Od kad su ukinute kvote za uvoz stranih radnika, ponašamo se kao ‘pijani milijarderi‘. Naručujemo ih kao ‘baje‘ koji dođu u kafić, zavrte rundu za sve, ne razmišljajući o posljedicama i realnoj računici.
Svi su svjesni toga da se svakim danom na ulicama gradova i mjesta u cijeloj Hrvatskoj šeće sve više stranaca, čije nacionalnosti i nije lako na prvu odrediti. Nemamo pojma tko su ti ljudi, kroz što sve prolaze ni kako bismo se prema njima trebali ponašati.
Hrvatska je tradicionalno turistička zemlja i druge rase i nacionalnosti nisu nam nepoznanica. Međutim, nismo s njima baš do dijelili pričuvu u zgradi niti su nam donosili hranu na vrata. Hrvatska društvena struktura mijenja se iz dana u dan i svi znaju da je to vrlo važna činjenica koja za sobom ostavlja vrlo duboke posljedice na dosadašnje ekonomska, društvena, demografska i politička kretanja.
Tko se time uopće bavi na razini vladajuće strukture? Ako pitate Ministarstvo rada i socijalne skrbi, reći će vam da je to u nadležnosti policije, odnosno Ministarstva unutarnjih poslova. A cijela se procedura i kalkulacija svodi na sljedeće:
- Novim Zakonom o strancima, sustav odobrenja dozvola za boravak i rad na temelju godišnje kvote i izvan godišnje kvote, zamijenjen je na način da se dozvole za boravak i rad mogu izdati na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ili bez mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Novim modelom zapošljavanja državljana trećih zemalja svrha je utvrditi je li moguć pronalazak radne snage na domaćem tržištu rada, za što se poslodavci prvo moraju obratiti HZZ-u, koji će najduže u roku od 15 dana provesti test tržišta rada tj. utvrditi mogu li se radnici naći na hrvatskom tržištu. U slučaju nepronalaženja domaće radne snage, poslodavac podnosi zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za određenog stranca te HZZ na temelju podnesenog zahtjeva izdaje mišljenje je li poslodavac ispunjava uvjete za zapošljavanjem strane radne snage – objašnjavaju u MUP-u.
Prema njihovim podacima, samo u prva četiri mjeseca 2023. godine ukupno je izdano 54.592 dozvole za boravak i rad, od kojih za novo zapošljavanje 37.747. U prošloj godini uvezli smo skoro 125 tisuća stranih radnika, odnosno ukupan broj stanovnika jednog Osijeka ili Rijeke, a duplo više od jedne Pule, Zadra ili Slavonskog Broda.
Sigurno policija ima značajnu ulogu u imigracijskoj politici, barem kad je u pitanju kontrola i nadzor. No je li to prava adresa u kreiranju integracijske politike u kojoj bi trebali sudjelovati apsolutno svi sustavi ove zemlje – demografski, obrazovni, socijalni, politički, gospodarski, lokalni, regionalni, međunarodni i itd?
Što ako se ne uklope?
U MUP-u kažu da je prije šest mjeseci na sjednici Vlade donijeta Odluka o osnivanju Međuresorne radne skupine za izradu Nacrta prijedloga dokumenta o imigracijskoj politici Republike Hrvatske 2023 – 2030. godine. Dokumentom se planiraju obuhvatiti mjere kojima će se poticati doseljavanje novih stanovnika, u skladu sa zahtjevima tržišta rada te olakšavati uključivanje useljenika i povratnika u svakodnevni život, uz čuvanje ljudskih prava, sigurnosti i dobrobiti svih koji žive u Hrvatskoj.
Jedan od članova Radne skupine bit će i Hrvatska udruga poslodavaca koja će imati svoje predstavnike te je u tijeku formiranje Radne skupine unutar HUP-a za koja će se baviti temom integracije stranih radnika i hrvatskih povratnika te pripremati prijedloge i stavove poslodavaca tijekom izrade imigracijske politike. Nacrt prijedloga, najavljuje MUP-u trebao bi se naći u javnom savjetovanju u trećem tromjesečju ove godine.
Kada su imigranti zaposjeli Njemačku i Ujedinjeno Kraljevstvo, na to smo gledali kao da se radi o ‘kolonizacijskoj karmi‘. Hrvatska je bila u suprotnoj poziciji pa u njoj žive ‘kolonizatorske manjine‘ (primjerice Talijani u Istri). Hrvatska nikada nije imala osvajačke ambicije prema Indiji, Nepalu i Filipinima, narodima ‘trećeg svijeta‘, sa sasvim drukčijim vrijednosnim, religijskim, kulturološkim stavovima i navikama, koji se mogu uklopiti u hrvatski vrijednosni sustav - ali i ne moraju.
Što ako se ne uklope? Kako da izbjegnemo zamke drugih zemalja koje su, jednako kao i mi danas, nesklonost domicilnog stanovništva da obavlja jednostavne i jeftine poslove, zamijenili bilo kojim angažmanom strane radne snage koja je to htjela raditi, kako bi pobjegla od siromaštva i nedaća u svojim matičnim zemljama? Hrvati kao nacija gasterbajtera sada su u ulozi domaćina – poslodavca, na koju nismo navikli.
S obzirom na to da u javnom prostoru do sada nije bilo ozbiljnih rasprava o ovoj egzistencijalnoj temi, angažirali smo stručnjake iz raznih polja znanosti, poslodavce, sindikate i svi imaju različita mišljenja, što dovoljno govori o složenosti teme o integracijskoj politici, nezahvalnom ‘zalogaju‘ za vladajuće strukture. U samom startu mišljenja su podijeljena oko toga treba li nam uopće neka strategija. Jedni tvrde da se strategije ionako ne provode pa nam ne treba još jedna koja će stajati u ladici. Da treba slušati tržište i prilagođavati se gospodarskim kretanjima. Drugi pak smatraju da ćemo bez neke jasne definicije koga, na kojim poslovima, kada i pod kojim uvjetima, posrnuti kao što su to doživjele i druge europske zemlje. No neki se problemi mogu spriječiti.
Cijeli tekst pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.