Poznata teza njemačkog filozofa o problemu radnika koji stvara nešto što zapravo nije njegovo – jer pripada kapitalistu – zahvaljujući mlađim generacijama dobila je manifestaciju na današnjem tržištu rada. Doduše, u nešto drukčijem obliku, ali s istom temeljnom inspiracijom: radnici ne žele biti samo ‘unajmljene ruke‘, žele se povezati sa svojim poslom osjećajući da je svrhovit
Kako to misliš da voliš raditi? Ujutro se probudiš i zapravo želiš ići na posao? Da! Ovakvo što mnogima zvuči nevjerojatno. No zaista postoje ljudi koji uživaju u tome što rade. A ono što njihov posao čini boljim naizgled je prilično jednostavno. Naime, ti ljudi u svom poslu vide svrhu!
Svrhu? Kakva patetika! Ili? Možda i nije. Posljednjih se godina sve više govori o tome koliko je važno u poslu pronaći svrhu, a kad malo bolje razmislite, to i nije neobično. U prosjeku ljudi provedu devedeset tisuća sati na poslu tijekom života, navodi Forbes. Zvuči mnogo? Zašto nas onda začuđuje što tolike sate ne želimo ‘baciti‘, nego umjesto toga osjećati da su svrhoviti? Gledajući na taj način, nije čudo što bi devet od deset zaposlenika prihvatilo manju plaću ako bi to značilo imati svrhovit posao.
Snažni motivator
Uzevši to u obzir, potpuno je opravdano postaviti pitanje: što je onda ta svrha? Odgovor na njega najlakše je dati protupitanjem: zašto? Zašto netko radi posao koji radi? Zašto je taj posao bitan? Osobe koje mogu odgovoriti na to pitanje vjerojatno imaju osjećaj svrhe na poslu.
Sad opet možemo potegnuti pitanje očekuju li današnji zaposlenici previše. Kakve priče o svrsi? ‘Neka budu sretni da imaju posao i da ih se plaća‘ – sigurno ste barem jednom na svom poslu ili u okolini čuli takvu izjavu. Ako jeste, poznajete ljude koji očito ne razumiju kako danas funkcionira tržište rada. Naime, osjećaj svrhe na poslu nije samo neka izmišljotina kojom zoomeri pokušavaju napakostiti poslodavcima. Ona je važna jer zaposlenicima daje osjećaj značenja, što na kraju povećava njihov angažman. Svrha je snažan motivator!
– Iz krize smisla na poslu proizlaze izgubljeno vrijeme i novac. Smisao je, vjerojatno, naš najdublji motivacijski faktor. Odsutnost smisla manifestira se u našim emocijama i podsvijesti, i to u ponašanju: nedostatak koncentracije, apatija, pesimizam i nedostatak entuzijazma, aljkavost, lijenost i samoizolacija samo su neki od simptoma. Jednostavno rečeno, gdje nema radosti, nema smisla. Kad je posao izravno povezan s našim najdubljim vrijednostima, onda će se ono što radimo činiti smislenijim. Rad je izraz vrijednosti – objasnila je viša savjetnica za ljudske potencijale iz Grupe Selectio Tanja Prekodravac.
Dodala je i da danas treba imati na umu da su neke paradigme promijenile. Naime, ‘zaposlenici su ljudi, a ne samo radnici; posao je dio života, a ne odvojen od njega; a vrijednost dolazi i s osjećajima, a ne samo s karakteristikama‘.
Poticanje promjena
– Ključan je osjećaj osobne vrijednosti. Ljudi si nastavljaju postavljati pitanja poput: ‘Što me čini sretnim i cjelovitim?‘ ‘Što me istinski zadovoljava?‘ ‘Gdje sam dao previše sebe, a malo dobio zauzvrat?‘ Posljednje tri godine bile su katalizator za podizanje svijesti o osobnoj svrsi i vrijednosti, što je zahvatilo i profesionalni identitet zaposlenika. Zaposlenici nastoje dobiti veću vrijednost od svog posla: dublje veze, osjećaj razumijevanja u obiteljskim i društvenim vezama; žele imati osjećaj autonomije u svim aspektima posla; žele da im bude omogućen osobni rast i zajednička svrha utemeljenu na konkretnim radnjama, a ne samo u korporacijskim izjavama – rekla je Prekodravac.
Voditeljica ljudskih potencijala u Deloitteu Andreja Nikšić istaknula je da prema Deloitteovu zadnjem istraživanju pripadnici generacije Z i milenijci najviše žele biti dio ekoloških promjena, a otprilike pola njih u istraživanju je izjavilo da pritišću svoje tvrtke da naprave korake u vezi s klimatskim promjenama.
– Zaposlenici sve više žele osjećati da njihov rad ima značenje i pridonosi nečemu većem od pukog obavljanja zadatka. Svrha koju zaposlenici danas traže u poslu može varirati ovisno o pojedincima. Traže poslodavce koji su u skladu s njihovim vrijednostima. Štoviše, odbijaju radne zadatke zbog etičkih pitanja i dvojbi. Pripadnici generacije Z i milenijci žele imati pravo i sposobnost poticanja promjena u svojim organizacijama – objasnila je Nikšić.
Promjene u društvu, tehnologiji i svijesti ljudi, dodala je, mijenjaju način na koji razmišljamo o radu i svrsi.
Viša razina slobode
Zanimljivo, iako smo općenito pod dojmom da je utjecaj svrhovitosti posla aktualan tek posljednjih nekoliko godina, konzultant za ljudske potencijale (HR) u Deep Projectu Dario Perak objašnjava da su ljudi oduvijek težili pronalasku i ostvarenju svrhe u vlastitim životima – pa tako i u poslu. Razlika je u tome što, smatra Perak, današnji društveni i ekonomski modeli dopuštaju više slobode i izbora u svim segmentima, zbog čega ljudi imaju više prilika za odabir posla koji će smatrati svrhovitim i bitnim.
– Koliko god nam se to možda ne čini, ali današnje generacije koje ulaze na tržište rada došle su u trenutku kad je svijet, odnosno društveno-ekonomska situacija, najuređeniji. U skladu s tim i one žele iza sebe ostaviti nekakav trag, prije svega žele priliku za osobni rast i razvoj. Ako je ikako moguće, traže poslove koji se poklapaju s njihovim vrijednostima i koji će im omogućiti da budu autentične – rastumačio je Perak.
Kakvu ulogu u svemu igra plaća zaposlenika, koja je uloga poslodavaca, ali i zašto je ponovni krivac za traženje svrhe generacija Z čitajte u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.