Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen potpisala je sporazum za vrijeme održavanja samita Mercosura u Montevideu, no Francuska i Poljska koje su protiv, ukoliko ih podrže još neke članice EU, mogu ga blokirati u Vijeću EU. Još uvijek nije jasna pozicija Hrvatske s obzirom na neusuglašene stavove Ministarstva vanjskih i europskih poslova i Ministarstva poljoprivrede
Unatoč tome što su Europska unija i južnoamerički trgovinski blok Mercosur nedavno u Montevideu postigli sporazum o slobodnoj trgovini, barem formalno stvar još nije gotova. Treba ga ratificirati Vijeće EU (države članice) te Europski parlament, a zbog razlika u stavovima određenih zemalja članica EU, čini se da će, ako ništa drugo, oko toga biti još rasprava.
Naime, pregovori o tom sporazumu vode se već 25 godina, a predsjednica Europske komisije (EK) Ursula von der Leyen potpisala ga je za vrijeme održavanja samita Mercosura, bloka kojeg čine Brazil, Argentina, Urugvaj i Paragvaj, izjavivši pri tom kako je to sporazum u kojem su obje strane na dobitku i koji će donijeti značajne koristi potrošačima i poduzećima na obje strane.
Međutim, kako smo i ranije pisali, tom se sporazumu najviše protivi Francuska koja želi zaštiti svoje poljoprivrednike od južnoameričke konkurencije, a nedavno joj se priključila i Poljska, pa se činilo da je potpisivanje sporazuma manje vjerovatno. Osim toga, veliki otpor pružaju i aktivisti za zaštitu klime koji strahuju da bi sporazum mogao dovesti do daljnje deforestacije u južnoj Americi. Ipak, Njemačka i Španjolska su veliki zagovornici sporazuma, što je zasigurno bilo vjetar u leđa von der Leyen da ga ipak potpiše. Podsjetimo još k tome da nije jasna ni pozicija Hrvatske u ovom prijeporu jer kao što smo već pisali, naše Ministarstvo vanjskih i europskih poslova na čelu s Gordanom Grlićem Radmanom podržava sporazum, dok Ministarstvo poljoprivrede s ministrom Josipom Dabrom pokazuje značajnu skepsu upravo onakvu kakvu iznose francuska i poljska vlada.
Upravo zbog svih tih ‘nesporazuma‘ unutar EU još nije završena priča oko sporazuma kojeg je potpisala von der Leyen. Kako nam kažu u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (HPK), u idućih šest mjeseci treba napraviti pravnu pripremu teksta o kojem će glasati Vijeće EU-a, to jest države članice i Europski parlament. Za potvrđivanje je potrebna kvalificirana većina u Vijeću EU-a, odnosno najmanje 55 posto država članica u kojima živi 65 posto stanovništva EU-a. Za odbijanje sporazuma Francuska bi morala okupiti još barem tri članice koji čine najmanje 35 posto stanovništva EU-a, što se ne čini nemogućim, pogotovo ako pridobije Italiju. U Europskom parlamentu pak potrebna je natpolovična većina zastupnika.
Usprkos prednostima ne jenjava skepticizam
Von der Leyen će, naravno, braniti sporazum potpisan s Južnoamerikancima. Već je rekla da se tokom pregovora vodilo računa o zabrinutosti europskih farmera i da sporazum sadrži snažne odredbe za zaštitu njihovih interesa. Osim toga, naglasila je kako je više od 350 europskih poljoprivrednih proizvoda zaštićeno oznakom zemljopisnog podrijetla te da su europski standardi za hranu i zdravlje ostali netaknuti. Što se pak tiče samih proizvođača iz zemalja Mercosura, von de Leyen je posebno istakla da će se oni morati striktno pridržavati tih standarda da bi imali pristup tržištu EU-a.
Sporazum bi, kako smo još i ranije pisali, europskim tvrtkama trebao uštediti četiri milijarde eura godišnje na carinama. Kada profunkcionira, uklonit će trgovinske zapreke i povećati izvoz na tržište od oko 700 milijuna ljudi.
Usprkos svemu tome, osim pojedinih zemalja članica i ekoloških udruga, i europski poljoprivrednici također već nekoliko godina oštro kritiziraju dosadašnje pregovore i sada već potpisani trgovinski sporazum tvrdeći da on opasno prijeti njihovu sektoru. Uostalom, nedavno su zbog toga organizirani prosvjedi europskih poljoprivrednika u Bruxellesu.
U toj borbi im se pridružio i HPK koji je podržao zajednički stav udruženja EU poljoprivrednika Copa Cogeca. Iz HPK ističu kako se protive trenutnom ugovoru i dvostrukim mjerilima jer smatraju da EK ne može tražiti od naših proizvođača visoke standarde, a uvoziti robu po niskoj cijeni i niskim kriterijima proizvodnje. S druge strane, kako upozorava Copa Cogeca, ogromne su razlike u proizvodnim standardima te u dom europskom poljoprivrednom udruženju tvrde da će uvoz Mercosurove poljoprivredne robe de facto uspostaviti dvostruke standarde i nepoštenu konkurenciju za neke ključne europske proizvodne sektore. Ističu kako je vrlo važno da se sporazum pravilno provodi i jamči reciprocitet za poljoprivredno-prehrambena poduzeća EU-a, posebice mala i srednja europska poduzeća.
I Baby beef je protiv sporazuma
– Mercosur nije istinsko jedinstveno tržište, već je vrlo protekcionističko i ima mnoge prepreke u odnosu na proizvode EU-a. Primjerice, Brazil je glavni dobavljač mesa Uniji, ali nameće ograničenja, koja nisu u skladu s međunarodnim pravilima, na mnogim našim mesnim proizvodima. HPK je već više puta reagirao sa zabrinutošću na Mercosur sporazum i na nacionalnoj i na EU razini. Glavni kamen spoticanja je uvoz u EU roba koje se proizvode po standardima koji nisu u EU dopušteni ili su niži od istih. Tu konkretno mislimo na procese i sredstva koje se koriste kako u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji tako i u preradi van EU. Naši stavovi su javni i izražavamo ih kod svih medijskih komunikacija kako kroz HPK platformu tako i kroz krovnu EU COPA-COGECA platformu. Ministarstvo poljoprivrede te naši EU parlamentarci su upoznati s našim stajalištima, međutim nismo dobili nikakvu konkretnu reakciju – ističe predsjednik HPK Mladen Jakopović.
U udruzi Baby beef također su skeptični po pitanju sporazuma s Južnoamerikancima. Podsjećaju da je hrvatska poljoprivreda, zajedno sa pratećom prehrambenom industrijom, nespremna ušla u EU, zbog čega su hrvatski proizvodi nekonkurentni ne samo u EU, nego i šire. Posljedica je da je u ovih 11 godina članstva u Hrvatskoj prestalo s radom mnogo organizatora poljoprivrednih aktivnosti koji su bili karika u lancu ka proizvodnji poljoprivrednih proizvoda više dodane vrijednosti.
– Veliki poljoprivredno prerađivački sustavi bavili su se sami sobom i vlastitim preživljavanjem te su mali proizvođači ostali neorganizirani i svakim danom su smanjivali svoju proizvodnju. Mnogi od njih zatvorili su svoja gospodarstva, napustili Hrvatsku ili se preorijentirali na profitabilniju proizvodnju. Na tržištu su ostali uglavnom proizvođači sirovina, dok je proizvodnja proizvoda dodane vrijednosti kontinuirano padala. Tako smo danas svjedoci da nam je trgovinska bilanca količinski pozitivna, a vrijednost izvezenih poljoprivrednih proizvoda u odnosu na uvoz, negativna – kaže predsjednik Baby beefa Toni Raič.
Usprkos kvalitetnim proizvodima nedostaje kvalitativne i kvantitativne organizacije uz pomoć koje bi oni našli svoje mjesto na tržištu, iako je za to potrošen veliki novac iz EU fondova.
Zaštitne barijere (carine) su nestale, a tržište je bilo nemilosrdno, ističu u Baby beefu i dodaju kako je naš poljoprivredni proizvod stalno izložen nelojalnoj konkurenciji proizvoda niže cijene, ali upitne kvalitete, uvezenih iz zemalja članica EU, što je mamac za kupce u Hrvatskoj slabije kupovne moći od ostalih kupaca iz članica EU. Prihvate li još i sporazum s Mercosurom koji je potpisala von der Leyen i nadležne EU institucije Vijeće EU i Europski parlament), otvaranjem slobodnog tržišta za poljoprivredne proizvode iz trećih zemalja s jeftinijom proizvodnjom koja nije u skladu s pravilima koja moraju poštivati hrvatski poljoprivrednici, pa je time i jeftinija, dodatno će biti ugrožena konkurentnost hrvatskog poljoprivrednog proizvoda. Zato, u trenutku kada Hrvatska nije organizirana da alatima koji su joj na raspolaganju zaštiti domaću poljoprivrednu proizvodnju (bar do sada to nije činila), opasnost za njezine poljoprivredne proizvođače još veća nego u razvijenijim članicama EU.
– Naime te zemlje su puno učinile na organizaciji svog tržišta s ciljem zaštite domaće poljoprivredne proizvodnje. One su našle načina da sektorski organiziraju svoje proizvođače, prerađivače i trgovce. Stoga u tako organiziranoj državi trgovci moraju kroz potpisane sektorske ugovore s domaćim proizvođačima i prerađivačima prvo apsorbirati ponuđeni domaći proizvod, a tek nakon toga takav proizvod mogu uvoziti. O mogućnosti i ažurnosti kontrolnih mehanizama u Hrvatskoj prema robama iz trećih zemalja, da i ne govorimo – kaže Raič.
Osim toga, on podsjeća da su ciljevi Nacionalnog strateškog plana RH u dijelu koji se odnosi na poljoprivredu jasno i nedvosmisleno postavljeni. To je postizanje samodostatnosti u proizvodnji mlijeka, mesa, voća i povrća do 2027. godine. No, upozorava on, ukoliko se naša Vlada bude slijepo držala ‘zelene tranzicije‘ i jurišanja ka cilju dekarbonizacije društva, te Hrvatsku bude gurala u prve redove po tom pitanju, hrvatska poljoprivredna proizvodnja će i dalje padati.
– Dakle, prema našem mišljenju Vlada RH mora hitno i odlučno stati iza postavljenih ciljeva – naglašava Raič.
Kao što vidimo, u Hrvatskoj postoje oni koji se također boje posljedica sporazuma s Mercosurom. S obzirom na to da i mnogo jači igrači u EU isto razmišljaju, interesantno će biti vidjeti kako će se postaviti i Vlada premijera Andreja Plenkovića kad je riječ o Vijeću EU, ali i hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu.