Iza upravne zgrade tvrtke MDK Građevinar u Dubrovčanu kod Velikog Trgovišća veliko je gradilište. Bit će tu novi proizvodni pogon, a u planu je i preseljenje uprave u novu zgradu koju još treba sagraditi.
Iz nekadašnjeg obrta Dragutina Pavlinića izrasla je najveća građevinska tvrtka u Krapinsko-zagorskoj županiji, koja danas ima oko 150 zaposlenih. Prošle je godine ostvarila 331 milijun kuna prihoda, što je 67 posto više od 2020., i bila je najbrže rastuća među najvećim županijskim tvrtkama.
Direktor Krunoslav Pavlinić, koji je i suvlasnik s ocem Dragutinom, taj rast opravdava s dijelom projekata koji su se prelili iz 2020. godine i dijelom novih poslova:
- Dogodilo nam se nekoliko dobrih investitora – kaže, i nada se da će takav rast uspjeti zadržati u ovoj godini. Doduše, završeni su, ili su pri kraju, projekti za Kaufland u Zaboku, veliki retail u Svetom Ivanu Zelini, Lidl u Zadru i Varaždinu… Ugovoreni su projekti u vrijednosti više od polovice lanjskih prihoda, ali Pavlinić se ipak u određenoj mjeri pribojava druge polovice godine i mogućeg investicijskog zatišja, koje se već počelo lagano i osjećati u državi. A tu je i rast cijena na tržištu te ––sve zaoštreniji problem kadrovskog deficita. Stoga razmišljaju i da odustanu od ponekog projekta.
No, to ne vrijedi za Zagreb, gdje su prošle godine dovršili vlastiti projekt Kompleks Trnas na Savici, i prodali svih 30 stanova, za oko 2500 eura po kvadratu. Kako tvrtka ima zemljište za gradnju 200-tinjak stanova, sad je aktualan projekt Trnas II., ali cijena kvadrata skočila je na 3200-3500 eura, upravo zbog navedenog rasta cijena. S druge strane, u Krapinskim Toplicama i Oroslavju, gdje MDK kao investitor također gradi stambene zgrade, kvadrat ne može ići iznad 2000 eura.
Cijene su još veći problem u radu s privatnim investitorima, gdje dolazi do svojevrsnog domino efekta. Ugovori se projekt s fiksnom cijenom i rokovima, ali onda ponekad dođe do zastoja u nabavi nekog specijalnog materijala, pa je izvođaču teško garantirati dogovorene rokove i cijenu. A investitor je u međuvremenu ugovorio i najam prostora zakupcima, sve na osnovu starih cijena... Naravno, sudski spor značio bi dugotrajno parničenje, ali i prestanak daljnjih poslova za tog investitora, pa nije poželjno rješenje.
- S te je strane ponekad lakše raditi s javnim sektorom, možeš lakše regulirati pravne odnose nego s privatnikom, s kojim moraš ostati u dobrim odnosima ako želiš dalje raditi s njim – objašnjava Maja Tuđen Pavlinić, koja vodi marketing i odnose s javnošću, ali i dodaje da su njihovi privatni investitori mahom stranci, te da uglavnom imaju obzira i usvoje bar dio dodatnih troškova poskupljenja.
U javnom sektoru odradili su obnovu pet škola u Zagrebu, sve zajedno za preko 5 milijuna kuna, a započeo je i velik projekt, od 40 milijuna kuna, sanacija zgrade Fakulteta kemijskoginženjerstva i tehnologije.
- Prošle smo godine s javnim institucijama ugovorili radove za manje od 15 posto naših prihoda. Ipak je bolje raditi za privatni sektor, sve je brže i jednostavnije. U državi se ugovaraju dulji rokovi, te zato radimo deset mjeseci umjesto šest. Mali državni projekt od 10 milijuna rastežemo i godinu dana, a četiri puta veći privatni projekt završimo za šest mjeseci. Kao da smo dvije firme – priča Pavlinić. Dodaje i da prate sve natječaje, a javljaju se samo na one koje svojim kapacitetima mogu odraditi.
Osim gradnje za druge naručitelje i vlastite stanogradnje gdje su ujedno i investitori, MDK Građevinar nudi i usluge facility managementa, odnosno održavanja kompleksa koje su izgradili. Prošle su godine ušli i u klasičnu proizvodnju preuzimanjem proizvođača hidroizolacije, Stig, kojeg su pripojili matičnoj tvrtki.
- Proizvod je dobar, ali je tvrtka stagnirala i svjesni smo da trebamo puno uložiti i rebrendirati jer su materijali kvalitetni, ali su u višem cjenovnom rangu. Jasno nam je da tu ne možemo ostvariti brzi rast. Osim toga, pitanje hidroizolacije je jako bitno u izvođenju, pa sad imamo odmah i stručni savjet tehnologa na našim gradilištima – priča Tuđen Pavlinić.
U tu proizvodnju tvrtka na susjednom gradilištu ulaže preko 20 milijuna kuna, uz 'poguranac iz fondova EU od 7,5 milijuna. Sljedeća investicija je u novu, velebnu i modernu upravnu zgradu na lokaciji odmah pored proizvodne hale.
- Imamo zemljište, građevinsku dozvolu, sve je pripremljeno, prijavili smo projekt za dobivanje sredstava za poticanje ulaganja, samo je pitanje kad ćemo otvoriti gradilište – govori Pavlinić o investiciji od oko 35 milijuna kuna.
- Ulažete u upravu više nego u proizvodnju? – pitamo.
- Da – odgovaraju naši sugovornici – ali i upravna zgrada bit će u službi proizvodnje, a osim toga, i ta zgrada ima širu sliku. Imamo problem s radnom snagom, svi bježe u Zagreb, pa se nadamo da će ostajati, ako im daš bolje uvjete, ljepši radni prostor…
I tako se razgovor prebacuje na human resources, i deficitarna zanimanja, zbog čega Pavlinići razmišljaju i o prostoru za dodatne edukacije.
- Dogodila se rupa od 7-10 godina u kojima je cijeli sektor propadao, i nije se ulagalo u bitne stavke – brigadire, poslovođe i tehničare. Svi bi htjeli biti voditelji, inženjeri, i nitko ne bi išao s čizmama u blato, a bez toga ne ide – objašnjava Pavlinić.
Pitamo ga kakva je onda (kadrovska) perspektiva, na što dobivamo iznenađujući odgovor – iako je početkom godine bilo izgledno da ćemo za nekoliko mjeseci imati – višak radne snage jer je postojao strah da obnova neće krenuti, da će se investicije smanjiti i da će će ljudi početi kalkulirati i prestati kupovati stanove, crne prognoze se ipak nisu pokazale točnima te kadrova danas još uvijek nedostaje– navodi Krunoslav Pavlinić. Iako ovogodišnja situacija u građevinskom sektoru nije u potpunosti izvjesna, zaključuje da u drugu polovicu godine ipak ulaze s dobrom perspektivom te se nada odličnim poslovnim rezultatima.