasničkim udjelima.
Pitamo i za mogućnost prodaje tvrtke.
– Tu razmišljam kao i svaki poduzetnik u ovim za sve nas zahtjevnim i izazovnim vremenima – odgovara prvi čovjek Mistrala – ukoliko nitko iz obitelji ne bi pokazao interes za vođenje tvrtke uz uvjet da se pojavi kvalitetna ponuda, i to bi bila opcija za razmatranje.