Prosječna nominalna bruto plaća za prosinac (isplaćena u siječnju) rasla je 15,9 posto na godišnjoj razini, a iznosila je 1620 eura. Pritom je tijekom četvrtog kvartala realni rast primanja značajno ubrzan na 10,3 posto s 8,2 posto koliki mu je tempo bio u trećem kvartalu te 5,0 posto u drugom kvartalu. Zabilježeni pad bruto plaće od 3,5 posto na mjesečnoj razini uvelike je posljedica anomalije s obzirom na to da se u prosincu isplaćuju bonusi i nagrade, navodi Hrvatska udruga poslodavaca u ovotjednoj analizi..
Prosječna neto plaća rasla je 13,9 posto godišnje i iznosila je 1191 eura, također uz ubrzanje realnog rasta na 9,0 posto u četvrtom kvartalu nakon 6,2 posto u trećem kvartalu te 3,4 posto u drugom kvartalu. Snažan realni rast primanja posljedica je sve jačeg manjka radne snage, posebno u deficitarnim uslužnim sektorima, pada opće inflacije te nekoliko uzastopnih izrazito velikodušnih poboljšanja kolektivnih ugovora u javnom sektoru.
Nominalni rast plaća u Hrvatskoj u 2023. godini gotovo je tri puta viši u odnosu na prosjek euro područja od pet posto, a i realni rast plaća (6,2 posto) značajno nadmašuje realnu stagnaciju plaća u euro području u prošloj godini.
Druga strana medalje je da je hrvatska ekonomija na horizontu od godine dana ostvarila gotovo dvostruko snažniji rast jediničnog troška rada od 11,6 posto u odnosu na prosjek EU (6,6 posto) te malo ispod prosjeka CEE regiji (12,2 posto). Kada jedinični trošak rada raste brže u odnosu na vanjskotrgovinske partner pogoni se inflacija te gubi cjenovna konkurentnost u međunarodnoj razmjeni.
Prema Capital Economicsu, rast jediničnog troška rada od 25 posto od 2020. godine pogoršao je konkurentnost CEE regije za 14 posto u odnosu na ključne trgovinske partnere, a daljnji rast za 14 posto do kraja ovog desetljeća snižava potencijalnu stopu rasta izvoza za 0,6 postotnih bodova godišnje. I dalje relativno visok rast plaća ostaje u fokusu Europske središnje banke kao limitirajući faktor u pogledu spuštanja inflacije na ciljanu razinu od oko dva posto te sve glasnijih poziva na smanjenje referentnih kamatnih stopa u svjetlu nadolazeće recesije u euro području.
Naravno, povećane troškove rada europska poduzeća bi u situaciji smanjene agregatne potražnje lako mogla apsorbirati kroz niže profitne marže. Međutim, pod-indeksi menadžera nabave za euro područje ponovo pokazuju povećanu sklonost tvrtki u podizanju cijena - kako za pružatelje usluga tako i za industrijske tvrtke, što vrlo životno pokazuje što nam potencijalno nosi brži rast plaća u odnosu na zbroj ciljane inflacije (oko dva posto) te očekivanog rasta produktivnosti u euro području od jedva jedan posto.