Donošenje nacionalne stambene politike je pozitivan iskorak, no još će trebati pričekati brojne detalje kako bi se mogla donijeti konačna ocjena. Otprilike ovako ocjenjuju vodeći agenti za nekretnine donošenje Nacionalne stambene politike koju je prošli tjedan predstavio ministar graditeljstva Branko Bačić.
- Vraćanje pola PDV-a za kupovinu prve nekretnine, brže ishođenje građevinskih dozvola, gradnja priuštivih stanova na za to posebno određenim zemljištima u prostornom planu te općenito donošenje stambene politike su pozitivni iskoraci. Kada je riječ o iznajmljivanju privatnih stanova putem APN-a mislim da na obali i u Zagrebu mjera neće imati zadovoljavajuće rezultate, odnosno da odaziv neće biti u skladu s očekivanjima. Jedan od razloga je što ljudi nerado povjeravaju svoje nekretnine drugima, a drugi što mjera nije pretjerano motivirajuća. S obzirom da je cijena prihvatljivog najma u tom modelu postavljena nisko, na razini medijalne cijene, ovim putem će se vjerojatno iznajmljivati stanovi u manje atraktivnim kvartovima ili oni lošije opremljeni. Naravno, pitanje je i provedbe ove mjere i kakve stanove, tj. u kakvom stanju će APN uzimati u obzir za ovu vrstu najma – smatra Borislav Vujović vlasnik i direktor agencije za nekretnine Opereta
Promišljanje o nepriuštivosti stanovanja i donošenje stambene politike pozdravlja i Lana Mihaljinac Knežević, vlasnica agencije za nekretnine Zagreb West koja kao posebno dobru mjeru ističe oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina.
- To je dobra mjera i šteta što je ikada bila ukinuta. S obzirom da nije jednostavno u kratkom roku izgraditi nove stanove, kao kratkoročna mjera se uvodi najam privatnih stanova putem APN-a kako bi se aktivirao postojeći fond stanova. Još ne znamo dovoljno detalja kako će se to u praksi provoditi. U svakom slučaju, bit će izazovno provesti sve te mjere, a prije svega nam predstoji i promjena cijelog niza zakona kako bi ta stambena politika zaživjela. Trenutno se ne gradi dovoljno priuštivih stanova, a postojeći fond stanogradnje je limitiran tako da će se dugoročno trebati promišljati o povećanju gradnje upravo takvih stanova. Tu će ključnu ulogu imati prostorno planiranje i lokalne samouprave – kazala je Mihaljinac.
Donošenje stambene politike smatra kvalitetnim pomakom i Dubravko Ranilović, predsjednik Udruženja poslovanja nekretninama u HGK-u, koji je zadovoljan što se problem priuštivog stanovanja, koji muči cijelu Europu, počinje sustavno rješavati.
- Prvenstveno smo zadovoljni što se ovaj put ne ide sa subvencijama kakve su bile u APN-u te se potiče ponuda. Naravno da će biti izazova za provođenje mjere najma privatnih stanova, no ne treba bježati od njih. Mislim da se ovaj model ne može uspoređivati sa slovenskim jer je tamo ‘mrkva‘ bila manja. Vjerujem da će dijelu vlasnika stanova mjera da dobiju najamninu za nekoliko godina unaprijed biti interesantna. Osim toga, na ovaj način se rješava problem pravne nesigurnosti kod iznajmljivanja stana, što je mnogim stanodavcima do sada bio problem. Ako se na ovaj način poveća ponuda i stavi 10 ili 20 tisuća stanova na tržište, to će sigurno utjecati i na cijene najma. Ovime država daje okvir, ali će veliku ulogu u stambenoj politici imati i lokalne zajednice koje će morati promisliti kako žele da im gradovi izgledaju te sukladno tome vući poteze, primjerice koliki će porez na nekretnine razrezati – kazao je Ranilović te dodao da još ima dosta nepoznanica i potpitanja vezanih za konačne mjere stambene politike.
Dohodovni kriteriji
A jedno od ključnih pitanja je i tko će imati pravo na povrat pola PDV-a. Hoće li to moći koristiti svi mlađi od 45. godina koji nemaju vlastitu nekretninu, kao što je bio slučaj s APN-om, ili će se ovaj put ipak mjera ograničiti na način da se neće subvencionirati nekoga tko si može priuštiti luksuzni stan. U slučaju da se koriste isti kriteriji kao i za APN te da za mjeru godišnje aplicira pet tisuća ljudi (kao u slučaju APN-a), ova bi mjera godišnje proračun mogla koštati 75 milijuna eura (uz uvjet prosječne cijene stana od 150 tisuća eura).
No, kako ‘povrat pola PDV-a‘ efektivno umanjuje cijenu stana za 10 posto, ova je mjera znatno privlačnija nego kupnja starogradnje, gdje država najavljuje oslobođenje od tri posto poreza na promet nekretnina, pa je moguće da će za nju godišnje aplicirati znatno više od pet tisuća ljudi. Stoga bi bilo dobro da se ipak propišu neki dohodovni kriteriji za apliciranje na nju, kako porezni obveznici ne bi financirali priuštivo stanovanje onima s jako visokim dohocima.
Zaživi li ova mjera, koja će povećati potražnju za novogradnjom, ona će vjerojatno dovesti do smanjenja cijena starogradnje, koja je ionako često precijenjena. Osim za ‘povrat pola PDV-a‘ u proračunu će trebati pronaći i sredstva za subvencioniranje najma.
Ako se obistine Bačićeve najave o devet tisuća stanova koji će ući u ovu mjeru te ako procijenimo da će po stanu mjesečna subvencija za najam iznositi 200 eura, to će značiti da će država otprilike u tu svrhu godišnje morati izdvojiti 21,6 milijuna eura. Ukratko, samo ova dva programa godišnje će proračun koštati oko 100 milijuna eura.