Strani radnici su nužnost za gospodarstvo, ali njihovoj integraciji pristupili smo prilično nespremno – jedan je od naglasaka s panela ‘Kako potaknuti uključivost i integraciju u radnom okruženju‘ koji se održao u petak u sklopu 8. Liderove HR konferencije. Uvodno izlaganje prije panela održala je Diana Kobas Dešković iz tvrtke Spona Code koja je istaknula kako je uobičajeno da se prilikom dolaska u novo okruženje javlja strah. Taj je strah, kako je pojasnila, rezultat stereotipa, očekivanja i naših ponašanja, ali i ponašanja drugih ljudi. U tom trenutku dolazi do točke u kojoj se pojavljuje razumijevanje ili nerazumijevanje.
– Najmanje razumijemo nepoznato. Kako upoznajemo osobu, tako se smanjuju i stereotipi – istaknula je Kobas Dešković. Raznolikost na radnom mjestu donosi niz prednosti, poput efikasnosti, bolje angažiranosti i kreativnosti. Istraživanja s k tome pokazala kako dobro upravljanje heterogenim timo, sastavljenim od ljudi različiti osobina, donosi mnogo bolje rezultate od homogenog tima. Međutim, heterogeni tim nije prikladan za svaku situaciju; takvi timovi daju bolji doprinos u organizacijama kojima treba kreativnost. S druge strane, kad je potrebna brzina i efikasnost, prikladniji je homogeniji tim.
Radnika nedostaje već odavno
Diana Kobas Dešković moderirala je i panel, na kojem je Gordana Frgačić, regionalni partner za ljudske resurse za Srednju Europu dostavljačke kompanije Wolt kazala kako su strani radnici jednostavno nužnost. – Nekada davno radila sam u Njemačkoj kao studentica i sve sam ovo već vidjela. Njemačka nije iz socijalnih razloga tražila strane radnike, već nije imala izbora – naglasila je Frgačić. Kako je dodala, problem s nedostatkom radne snage postoji već odavno, a u zapošljavanje stranaca Hrvatska je ušla prilično nespremno.
Stotinjak stranih radnika odnedavno radi i u Hrvatskoj pošti, kaže Ivana Mirković Pogorilić, izvršna direktorica ureda za upravljanje ljudskim resursima. – Nekada smo bili zatrpani životopisima domaćih radnika. Još se uvijek borimo s generacijskim, ali i geografskim jazom, jer smo prisutni u svakom kutku države – tvrdi Mirković Pogorilić. Međutim, od svih radnika, neovisno o njihovoj dobi, u HP-u očekuju jednaki voljni moment za rad. – Nedostaje radne snage, to je činjenica, ali nedostaje i kvalitetne radne snage. Više od 80 posto naših zaposlenih je u operativi, a fizički posao više nije privlačan mladima – naglasila je Mirković Pogorilić.
Što traže ‘Gen Z‘?
Kad je riječ o iskustvima integracije stranih radnika, Tanja Prekodravac, viša savjetnica za upravljanje ljudskim potencijalima u Selectiju kazala je kako ta HR tvrtka ima iskustva i sa ‘plavim‘ i ‘bijelim‘ ovratnicima. Kod ‘plavih‘ ovratnika primjećuje se što nisu prošli proces integracije, kako bi upoznali našu kulturu, ocijenila je Prekodravac. – Kod ‘bijelih‘ ovratnika velika je prednost što odlično govore engleski jezik, što olakšava menadžersko vođenje. Osim toga, takvi radnici u Hrvatsku dolaze s obiteljima, čime ulaze u proces integracije – kazala je Prekodravac.
Različitost u kompanijama nije samo nacionalna, već i dobna. U tom kontekstu, sve je izazovnija generacija Z, rođena između 1996. i 2010. godine. Maja Krištafor, employer branding professional & DEI consultant u tvrtki Inkluziv Collective navodi kako je ‘gen z‘ drugačija jer je prva generacija koja je potpuno odrasla na internetu. – Situaciju s nedostatkom radnika iskorištavaju u zahtjevu da vanjski brending tvrtke bude takav i prema iznutra, žele se osjećati uključenima, ne žele biti brojevi – ocijenila je Krištafor.