‘;
U Bosni smo građevinsku dozvolu čekali šest dana, u Hrvatskoj smo je dobili za mjesec dana, a u Sloveniji se čeka više od dvjesto dana
Slovenska Iskra danas je potpuno drukčija od industrijskog konglomerata kakav je bila u bivšoj državi kada se bavila proizvodnjom telefona, radijskih uređaja i drugih elektroničkih dijelova. Usredotočena je na proizvodnju industrijskih proizvoda i tehnologije za automatizaciju, energetsku učinkovitost te obnovljive izvore energije. U središtu poslovanja hrvatske su tvrtke Elka i Remontno brodogradilište Šibenik, u koje se ulaže i u kojima se danas jasno, navodi predsjednik Uprave Iskre Klemen Šešok, može zamisliti budućnost te koje posluju toliko dobro da Iskra planira dopuniti njihovo poslovanje novim akvizicijama u Hrvatskoj. Da je trenutačno lako poslovati – nije, pogotovo kad je u pitanju geopolitika koja, kako kaže Šešok, ovisi o tome na koju je nogu ustao američki predsjednik Donald Trump, koji malo uvodi carine, malo ih pauzira pa ih ipak uvodi...
– Teško je na taj način nešto planirati i osmišljavati dugoročne poslovne strategije. Dodatno je opterećenje za europski biznis i to što je kompletna administracija u Bruxellesu bila nespremna za drugi Trumpov mandat i što se danas ne znamo nositi s njime. Nakon njegova prvog mandata trebali smo se malo bolje pripremiti za nepredvidljivost, koju ne unosi samo u globalnu trgovinu nego i na globalni sigurnosni obzor. Posebno bode u oči stajalište Bruxellesa o Ukrajini. Pa to je rat koji traje već tri godine, u našem je susjedstvu, a mi se nismo u stanju ni dogovoriti međusobno kako pristupiti njegovu rješavanju! I Europa tek sada, tri godine poslije, postaje svjesna da se ne možemo sami ni braniti u slučaju opasnosti, koja je već tu. To je porazno za najveće svjetsko tržište od 500-tinjak milijuna ljudi, najveće jedinstveno tržište na svijetu.
Kako sve to utječe na biznis? Čujemo i da neki pauziraju investicije...
– Loše! Europska autoindustrija platila je najveću cijenu. Nje više gotovo nema, pregažena je, i to u samo dvije godine. Pogledajte što se dogodilo u samo dvije godine: Kinezi su postali najveći proizvođači električnih automobila, a europska autoindustrija zatvara pogone i zbraja gubitke. I to je tek početak. Zakotrljat će se ta priča s krahom industrije na Starom kontinentu još više, nismo toga još ni svjesni.
Kako se Iskra nosi s tim?
– Srećom, Iskra zasad posluje odlično i sve o čemu govorimo tek blago utječe na naše poslovanje, što ne znači da dugoročno neće. Mi smo možda u specifičnoj industriji. Elektrika i elektrifikacija imaju veliku ulogu u zelenoj tranziciji, a tako će i ostati unatoč najavama da se neke politike iz te sfere planiraju olabaviti.
Iskra je slovenska tvrtka, a sada već neko vrijeme posluje i u Hrvatskoj. Koje su razlike između Hrvatske i Slovenije kad je poslovanje u pitanju?
– Moram reći da je nama ipak lakše poslovati u Hrvatskoj nego u Sloveniji. Čak je i u Bosni i Hercegovini jednostavnije poslovati nego u Ljubljani. Evo vam primjer: u Bosni smo građevinsku dozvolu čekali šest dana, u Hrvatskoj smo je dobili za mjesec dana, a u Sloveniji se čeka više od dvjesto dana. To nije dobro za biznis. Osim toga, mi smo kao ozbiljan investitor u Hrvatskoj imali potporu vlasti. U Sloveniji toga nema, što je šteta jer je Iskra i dalje u slovenskim rukama, a to je rijetkost. Sjetite se, gotovo su svi naši nekadašnji giganti strani: Gorenje je kinesko, Mercator hrvatski, Fructal je u vlasništvu Nektara iz Srbije, Radensku imaju Česi, Elan je također u vlasništvu stranaca, da ne nabrajam dalje.
Mislite da su domaći vlasnici bolji od stranaca?
– Pa naravno, mi se više brinemo za svoja poduzeća i želimo da opstanu, da rastu, da stvaraju veću dodanu vrijednost zato što u Sloveniji imamo djecu i želimo da ona žive i rade u Sloveniji, a ne negdje druge. To je ta razlika. Primjerice, strance koji rade u uredu u Londonu takve stvari ne zanimaju. Njima su poduzeća ekselice: ne rade li dobro, križaj, prodaj; ako rade dobro, opet žele prodati, da zarade za sebe, ne za ljude. Domaći vlasnici tako ne razmišljaju.
U Hrvatskoj ste pak vi stranci, ali imam dojam da se ste se prilično dobro snašli...
– Ne samo da smo se dobro snašli nego smo se i iskreno iznenadili što je hrvatska Elka danas najprofitabilnije poduzeće u grupaciji. Iskreno, nismo očekivali ni da će šibensko brodogradilište postati tako dobra poslovna priča. To smo brodogradilište, naime, spasili od stečaja. Ljudi su nas doslovno odvraćali od tog projekta. Infrastruktura je bila prastara i ondje nitko nije mogao zamisliti budućnost i razvoj inovativnih projekata, a danas ondje proizvodimo odlične brodove za mnoga tržišta. Na početku sam bio dosta angažiran na tom projektu, ali danas je ondje odličan tim na čelu s vrhunskim direktorom Rokom Vuletićem, koji doista radi odličan posao. Moram spomenuti i pokojnog Aleša Ekarja, on je također iznimno zaslužan za to gdje je taj projekt danas. Ondje toliko dobro poslujemo da razmišljamo o preuzimanju još jednog brodogradilišta u Hrvatskoj. Elke sam se baš bojao. I tu smo čuli da ‘što će nam to‘, ‘ne isplati se‘... Istina, Elka je pri preuzimanju radila loše, bila je zapuštena, a da bi profunkcionirala, trebala je prilično veliku financijsku injekciju. To je, jednostavno, biznis koji traži dosta obrtnoga kapitala. Sjećam se da nam je u startu trebalo od pet do šest milijuna eura samo za repromaterijal, aluminij i bakar, a i to je jedva bilo dovoljno za pokretanje ozbiljne proizvodnje. Danas je situacija posve drukčija – Elka je Iskrina najveća i najuspješnija tvornica u cijeloj grupaciji Iskra, za što je posebno zadužen moj brat Matija. Jako sam ponosan na te dvije poslovne transformacije.
Cijeli intervju pročitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju poslovnog tjednika Lider.