Biznis i politika
StoryEditor

Što očekujemo od 2024.? Nikad veći jaz između optimizma elita i pesimizma građana

23. Prosinac 2023.

‘Novca imam manje nego prije godinu ili dvije, bolesniji sam nego ikad, karijera mi ide k vragu, odnosi s prijateljima nikad nisu bili lošiji, kao i ljubavni/emotivni odnos, a pucaju mi i obiteljske veze. Kad se tomu dodaju katastrofalna gospodarska i još gora politička situacija, ja sam – potpuni pesimist.‘

Ovakva, malo slobodnija, karakterizacija prosječnoga hrvatskoga građanina proizlazi iz istraživanja ‘Nulti kvadrant‘ koje je za Val grupu proveo Ipsos od 26. do 31. listopada online metodom na uzorku od 600 ispitanika članova Ipsosova online panela reprezentativnih za populaciju internetskih korisnika u dobi od 18 do 60 godina.

Proizvodnja meda i mlijeka

Istraživanje o stajalištima, uvjerenjima, strahovima i očekivanjima hrvatskih građana svakako može biti koristan alat za poslovna i komunikacijska planiranja u 2024. godini. U tom kontekstu izvršna direktorica Val grupe Nina Išek Međugorac upozorava da aktualno, četvrto izdanje ‘Nultoga kvadranta‘ pokazuje na najveći komunikacijski jaz do sada – između onoga što poslovne i političke elite rade i onoga što građani od njih očekuju.

Zaista, kad se ovih dana slušaju zdravice državnog vodstva, i poduzetničke kreme, ispada da smo svjetski lideri u proizvodnji meda i mlijeka. Njihova je generalna ocjena da je ova godina bila odlična, ali da će sljedeća biti još bolja, ili bar jednaka, dok Ipsosovi ispitanici većinski tvrde da je ova godina bila lošija od prethodne i strahuju da će im dogodine biti još lošije. Rezultat je najpesimističniji godišnji indeks optimizma u protekle četiri godine. Išek Međugorac zaključuje da je u većini ovogodišnjih poslovnih i političkih odluka nedostajalo hrabrosti i znanja za dubinske promjene koje će građani osjetiti u kvaliteti svoje svakodnevnice, još više u kvaliteti komunikacije.

Veliki rast nepovjerenja

Rašireni pesimizam svakako bi trebali uzeti u obzir (pre)optimistični poduzetnici, pogotovo oni koji su orijentirani na domaće tržište, kao i Valovu konstataciju prema kojoj su ekonomske brige i dalje dominantne. Porast cijena osjetilo je 92% ispitanika, a pad kupovne moći 69% (čak 7,8% više nego prije godinu dana). Svaki drugi građanin (53,7%) za inflaciju krivi državu, a svaki peti (20,5%) vanjske okolnosti poput rata u Ukrajini.

Međutim, pravo je pitanje koji je osnovni uzrok što građani većinom osjećaju ozbiljan pad kupovne moći te se o tome brinu više nego ikad. Prema službenim statistikama, realna plaća smanjivala se tijekom cijele 2022. godine. Međutim, od početka 2023. zbog rasta nominalnih plaća kupovna moć građana opet raste, no taj rast u kumulativu još nije nadomjestio pad kupovne moći u prethodnoj godini.

U stručnim ekonomskim krugovima upozorava se na opasnost koja se krije ako poslodavci zbog nedostatka radne snage nastave nerealno povećavati plaće. Naime, to može snažno utjecati na novo povećanje cijena, odnosno može izazvati novi inflacijski ciklus, pa tako i ponovno smanjenje kupovne moći tijekom 2024. – zaključuje Išek Međugorac.

Nikad većem nepovjerenju u državu, lokalnu vlast i medije pridružili su se osiguravajuća društva, banke i telekomunikacijske kompanije, a ni jedan sektor ne bilježi rast povjerenja građana. U dvije godine povjerenje u osiguravajuća društva palo je s 21% na 14,5%, povjerenje u banke skliznulo je s 27% na 17,5%, a u telekome s 22% na 18,4% (s time da je taj sektor u 2022. zabilježio rast povjerenja – na 24%).

Debakl greenwashinga

S tim u vezi treba iščitati rezultate o ESG-u (enviromental, social and governance, odnosno okolišno, društveno i korporativno upravljanje). Taj je pojam zapravo naprednija inačica DOP-a (društveno odgovornog poslovanja), ali ispitanici ne priznaju korporativne napore u tom smjeru. Tek svaki deseti ispitanik vjeruje da su kompanije u Hrvatskoj u sklopu svog poslovanja društveno odgovorne i da se brinu o problemima zajednice, a ne samo o profitu.

Tako samo nešto više od 10% ispitanih vjeruje da se kompanije brinu o zdravlju i sigurnosti zaposlenika. Istodobno to sve više utječe na odluku potrošača o kupnji proizvoda – važno je za čak 85% ispitanika, a za tri četvrtine (74,9%) to je na prvome mjestu u motivaciji za kupnju.

Iz Val grupe zaključuju da je djelovanje korporacija u korist društva kombinacija greenwashinga i loše komunikacije te da je pred kompanijama velik prostor za bolje pozicioniranje zauzimanjem i iznošenjem stajališta o društvenim pitanjima i problemima. Iz toga bi poduzetnici mogli izvući pouku prema kojoj bi količinu novca uloženu u uvjeravanje potrošača da su oni ‘dobri momci‘ trebalo preusmjeriti u uvjerljivost tog nastojanja. Jer tko će vjerovati proizvođaču zašećerenih gaziranih pića kad uvjerava potrošače da promiče zdrav život?

Strah od stranaca

Potrošače, osim sigurnosti i zdravlja zaposlenika, na kupnju podjednako motivira naglasak na domaću proizvodnju nauštrb uvoza (74,4%). Iz Val grupe komentiraju da je to ključan nalaz za domaće proizvođače i poslovne udruge koje trebaju učiniti više za reklamiranje kupnje domaćih proizvoda i rješenja, jer građani su ih spremni poduprijeti, i zaključuju da je samo tim potezom moguće znatno utjecati na rast bruto dodane vrijednosti i posljedično otvaranje novih radnih mjesta i rast plaća.

Treći element koji motivira na kupnju pravodobno je pružanje svih informacija (73,3%), što znači da komunikacija kojom upravljaju treba biti relevantna i pravodobna za potrošače.

U ovogodišnjem istraživanju ispitanici su uveli nove kategorije straha: od visokih cijena nekretnina, od oluja, nevremena i potresa, strah od bolesti te strah od povećanog dolaska imigranata. Na preseljenje u drugi grad najviše utječu strah od gubitka posla (kod 30%), slijedi strah od inflacije/pada kupovne moći (27,8%) i strah od povećanog dolaska imigranata (19,9%).

Ksenofobija je prisutna i kad je riječ o stranim radnicima, čiji je povećani broj primijetilo 70% ispitanika; polovina njih smatra da su imigranti prijetnja hrvatskoj kulturi i načinu života, a njihov dolazak podupire samo 23,6% građana. No bez stranih radnika se ne može pa Val konstatira kako je nužno da država provodi jasnu politiku njihove integracije, a postojeći i budući poslodavci učine sve kako bi im olakšali prilagodbu kulturi i vrijednostima nove okoline. Nina Išek Međugorac očekuje da će odnos države i društva prema stranim radnicima biti možda i najvažnije političko pitanje. 

20. studeni 2024 11:56