Vlasnik slovenske Iskre, najveće obiteljske tvrtke u Sloveniji, dva je puta bio ministar u slovenskoj vladi, ali kaže da mu je industrija sve, sve što zna, i zato se i dalje bavi njome. Nakon preuzimanja Remontnoga brodogradilišta Šibenik i zagrebačke Elke upravo pregovara o preuzimanju još jedne kompanije u Hrvatskoj, ali ne otkriva o kojoj je riječ
Čim smo sjeli za stol sa Dušanom Šešokom, vlasnikom Iskre, najveće obiteljske kompanije u Sloveniji koja je nedavno preuzela Elku i u čijem je vlasništvu otprije i Remontno brodogradilište Šibenik, odmah nam je otkrio tri važne stvari o sebi. Prva su, najvažnija stavka u njegovu životu planine i priroda. Nema gdje nije planinario, od Himalaje, Kilimandžara, Mont Blanca do Matterhorna; uspeo se i na mnoge druge vrhove, prošao mnoge transverzale i trekinge. Odmah vadi i ponosno pokazuje Hrvatsku planinarsku obilaznicu, prikupio je i svih 152 pečata na hrvatskim vrhovima.
– Ja sam tek 286. u Hrvatskoj kojem je uspio taj pothvat – kaže Šešok i navodi da u prirodi, dok pješači ili planinari, razmišlja o različitim stvarima, često i o poslu. Ondje se neke poslovne odluke i najbolje razbistre.
Naravno da i skija, ta kakav bi Slovenac bio da nije svladao tu vještinu! Supruga Erna čak je bila akrobatska skijašica, no taj sport ipak nije ono što ga je oblikovalo kao osobu. Atletika i košarka jesu. Košarkom se rekreativno bavio cijeli život, u njoj je naučio važnost timskoga rada, važnost kolektiva, ali i individualnu odgovornost. Košarka je ljubav, a bila je i posao, doduše volonterski, dok je bio predsjednik Slovenskoga košarkaškog saveza.
Maslinar s Krka
Treća osobina koja ga odlikuje i koja mu je najvažnija jest posao, ne samo uredski već i rad vlastitim rukama, rad kojim se nešto stvara, rad od kojega se dobivaju žuljevi. Kako bi mi dokazao da to nije prazna priča, pokazuje mi fotografiju na iPadu. Vidi se da je iz nekih drugih vremena, stara je i požutjela, ali skenirana je i očigledno važna. Na njoj je on sâm, pogrbljen, s lopatom u ruci dok kopa temelje svoje prve kuće koju je gradio kao mlad, kad se tek zaposlio, a kraj njega su njegova dva sina koja mu pomažu, sedmogodišnji Klemen i trogodišnji Matija. Tu fotografiju ima uokvirenu, kaže, i u svom uredu jer ga podsjeća na to da je sve što je u životu stekao, napominje, stekao svojim rukama. Onako kako je nekada svojim radom gradio kuću nedaleko od Ljubljane, danas njeguje svoj maslinik na Krku pokraj stare kamene kuće koju je renovirao sa suprugom. Imanje na tom otoku danas mu je izvor velikog zadovoljstva.
Dušan Šešok nije jedan od onih koji svoj posao i životno iskustvo glorificiraju i romantiziraju. Radio je, ali uvijek je našao vremena i za obitelj, sport, životne radosti i prijatelje. I danas je takav: do podne radi za Iskru, a poslije odradi kakav poslovni ručak ili sastanak, ali u pravilu voli da mu je ostatak dana posvećen drugim prioritetima. Pogotovo obitelji.
Hrvatski govori izvrsno, za njegovu generaciju to se gotovo podrazumijeva. Za sebe to neće reći jer to nije slovenski izraz, ali itekako se složio s tezom da nije rođen sa 'zlatnom žlicom u ustima'. Otac mu je bio partizan prvoborac koji se nije izborio ni za kakve privilegije u ondašnjem društvu. Nije čak bio ni u Savezu komunista, pa su u skladu s time i otac i majka imali svoje poslove u kojima nisu imali neke velike mogućnosti za napredovanje. Više pozicije u ondašnjim društvenim poduzećima i službama bile su rezervirane za one koji su znali ići niz struju, a obitelj Šešok nije, snižava ton dok to izgovara, podupirala tu 'struju'. Odrastao je u naselju Moste u Ljubljani, to je u tadašnje vrijeme bio radnički kvart s tipičnim socijalističkim zgradama.
– Bili smo sasvim obična, prosječna obitelj; otac, majka, brat i ja baš se ni po čemu nismo isticali. Nismo bili ni toliko dobrostojeći da idemo svake godine na more. Premda su odmarališta bila državna, nismo si to mogli priuštiti – napominje Šešok i dodaje da mu to nije pretjerano smetalo sve dok je na obližnjem terenu mogao neometano igrati košarku.
Zbog košarke, ističe, i nije bio neki učenik, mogao je imati i bolje ocjene, ali nije ga škola zanimala pretjerano.
– S 21 godinom postao sam otac. To me jako definiralo, imao sam obitelj za koju sam se morao skrbiti – ističe Šešok i naglašava kako je, među ostalim, i zbog toga prionuo na učenje na studiju ekonomije, shvatio je da je vrijeme za zezanje prošlo.
Diplomirao je među prvima i počeo raditi. Njegov je prvi posao bio upravo u društvenom poduzeću na čiju će sudbinu poslije sâm najviše utjecati, u Iskri, i to u Birou za industrijski inžinjering. Bio je, kako sâm kaže, 'mali od broda', šegrt, a cijelu životnu priču Dušana Šešoka pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog tjednika Lider.