Kreditom Svjetske banke od 20 milijuna eura, država pokreće prvi Venture Capital fond. Riječ je o projektu poduzetničkog kapitala za inovacije i poduzetništvo u sklopu kojeg će biti osnovan Pilot-fond poduzetničkog kapitala (Pilot Venture Capital Fund), kako bi se osiguralo financiranje za inovativne MSP-ove i novoosnovana poduzeća.
Budući da je država (napokon) prepoznala značenje i vrijednost Venture Capital fonda, razgovarali smo s Mirnom Marović, predsjednicom Hrvatske Private Equity i Venture Capital Asocijacije (HVCA).
Zašto do sada u Hrvatskoj nije bilo Venture Capital fonda? U priopćenju Svjetske banke, povodom potpisivanja ugovora s Vladom, stoji kako je do danas u Hrvatskoj nije registriran ni jedan fond poduzetničkog kapitala, unatoč znatnoj potražnji za financiranjem u ranim fazama. U najmanju ruku riječ je o čudnoj situaciji?
- U Hrvatskoj su već 1997. djelovala dva venture capital fonda, SEAF Croatia (osnovan u svibnju 1997., većinski financijer USAID) i Coperinicus Adriatic (osnovan u prosincu 1997, najznačajniji financijer EBRD). Ti prvi venture capital fondovi nisu bili službeno i registrirani u Hrvatskoj jer nije postojala zakonska osnova i regulativa, već su poslovali kao predstavništva stranih fondova u Hrvatskoj. No u praksi, njihovo je sjedište bilo u Zagrebu, te su ulagali u hrvatske startupe. To nisu sasvim bila prava venture capital ulaganja, ali možemo ih promatrati kao pionire rizičnih ulaganja u Hrvatskoj. Prije financijske i gospodarske krize, bilo je tu još stranih venture capital fondova sa manjim ulaganjima. SEAF Croatia i Coperinus Adriatic prestali su djelovati nakon svog uobičajenog "10-godišnjeg" mandata. Ostali strani venture captial fondovi povukli su se iz hrvatske pod naletom gospodarske i financijske krize 2008. godine.
U Hrvatskoj se osnova za registiranje venture capital fondova otvorila tek 2005. godine kada su se fondovi rizičnog kapitala provukli pod okrilje Zakona o investicijski fondovima. U skladu s tim zakonom osnovana su i dva domaća fonda rizičnog kapitala, Quaestus Private Equity i Nexus Alpha, a iako su predmet ulaganja već etablirane kompanije, provukao se i poneki startup.
Točno ste naveli da unatoč značajnoj potražnji za financiranjem u ranim fazama, u Hrvatskoj nedostaje kapitala i do sada nije bilo zaista pravih venture capital fondova. To nije samo karakteristično za Hrvatsku. Sve zemlje na svijetu koje su uspješno razvile venture capital industriju, učinile su to na način da su ju države potaknule. Venture capital industrija je klasičan primjer tržišnog nedostatka (market failure), gdje na početku privatni interes kapitala radi velikog rizika ulaganja u startup projekte nije u mogućnosti uhvatiti sva pozitivne ekonomske koristi (prelijevanja, ili "spillover" efekte). Čak i SAD gdje je venture capital industrija najviše razvijena, bilo je takvih intervencija i najbolji primjer su državni poticaji za financiranje željezničke mreže krajem 18. i početkom 19. stoljeća, koja je zapravo financirana pretečama rizičnog kapitala. Kasnije se to prenijelo i na razvoj zračnog prometa, pa su Rockefelleri privatnim rizičnim kapitalom financirali Eastern Air Lines. Nakon razvoja mnogih privatnih inicijativa financiranih od strane bogatih familija, američka država je 1958 godine donijela zakon (Small Business Investment Act) koji je doprinio u osnivanju prvih venture capital kompanija (Small Business Investment Companies). A tek nakon nekoliko desetljeća, 90 godina prošlog stoljeća, venture capital ulaganja su poprimila velike razmjere, što je rezultiralo i prvim većim krahom "napuhanog" tržišta 2000. godine. Izrael, koji je također uspješno razvio venture capital industriju – učinio je to zahvaljujući državnoj intervenciji - "Yozma" programu.
U Europi također djeluje niz programa državnih intervencija, kao i onih koji se naslanjaju na programe europske unije (npr. JEREMIE). Bez djelovanja Europskog Investicijskog Fonda (EIF), venture capital industrija u Europi bila bi prilično neznačajna.
Zašto je to tako?
- Treba naglasiti da izuzev dvadesetak najuspješnijih i najvećih venture capital fondova u Europi, većina u Europi ostvaruje premale neto povrate naspram rizičnosti ulaganja. Za razliku od SAD, gdje se povrati na ulaganja mjere dvoznamenkastim ciframa, u Europi možemo reći da povrati na ulaganja koje ostvaruje prosječan fond (izuzev najuspješnijih) ne zadovoljavaju rizičnost ulaganja koje očekuju privatni investitori. Stoga, državne intervencije i programi dijeljenja rizika sa paradržavnim tijelima i regionalnim/ EU programima, su potrebni da bi se razvila Europska venture capital industrija. Treba naglasiti da svaka država ili regija koja uspješno privuče venture capital ima više ekonomske koristi nego što je kroz povrate ostvaruju privatni investitori. Pozitivni ekonomski efekti uključuju otvaranje radnih mjesta, ulaganje u istraživanje i razvoj, razvoj uspješnog izvoznog proizvoda, itd. Istraživanja su pokazala da 0,1 posto BDP godišnje uloženo u venture capital industriju, pridonosi povećanju stope rasta gospodarstva (BDP) od 2 do 4 posto (Thomas Mayer, 2012). Toliko su dakle veliki ti pozitivni i katalitički efekti na ekonomiju koje je nemoguće samo obuhvati "privatnim" investitorima. Primjer zemlje regije koja je uspješno razvila venture capital industiju je Estonija – od kuda potječe Skype. Danas je zahvaljujući i državnoj intervenciji (EU programi JEREMIE koji koristi strukturne fondove za financiranje malih i srednjih poduzetnika kroz niz financijskih instrumenata uključujući i venture captial fondove) - ta zemlja uspješno je razvila venture capital industriju.
Koliko je zakonska regulativa odmogla u stvaranju ovih fondova?
- Možemo reći da je hrvatska kao jedna od prvih članica Europske unije usvojila EU direktivu o alternativim investicijskim fondovima (Zakon o alternativnim investicijskim fondovima (NN 16/13, 143/14, na snazi od 11.12.2014), te kao takva olakšala osnivanje fondova rizičnog kapitala u Hrvatskoj. Hrvatski zakon prilično dosljedno prati EU dirketivu, pa je na taj način osnivanje fondova u hrvatskoj približeno i stranim investitorima koji žele ulagati u Hrvatsku. Ranije su fondovi rizičnog kapitala bili obuhvaćeni Zakonom o investicijskim fondovima (iz 2005. godine), no postoji velika razlika između rada i djelovanja investicijskih fondova i fondova rizičnog kapitala, pa to nije bila i najbolja kombinacija.
Može li se očekivati bilo kakav pomak u većem broju VC i PE fondova u Hrvatskoj? Naime, FGS-ovima je ovo zadnja godina za ulaganje, država ne planira više, barem su takve najave, nastaviti ulagati u ovu vrstu fondova.
- U Hrvatskoj Private Equity i Venture Capital Asocijaciji (HVCA) planiramo za jesen te cijelu 2016. godinu niz aktivnosti kako bi privukli strane i domaće investitore da pokreću nove private equity i venture capital fondove. Treba naglasiti da sve one prepreke koje postoje za bilo koji oblik ulaganja u Hrvatskoj, postoje također i u ovom obliku ulaganja. Nažalost, još uvijek se premalo radi da se Hrvatska poput uspješne turističke destinacije pretvori u uspješnu ulagačku destinaciju. To je svakako moguće - a tu je i primjer Estonije – koja je postala vrlo uspješna u razvoju venture capital industrije.
Možete li objasniti što su VC fondovi i Seed Co-Investment fondovi? Koje su prednosti ovih fondova i koja je njihova razlika?
- Venture capital fondovi su fondovi koji ulažu dugoročna financijska sredstva (prvenstveno u temeljni kapital) u poduzeća u ranim fazama razvoja, najčešće sa visokotehnološkom komponentom i prepoznatim potencijalom za brzi rast i mogućnosti širenja proizvoda na globalnom tržištu. Osim kapitala, venture capital fondovi poduzetnicima pružaju i dodatni know-how kako uspješno razviti proizvod, kako ga plasirati na tržište, kako razviti sve komponente uspješnog startup poduzeća (marketing, financiranje, upravljanje). Zauzvrat, VC fond traži svoj udio u startupu, a na to partnerstvo treba gledati kao na "brak iz računa" s interesom velikog (da ne kažemo strelovitog) rasta prihoda i profita poduzeća.
Seed-Co-Investment fondovi su fondovi koji ulažu u partnerstvu s lokalnim poslovnim anđelima. U Hrvatskoj djeluju uspješno pod okriljem hrvatske mreže poslovnih anđela, CRANE. Selekciju ulaganja provode lokalni poslovi anđeli, a Seed Co-Investment fondovi najčešće za svaku uloženu kunu hrvatskih poslovnih anđela to ulaganje dopunjuju s još jednom kunom i tako postaju ravnopravni partneri na projektu.
Ulaganja poslovnih anđela u usporedbi sa ulaganjima venture capital fondova se odnose na poduzeća u prvotnim fazama razvoja (znači i one poduzetničke pothvate koji su na stadiju ideje). Venture capital fondovi u pravilu već traže određeni proizvod koji je testiran barem na nekom tržištu i poznata je njegova uspješnost (znači razvijenije poduzeće). U Hrvatskoj se ulaganja poslovnih anđela kreću u prosjeku od 50 tisuća do 250 tisuća eura po projektu / startup poduzeću; dok bi venture captial ulaganja uglavnom obuhvaćala veće investicije od 500 tisuća do 2 milijuna eura.
Kako komentirate potez države da se kod svjetske banke zadužila za 20 milijuna eura da bi osnovala VC fond. Je li to pravi potez ili je to trebalo drugačije napraviti?
- Treba naglasiti da se je država kod Svjetske banke zadužila po izuzetno povoljnim uvjetima, dakle značajno povoljnije nego što bi trenutno ostvarila na tržištu. Za Hrvatsku državu 20 milijuna eura zaista je mali novac, ali kao što sam rekla koristi od ulaganja za hrvatsku ekonomiju će biti višestruke. Venture capital ulaganja više nego bilo koji oblik ulaganja ima potencijal da pokreće gospodarstvo, otvaranjem radnih mjesta, ulaganjem u visokotehnološki, izvozni proizvod sa potencijalom brzog rasta. Svaki euro uložen u venture capital fond vratit će se dakle višestruko hrvatskom gospodarstvu. Istraživanja su pokazala da 0,1 posto BDP godišnje uloženo u venture capital industriju, pridonose povećanju stope rasta gospodarstva (BDP) od 2 do 4 posto (Thomas Mayer, 2012). Toliko su dakle veliki ti pozitivni i katalitički efekti na ekonomiju koje je nemoguće samo obuhvati "privatnim" investitorima. To je svakako pravi i dugoočekivani potez hrvatske države.