Biznis i politika
StoryEditor

Šćulac: Ulagači u OIE razmatraju povlačenje iz Hrvatske zbog regulatorne neizvjesnosti i sporosti

14. Studeni 2024.
Marija Šćulacfoto Ratko Mavar
Što se događa na tržištu obnovljivih izvora energije? Zašto stranci napuštaju Hrvatsku? NEOEN, Statkraft i Cindrigo napuštaju ili su već napustili investicije u OIE u Hrvatskoj i usmjerili se na tržišta na kojima mogu brže doći do prihoda, a priča se i da bi se još stranih ulagača moglo uskoro povući. Iako Hrvatska ne može utjecati na strateško usmjerenje velikih investitora, može riješiti neka otvorena pitanja koja ulagačima stvaraju poteškoće u razvoju investicija. O stanju na tržištu OIE uputili smo nekoliko pitanja direktorici Sektora za industriju i održivi razvoj HGK Mariji Šćulac.

Koje glavne administrativne zapreke i regulativne manjkavosti danas koče nastavak investicija u OIE u Hrvatskoj i kako bi ih trebalo riješiti?

U Hrvatskoj se suočavamo s brojnim administrativnim i regulatornim manjkavostima koje koče razvoj sektora obnovljivih izvora energije. Osim kašnjenja u donošenju podzakonskih akata, problemi se javljaju i kod već donesenih propisa, koji su često nedorečeni i podložni različitim tumačenjima među resornim ministarstvima. Zakoni i propisi se često prenose formalno i doslovno, bez suštinskog razumijevanja njihovih implikacija za domaće tržište, gospodarstvo, ali i postojeću zakonsku regulativu. Pri tome nedostaje učinkovita koordinacija među ministarstvima i institucijama, što dovodi do toga da se različiti resori samostalno bave pitanjima regulacije, bez sinergije koja je ključna za stabilnost investicijskog okruženja i razvoj. Rezultat je fragmentirana i često kontradiktorna regulativa koja ne samo da ometa ostvarenje ciljeva direktiva EU, već koči domaći energetski potencijal, umjesto da ga potiče. HGK kontinuirano naglašava važnost usklađenog djelovanja svih resornih tijela kako bi se ovakve situacije izbjegle. Zagovaramo sustavnu promjenu u procesu donošenja zakonodavstva. Nužno je osigurati kontinuiranu međuresornu koordinaciju i konzultacije s predstavnicima gospodarstva kako bi se osiguralo da zakonodavni okvir bude jasan, provediv i prilagođen specifičnostima domaćeg tržišta. Na ovaj način Hrvatska može ispuniti svoje obveze prema EU, ali i osigurati poticajno i stabilno okruženje za ulaganja u obnovljive izvore energije. S tim su ciljem i HGK i Udruženje obnovljivih izvora energije HGK u Position paperu predložili osnivanje Međuresorne radne skupine. 

Koliko je OIE projekata danas na čekanju zbog takve situacije?

Trenutno su brojni projekti iz područja obnovljivih izvora energije na čekanju jer nedostaje definirana cijena priključenja. Govorimo o brojci od četrdesetak projekata. Ovi projekti predstavljaju ogroman potencijal za hrvatski energetski miks, u kojem obnovljivi izvori već sada čine značajan dio instaliranih kapaciteta, no zbog administrativnih prepreka ne mogu pridonijeti daljnjem rastu sektora. Potencijalno novi kapaciteti gotovo bi udvostručili postojeće resurse, smanjili ovisnost o uvozu energije i povećali energetsku sigurnost Hrvatske. Kašnjenja u donošenju cijene priključenja, na što HGK upozorava već dulje od dvije godine, jasno pokazuju koliko je ova neizvjesnost štetna za investicijsku klimu. Svako daljnje odgađanje znači gubitak prilika, a Hrvatska riskira da ulagači preusmjere svoja ulaganja u zemlje s transparentnijim i stabilnijim uvjetima poslovanja.

Kako mislite da bi se mogli uspješno pomiriti interesi zajednice investitora i HOPS-a pri određivanju jedinične cijene priključenja? Kolika bi ona trebala biti da ne zakoči investicije, a da se može uspješno razvijati mrežu?

Učinkovito rješenje cijene priključenja trebalo bi biti temeljem realnih potreba mreže, ali i financijskih mogućnosti investitora. Poticajna, ali realna cijena priključenja, koja se temelji na stvarnim troškovima jačanja mreže, potakla bi daljnje investicije u mrežu i omogućila ravnomjerno raspoređivanje troškova među korisnicima. S obzirom na mrežu koja zahtijeva hitne investicije, jasno je da će se dodatna ulaganja morati podijeliti između investitora, korisnika mreže i države. Više od 50 posto prijenosne mreže premašilo je životni vijek, što stvara pritisak na sve korisnike mreže i dodatno otežava uvođenje novih kapaciteta iz OIE. HGK se već obraćao HERA-i i Ministarstvu gospodarstva. Iako su održani sastanci, do konkretnih promjena još nije došlo.

Nakon što navedena cijena bude određena, mogu li strukovna ili interesna udruženja nešto napraviti ako budu nezadovoljna s njom?

Kada je cijena priključenja već donesena, naknadne promjene gotovo su nemoguće bez dodatnih proceduralnih prepreka, a učinak na tržište može biti već nepopravljiv. Zbog toga je ključno da se svi bitni razgovori, uključujući potrebe i mogućnosti tržišta, odvijaju pravovremeno, prije samog donošenja odluke. 

Mislite li da je najava povlačenja Statkrafta iz Hrvatske i ranije NEOEN-ovo prepuštanje portfelja toj tvrtki prouzročeno i aktualnom situacijom na tržištu?

Ova situacija potvrđuje naša upozorenja o tome kako neuređeni i nesigurni okvir narušava razvoj sektora obnovljivih izvora energije, što komuniciramo već dvije godine kroz Position Paper HGK i rad Udruženja OIE HGK. Statkraft je kao članica HGK pokazala iznimnu aktivnost unutar naših grupacija, donoseći svoje iskustvo i predanost kako bi pomogli u rješavanju tih pitanja. Njihova je podrška bila od velike važnosti, jer su svojim primjerom poticali napredak i ulagali dodatne napore u poticanje dijaloga s nadležnim institucijama. Odlazak ovako angažiranog partnera uistinu je zabrinjavajući i zasigurno odašilje lošu poruku svima onima koji su Hrvatsku gledali kao potencijalnu zemlju za ulaganje. Sve je to rezultat razvojnog okvira koji ne nudi mogućnost očekivanja povrata u dogledno vrijeme. Stoga ostala tržišta EU djeluju puno primamljivije i transparentnije od hrvatskog, a u vremenu niskih cijena električne energije u koje smo zakoračili, ovakvo dugo trajanje razvoja projekata te nepredvidljivost troška razvoja ostavlja nas potpuno nekonkurentnima. Investitor planira dugoročno, a Hrvatska im trenutno ne pruža predvidljivost koju trebaju. Odlazak ovakvih partnera pokazuje hitnu potrebu za unapređenjem regulatornog okvira i aktivnijom podrškom ulagačima kako bi se Hrvatska mogla natjecati s drugim tržištima u regiji.

U kuloarima se govori i o još nekim stranim ulagačima koji ozbiljno razmatraju povlačenje iz Hrvatske. Raspolažete li i sami takvim podacima i kako biste to komentirali?

Iz svakodnevne komunikacije s našim članicama i drugi razmatraju smanjenje svojih aktivnosti ili čak povlačenje iz Hrvatske zbog dugotrajne regulatorne neizvjesnosti i sporosti u donošenju ključnih odluka. Uloga Hrvatske u privlačenju investicija u zelenu energiju ovisi o sposobnosti da pravovremeno odgovori na potrebe tržišta. Bez konkretnih poteza, poput uvođenja jasno definirane metodologije za priključenje i smanjenja administrativnih prepreka, Hrvatska riskira gubitak ključnih investicija koje su potrebne za ostvarenje ciljeva energetske tranzicije. Povlačenje ulagača nije samo gubitak investicijskog kapitala, već i gubitak povjerenja u tržište koje postaje manje konkurentno u odnosu na druge zemlje EU. Ako ne uspostavimo pouzdan okvir i konkretne uvjete za realizaciju projekata, riskiramo ne samo stagnaciju energetskih projekata, već i trajni gubitak investicija. Riskiramo da se investitori trajno okrenu zemljama koje omogućuju bržu i sigurniju realizaciju projekata, dok Hrvatska ostaje bez prijeko potrebnih resursa i prilika za gospodarski rast.
19. studeni 2024 04:16